Jel počela nova godina?

Jeste li primijetili, osim u struku, da se veliki cajger još jednom okrenuo za 365 i da je uskoro vrijeme za redovni servis.

Meni baš ništa nije izgledalo na oproštaj sa starom godinom, a još manje na početak nove. Gledali smo reprizu negog starog dočeka, kako si bar na čas ne bi pokvarili iluziju.

I novogodišnji koncert je serviran i prikazan s perzervativom, a i novogodišnja skakaonica bez gledatelja kao da mi se održavala u dnevnoj sobi.

Sam čin promocije 21. je ispoštovan uredno. Bilo nas je četvoro, čime smo zadovoljili stroge epidemiološke kriterije, a hrane i pića za bar još toliko. Nije lako kalibrirati gozbu kada u glavi držiš stare mjere.

Vrijeme jesensko, bez snijega, nije ni namjeravalo popraviti utisak.

Jedina konstanta bio je strah u očima kućnih ljubimaca. Ozlojeđeni ljubitelji raketa i puškonostalgičari nisu odoljeli a da ne zagare kao rijetko kad. Unatoč upozorenjima prepucali su i predimili.

Ne razumijem baš taj frojdovski nagon za demonstacijom brze paljbe. Mora da se krije negdje u neduhovnoj sferi seksualnosti. Kad je zabodem okomito, pa ispalim!

Nekad je bilo bolje! Rekli bi reciklirani nostalgičari iz vremena moždara, „karabita“, baruta i „ključeva“.

Samo nismo imali fejsbuk! Pa se nismo mogli nafejsbučiti svačije majke do mile volje. I Vladi i Predsjedniku i koroni i susjedima. Da smo bar mogli twitati mogli bi sa lažnih profila iz najtežeg naoružanja grmiti najubitačnijim glagolima.

A ako bi netko uzvratio mi bismo ga samo, klik, blokirali.