Pivske raznolije

Jiří Menzel, ili: Pivo točim, a pivo ne pijem

Mato Pejić   |   07.09.2020.     395

Jiří Menzel, ili: Pivo točim, a pivo ne pijem

Sinoć se svekolikim virtualnim svijetom počela širiti zlokobna vijest o odlasku velikog češkog režisera Jiříja Menzela, a kako se radi o genijalnom autoru, koji je na filmskom platnu ovjekovječio nebrojene pivske scene i slavu češkog piva pronio diljem planeta, želimo mu i ovdje odati zasluženu počast.

Pritom je zanimljivo, i nadasve paradoksalno, da Menzel ne samo da uopće nije pio pivo, nego ga nije podnosio i otvoreno ga je prezirao. Kada je 2012. godine u pivovari Dalešice, u kojoj je sniman film Striženo, košeno (Postřižiny), najpivskiji film ikada, priređena svečanost u povodu tridesete obljetnice prikazivanja toga kultnog djela slavne češke kinematografije,  Jiří Menzel je rekao: „Moram reći da ja pivo ne volim, bez obzira o kakvom pivu se radilo. Moj želudac ga ne podnosi.“ Ta je proslava upriličena u sklopu šestih Postřižinskih svečanosti, manifestacije koja nastavlja tradicije filmske priče o životu u jednoj drugoj sredini i jednoj drugoj pivovari. Naime, Bohumil Hrabal, autor literarnog predloška za film, u svom je istoimenom romanu  opisao djetinjstvo koje je proveo u pivovari Nymburk, u kojoj je njegov očuh bio upravitelj, no kada se snimao film izbor je pao na pivovaru Dalešice, u kojoj je proizvodnja tada bila obustavljena, a bila je u dobrom stanju, pa je tako stjecajem okolnosti postala slavna i na toj sretnoj okolnosti trži još i danas. Kasnije je pivovara u Dalešicama ponovno otvorena, a to je spomenuo i Menzel na spomenutoj svečanosti: „Drago mi je da se od prije deset godina ovdje ponovno kuha pivo, a ponosan sam na to što je ovdje prije tri desetljeća nastala dobra stvar“.

„Pivovara u Dalešicama nedaleko Třebíča na Vysočini utemeljena je još početkom šesnaestog stoljeća. Najveću je slavu doživjela dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, naročito za vrijeme majstora pivara Františeka Nikodema. Na nacionalnoj razini se pak proslavila tek 1981. godine, kada je ovdje režiser Jiří Menzel snimio poznati film Postřižiny po motivima istoimene knjige Bohumila Hrabala,“ pisali su mediji predstavljajući muzej u pivovari, prepun artefakata sa snimanja filma.

Dakle, Menzel nije volio pivo, a ne samo da ga je proslavio ekranizirajući mnoge romane i pripovijetke Bohumila Hrabala, nego ga je unatoč svemu i pio – na ekranu. Naime, glumio je u televizijskom serijalu Hospoda (Gostionica), a tu je naravno morao potezati iz krigle, jer nemoguće je predstaviti češku gostionicu u kojoj se ne pije pivo. Serijal je sniman dvije sezone, ukupno 52 epizode, a prikazivan je 1997. i slijedeće, dakle, dugo nakon što je Menzel postao svjetski poznat filmaš. Menzel je sudjelovao iz štosa, kao doktor Prášek, a dok su drugi glumci odbijali nadomjeske za pivo, nego pili pravu pjenušavu tekućinu  (doduše razrijeđenu, pa je umjesto 12 pivo imalo pet ili sedam posto slada i vrlo malo alkohola), Menzel je svaki svoj gutljaj nakon snimljenog kadra uredno – ispljunuo. Na kraju su autori preradili scenarij, pa je doktor Prášek postao „vinopija“. Vinopija pod navodnicima, jer ni vino nije bilo pravo – umjesto crnog vina u čaši je bio sok od ribiza.  

Jiří Menzel (Prag, 23. veljače 1938. – 5. rujna 2020.), kaže štura hrvatska wikipedija, „češki je filmski i kazališni redatelj, glumac i scenarist. Postao je poznat 1967. kad mu je prvi dugometražni igrani film Strogo kontrolirani vlakovi (prema romanu Bohumila Hrabala) dobio Oskara za najbolji strani film. Nominiran je opet 1986. za svoju crnohumornu komediju Selo moje malo. Film Ševe na koncu snimljen je 1969., no zabranila ga je tadašnja država. Izašao je iz bunkera 1990. poslije pada komunizma. U Hrvatskoj je poznat i po režiji predstava Nemoćnik u pameti i Budala za večeru u zagrebačkom kazalištu Komedija“.  

