John Barleycorn mora umrijeti
Bila su trojica što dođoše sa zapada, da sreću traže iza gora
I ta trojica prisegnu svečano: John Barleycorn umrijeti mora
Poorali su, mučili ga i pokopali, grudu zemlje bacili preko glave
John Barleycorn je sada mrtav, kažu ta trojica svečano, i slave
Pustili su ga ležati jako dugo, dok s neba ne pade kiša i gle
Odjednom mali Sir John pomoli svoju glavu i zapanji ih sve
Ostaviše ga tako do Ivanjeg dana, bje blijed i suhonjav dosta
A naraste malom Sir Johnu dugačka brada i on čovjekom posta
Unajmiše ljude s kosama tako oštrim da ga mogu u koljenu sjeći
Valjali su ga, vezali, postupali tako strašno, da je to teško reći
Uzeše onda ljude druge s vilama oštrim, eno ga u srce bodu
Postupaju s njim gore od svih, bacaju na kola da nekud odu
Vozali ga po poljima tamo i amo i napokon do hambara stigli
Tu su na sirotog Johna Barleycorna još jednu kletvu digli
Unajmiše ljude s kliještama poput raka da odvoje kosti od kože
I mlinara što ga samlje između dva kamena, najgore što se može
I mali Sir John s crveno smeđom zdjelom i njegov brendi u čaši
I mali Sir John s crveno smeđom zdjelom bi snažniji nego svi naši
Kao što lovac ne može uloviti lisicu nit puhnut glasno u svoj rog
Tako ni kotlokrpa ne može popraviti lonac bez ječmenog zrna tog
S engleskog preveo Mato Pejić
John Barleycorn mora umrijeti (John Barleycorn must die) narodna je balada koja zapravo govori o smrti i uskrsnuću žitnoga zrna, konkretno u ovom slučaju zrna (corn) ječma (barley), a u poetskoj personifikaciji ono postaje čovjek John Barleycorn. Naoko turobna pjesma o nemilosrdnom mučkom ubojstvu zapravo je varijacija na temu prastare teze o smrti kao preduvjetu života, koju nalazimo i u Bibliji, koja uči da „čovjek mora umrijeti u sebi, da bi živio u Bogu." Isus u jednoj od svojih brojnih prispodoba koristi upravo sliku sa pšeničnim zrnom, i kaže: „Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilan plod.".
U prepjevu balade ostavili smo izvorno ime junaka, ne bi li njegova strašna sudbina izgledala uvjerljivije, ali to je ime koje se u našim izvorima obično prevodi i to kao Kralj Alkohol. Upravo tako preveden je i naslov romana John Barleycorn Jacka Londona, a značenje toga imena i naslova zgodno je pojasnio doktor Duško Wölfl u svom eseju na Internet stranici ALK - Newsletter za alkoholizam i bolesti ovisnosti:. „Već je na prvi pogled jasno, da je John Barleycorn nečije osobno ime i prezime. Međutim, nije tako, iako ne isključujem mogućnost, da se netko u englesko - američkom govornom području, možda tako i zove. U Websterovom "Dictionary of modern American Language" piše (u prijevodu): John Barleycorn - personifikacija (žestokog) alkoholnog pića, dobivenog destilacijom žitarica (corn) ili melase (malt). John Barleycorn je, dakle, sinonim za alkoholno piće i to uglavnom žestoko. U hrvatskom govornom području uobičajen je sličan naziv - Vinko Lozić. Pod tim se imenom smatra vino."
August Šenoa, na primjer, u svojoj poemi Čudnovita dveh kaputov zmešarija dotičnom Vinku Loziću, kao personifikaciji vina, pridružuje mokrog druga Pemka Hmeliča, koji predstavlja pivo.
„Nije mi poznato, nastavlja dalje doktor Wölfl, da li postoji ime za rakiju, koja je jedino žestoko piće tradicionalno prisutno u hrvatskim krajevima. U cijelom romanu Kralj Alkohol Jack London upotrebljava ime John Barleycorn umjesto alkohola u raznim alkoholnim pićima. On pije talijansko nekvalitetno vino, pivo i viski. Ipak, nikada ne govori o djelovanju vina, piva ili viskija, već govori o svojim interakcijama s alkoholom u njima. Interakcijama s Johnom Barleycornom. U nekim dijelovima romana, John Barleycorn razgovara s Londonom. Tijekom cijelog romana (zapravo tijekom cijelog života), on je s Johnom Barleycornom čas prijatelj, a čas neprijatelj. On ni sam zapravo ne zna što je njemu John Barleycorn. Da li mu John Barleycorn želi dobro ili mu ne želi dobro? Jedan mu je dan zahvalan, a već ga drugi dan mrzi! Osobito jako izražena je ambivalencija prema alkoholu! London je od malih nogu naglašeno ambivalentan prema alkoholu (Johnu Barleycornu)."
Jack London i njegov John Barleycorn, odnosno Kralj Alkohol, također će doći na red u ovoj našoj rubrici, baš kao i Kralj Alkohol u verziji Dade Topića i grupe Time, a nećemo propustiti predstaviti ni češku narodnu prispodobu Kral Ječminek, koja također ima glazbenu inačicu. Ime Johna Barleycorna zaziva i današnja mladež u svom žargonu, a portal Urban Dictionary to opisuje ovako: „To je mali kućni duh, koji se ušulja u tvoju sobu nakon noći provedene uz goleme količine pića. Jednom nogom se odupre o tvoju bradu, a drugom o nos, pa ti svojom trskom, slamnatom stabljikom, struže po ustima, grlu i glavi. To objašnjava ružan okus u ustima i glavobolju kad se probudiš. Primjer: -Stari, izgledaš kao govno. -Da, čovječe, noćas me je posjetio John Barleycorn."
Ali, vratimo se našoj engleskoj baladi. Zapisao ju je skupljač pučkih pjesama Cecil Sharp, koji je između 1900. i 1910. godine objavio mnoge engleske narodne balade. Računa se da na području Oxfordshirea, Sussexa, Hampshirea, Surreya i Somerseta postoji između stotinu i sto četrdeset verzija ove pjesme. Najstarija je zapisana još 1465. godine u vrijeme Jamesa I.
Postoje isto tako mnogobrojne snimke ove pjesme s različitim tekstom, pa i donekle različitom melodijom. Među najpoznatijim verzijama su one A.L.Lloyda, Mike Watersona, Martina Carthyja, Dannyja Spoonera, Johna Bodena, te grupa Young Tradition, Stelly Span, Fairport Convention i Traffic. Upravo ovu posljednju izabrali smo kao ilustraciju uz ovu priču. Verzija je identična onoj Mikea Watersona, od kojeg je Steve Winwood i naučio ovu pjesmu.
