Još jedna o izborima

Pjenušave vedute   |   Mato Pejić   |   15.10.2008.     2226

Još jedna o izborima

Uz serijala Daruvarske vedute garnirane pivskom pjenom, u okviru rubrike Pjenušave vedute, prenosimo tekst od 4. svibnja 1997: Prije koji tjedan, na dan hrvatskih lokalnih izbora ovu smo kolumnu posvetili glasovanju, spominjući češku Stranku prijatelja piva, kao vjerojatni odabir svakog pravog birača i pivopije. Izbori su nastavili biti naša svakodnevica – svuda su oko nas; evo neki dan su birali Britanci, sad će Francuzi, pa Nijemci, a ni mi ne trebamo spremati olovke, jer ima još da se zaokružuje.

Stoga je zgodno još se jednom vratiti toj temi, pa pokušati približiti tezu da je posve umjesna parlamentarna borba za pivski boljitak, i da ima logike da zakonodavno tijelo propisuje kako treba proizvoditi tako jednostavnu stvar kao što je pivo. Iako je točno da je pivo obično i prosto, i da većina ljudi misli da ga i poznaje, to je samo stereotipija i zabluda, i vraški je u pravu profesor Vladimir Marić, hrvatski Michael Jackson, autor knjige Pivo – tekuća hrana, koji kaže da prosječni potrošač o pivu zna jako malo, odnosno skoro pa ništa. Naravno, samo po sebi to nipošto nema nikakvih negativnih konotacija, jer zašto bi netko, na primjer, trebao znati kako se proizvodi televizor – dovoljno je da zna koje dugme treba pritisnuti da se pojavi slika.Za potrošača je tako jedino važno da dobije dobro pivo, a da bi se to zajamčilo, praktično je oduvijek trebalo propisima regulirati uvjete proizvodnje, prodaje i potrošnje toga popularnog napitka.

Izvori se uglavnom slažu da prapočeci pivarstva sežu daleko u prijekristovo doba. Babilonci su kuhali pivo još sedam tisuća godina prije nove ere, a iz istog vremena datira i pravilnik kojim se utvrđuje količina ekstrakta, i cijena piva. I prvi pisani zakon na svijetu, također nastao u Babilonu, Hamurabijev zakonik, spominje uvjete proizvodnje piva, a pisani dokazi o kontroli kuhanja i prometa potječu i iz Egipta, Sumera, pa Južne Afrike, Kine. U Njemačkoj je 1516. godine donijet Reinheitsgebot, Zakon o čistoći, nastao po uzoru na još stariji bavarski propis, koji nalaže da se pivo proizvodi isključivo od slada, hmelja i vode i njega se i danas pridržava svatko tko se u toj zemlji ozbiljno kani baviti tim poslom. Zato se u Njemačkoj i pije najbolje pivo, jer onaj tko bi u pivo dodao bilo što što bi skrivilo zaostajanje za nesmiljenom konkurencijom, mogao bi pakirati kofere i tražiti kruh u nekoj drugoj branši. Tako je u Njemačkoj, no drugdje baš i nije. Pa čak ni u Češkoj, zemlji s prebogatom tradicijom, uzoru ostatku pivopijskoga svijeta, postojbini najstarijih pivovara i prvaku svijeta u potrošnji. A, da bi se održao ugled koji Češka ima u pivarstvu, trebala bi pomoći i Stranka prijatelja piva.

- Jedan od naših programskih ciljeva je podizanje kvalitete piva, kultiviranje načina njegove konzumacije, ali u toj jednostavnoj nakani zapravo se krije i želja za poboljšanjem ukupnog ekološkog stanja, jer za proizvodnju piva neophodna je dobra voda i čisti, kemijom nezagađen, slad i hmelj. Tako zbori predstavnik Stranke prijatelja piva, glavni tajnik i glasnogovornik Luděk Sieber, koji je ustvari jedan od glavnih tajnika, kojih stranka ima četiri, a ima i pet običnih sekretara, te jedno četveročlano, pretežno žensko, tajništvo za obradu pristupnica. Imaju i nekoliko glasnogovornika i ljudi zaduženih za odnose s javnošću, i sve to – valjda – dovoljno govori o popularnosti te partije. Kada je stranka zadobila popriličan ugled, a napokon osvojila i mjesta u parlamentarnim klupama, bilo je malo nezgodno spominjati da je nastala kao tvrdoglava namjera nekolicine studenata da se narugaju inflaciji političkih opcija u vrijeme kada ih je dnevno registrirano i po desetak.

Program stranke također govori o privatizaciji, računajući da pivnice mogu procvasti jedino u privatnim rukama, a sračunat je i na toleranciju, nenasilje, duhovnost; protiv alkoholizma, ekscesa i gospodarskog kriminala. Stranka prijatelja piva želi i da gostionice postanu kulturna središta i važni čimbenici društvenoga života. Vrlo brzo, sve je postalo jako ozbiljno, u stranku je stizalo na tisuće pristupnica, razvijena je stranačka infrastruktura, a jedini koji nije ispunio ponuđenu pristupnicu je tadašnji češki ministar vanjskih poslova Jiří Dienstbier. Članstvo mu je doduše ponuđeno zbog one nomen est omen – ime je znak, jer Dienstbier u prijevodu s njemačkog znači služi pivu, ali se računalo i da će njegov položaj šefa diplomacije olakšati kontakte sa sličnim političkim strankama u svijetu, a također i s narodima koji piju pivo jer ono, kažu, kao i glazba, spaja ljude.

Objavljeno na radio Bjelovaru u nedjelju, 4. svibnja 1997.

 

 

 

 

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Mislim da je sada dobro vrijeme za jedno pivo
Franklin D. Roosevelt, američki predsjednik nakon potpisivanja New Deala, dokumenta koji je otvorio put ukidanju prohibicije

Nacrtaj mi krigl

Collins - Mike Danger-5_25-B.jpg
Collins - Mike Danger-5_25-B.jpg





Najnovije iz kategorije Pjenušave vedute