Podsjeti me i nemalo obraduje moj prijatelj i vaš znanac Mato Pejić (pošao sam navesti samo inicijale ali mi se asocijacija učini nepriličnom), na sredinu osamdesetih prošlog tisućljeća, na Ljerku Kovačević, vrlu novinarku Jednote, koja je na stranici te lijepe i drage novine, koja još živi, objavila članak o jednoj tananoj knjižici - “Između dva stakla”.
A fejsbuk, kakav već jest, potaknu i neke “stare” drugare da se sjete tog vremena i nas u njemu, pa poneki i poželi da se par stihova, iz Ljerkine vijesti, i prevede.
A ja se našao najpozvanijim to učiniti.
SPECIFIKACIJA
irski seteri počivaju
na šarenim turskim ćilimima
bengalski tigrovi
kraj kineskog zida
snivaju američki san
u balkanskoj krčmi
hladni englezi
srču ruski čaj
afrička kraljica
časti holandeze
indijskom konopljom
skupiše se i vikinzi
i gali
i kelti
i gospod siđe sa sinaja
nedostaje tek
prvi svjetski mir
Eto, to je mali okus stihova iz zelene knjižice, čija će poruka još dugo, nažalost, prožimati moj pjesnički nemir.
Ali i spokoj, sjećanjem na Ljerku Kovačević i jednu Jednotu.