Režirao je i u Dubrovniku, snimio je dokumentarac Vaše more, naše more, koji se u povodu njegove smrti večeras (7. rujna) prikazuje na Hrvatskoj televiziji, a 2001. posjetio je Daruvar i upoznao se s češkom manjinskom zajednicom, pa i pogledao predstavu manjinskog teatra, koju je veoma pohvalio.  

Dakle, „krivac“ za to što je okorjeli apstinent, čiji želudac ne podnosi pivo, ispisao najbolje i najvažnije posvete češkoj tradiciji i kulturi piva, je Bohumil Hrabal, slavni pisac, kojem je, opet, pivo bilo sve u životu i koji je u svom literarnom opusu ispisao nebrojene stranice posvećene zlatnoj tekućini.  

Bohumil Hrabal (1914.-1997.) rodio se u mjestu Brno-Židenice u Moravskoj, a djetinjstvo je proveo u pivovari Nymburk, kao posinak upravitelja, pisali smo uz prijevod dijela Hrabalova Nježnog barbara u našoj rubrici Pivo u stihu i prozi. U Prag se doselio tijekom četrdesetih godina, te je tu i ostao. Prvo je radio kao fizički radnik u čeličani, a kasnije se hvata olovke i piše svoja maestralna djela. Poginuo je u 83. godini padom s petog kata bolnice. Navodno je pokušao nahraniti golubove. Neka njegova djela komunističke vlasti su zabranile i nisu ih izdavale. Običavao je ići u pivnice, a u svojoj omiljenoj Kod zlatnog tigra sreo se i s američkim predsjednikom Billom Clintonom. Hrabal je bio sjajan pripovjedač i imao je ekspresivan stil. Uz Jaroslava Hašeka, Karela Čapeka i Milana Kunderu spada u društvo najboljih čeških književnika 20. stoljeća. Njegov roman Sati plesa za starije osobe sastoji se od samo jedne rečenice.

U 50 godina karijere napisao je 35 knjiga od kojih su gotovo sve prevedene na čak 27 jezika, a većinu je na filmsko platno prenio Jiři Menzel. Djetinjstvo u pivovari opisao je u romanu Postřižiny, u nas prevedenom kao Košeno striženo. Kupio je kućicu u mjestu Kersko, gdje je držao mačke i posjećivao ih do kraja života. Tu se odigrava radnja komedije Svečanost visibaba. Svakako najpoznatiji roman su Strogo kontrolirani vlakovi, po kojem je Menzel snimio istoimeni film nagrađen Oskarom. Od toga filma, pa do posljednjeg Služio sam engleskog kralja, Menzel je snimio čitav niz filmova po Hrabalovim literarnim predlošcima, uključujući i Svečanosti visibaba, Košeno striženo. Po zbirci Nježni barbar film je snimio Petr Koliha, a Jiři Menzel glumi jednu od glavnih uloga. U pivovari Nymburk Hrabalov lik nalazi se na svim vrstama piva, a jedno se zove Nježni barbar.

Tijekom snimanja brojnih zajedničkih filmova Menzel i Hrabal su se često svađali upravo oko piva, kako onoga na platnu, tako i u stvarnosti. Od samog početka, od prvog filma Strogo kontrolirani vlakovi iz 1966. godine. Znali su sjediti zajedno u pivnici i pretresati scenarij, a slavni pisac se morao stidjeti zbog mladog režisera (Menzel je tada imao samo 28 godina!). „Ja sam, naime, u ugostiteljskim objektima četvrtog cjenovnog razreda naručivao čaj, a on je propadao u zemlju od stida. Pravio se da nije sa mnom,“ ispričao je kasnije Jiří Menzel.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svaki krčmar voli pijanca, ali ne za svog zeta.
Židovska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Michel Rabagliati - Paulov ljetni posao_13.jpg
Michel Rabagliati - Paulov ljetni posao_13.jpg





Najnovije iz kategorije Pivske raznolije