Jedan elektromotor i dvije gajbe piva, molim

Reportaže   |   Mato Pejić   |   30.05.2008.     3703

Jedan elektromotor i dvije gajbe piva, molim
Pitate li me imaju li što zajedničko željezo i pivo, ne bi mi na pamet palo ništa više od jednog aforizma, koji kaže: Željezo se kuje dok je vruće, ali je zato ugodnije piti pivo dok je hladno. Ali, ipak, našlo bi se još nešto – želite li kupiti kilu čavala, okove za stolariju, bušilicu ili kakav kompresor, a istovremeno, koju bocu, gajbu ili bačvicu piva, ne morate ići u dvije trgovine, već cijelu kupovinu možete obaviti u jednoj. Ne vjerujete? Slijedite me – krećemo u željezariju u kojoj se nudi fantastičan izbor od 130 vrsta piva, mahom prvorazrednih specijaliteta.
 
-Zapravo najčešće imamo i do 150 vrsta piva, a tako je i sada, ali nije uvijek tako, pa radije objavljujemo da se može birati između 130 različitih naziva zlatnog soka, objašnjava vlasnik dućana, inženjer Martin Borský, koji je svoju slobodnu subotu žrtvovao da bi novinaru iz Hrvatske ispričao pripovijest o tome kako je spojio naoko nespojivo i kako sada u sasvim skladnu suživotu na istim policama stoje šmirgl papir i čaša piva Bakalař, rolcange i dvolitrena boca pivovare Svijany, komplet gedora i asortiman Herolda ili Primatora. Kako je učvrstio poslovnu poziciju trgovca željeznom robom i izolacijskim materijalom, a da se ne odrekne ni svoje velike ljubavi i hobija – piva.
 
M. Borský zapravo je završio visoku prehrambenu školu na sveučilištu u Pardubicama, tako da je i ciljao na pivo kao svoju životnu preokupaciju. Namjeravao se prebaciti na pivarski studij u Pragu, kada je u Pardubicama ustrojen studij analize namirnica, pa je ostao tu, kod kuće. Godinu dana radio je u jednoj gostioničkoj pivovari negdje u Moravskoj, a potom je u obiteljskoj pivovari Bernard u Humpolcu bio Katica za sve. –Onda mi je došao jedan prijatelj i rekao: Slušaj, tu neka firma, nekakav Rockwool, treba čovjeka. U pivovari sam otišao šefu – Pepiku Vavri i pitao ga: Bi li bio problem ako nađem neki drugi posao, ili ovo ovdje ima nekakvu budućnost. Rekao je da mi ništa ne može obećati, pa sam pokušao s ovim, I tako sam sada deset godina u Rockwoolu, poduzeću koje se bavi izolacijama svih vrsta, toplinskim, zvučnim, protupožarnim. To je ono od čega živim, a pivo je ostalo kao hobi, kaže M. Borský zadovoljno. Njegov hobi nije samo prodaja 130 vrsta piva u trgovini željeza, nego i pivsko kolekcionarstvo. U Češkoj je to veoma rašireno – ljudi skupljaju mnoge stvari u vezi s pivom, postoje klubovi kolekcionara, burze na kojima se razmjenjuju predmeti kolekcionarske strasti, aukcije, web stranice na kojima skupljači pokazuju svoje zbirke. Postoje i katalozi, a u katalogu pivskih boca čeških pivovara iz vremena Prve republike (od osnutka Čehoslovačke 1918. godine, pa do Minhenskog sporazuma 1938.) su i neke boce iz kolekcije našeg domaćina. U to vrijeme pivske boce nisu imale etikete, nego reljefni natpis, a često i ime majstora pivara, pa su neke uistinu veoma rijetke. Osim boca, koje skuplja strogo tematski, a svejedno ih ima čak pet stotina, M. Borský skuplja također pivske etikete, opet tematski, zadržavajući se isključivo na češkim pivovarama.
 
 
Hvala Bogu na Rebelu!
-Kod nas je situacija na tržištu piva svakim danom sve gora. Gambrinus je bio jedno od najboljih piva, a sada se apsolutno ne da piti, isti je slučaj s Krušovicama i drugim pivima iz velikih pivovara, tako da u supermarketu ustvari nemate što kupiti. Možda jedino lokalnu marku, pa stoga zahvaljujemo Bogu na Rebelu, kog imamo ovdje u Brodu. Razmišljajući o tome, pomislio sam – kad već imamo taj prostor, zašto ljudima ne ponuditi i kvalitetno pivo, objašnjava gospodin Borský nastanak neobične kombinacije.
Pivo je u dućan ušlo prije tri godine i nije bilo nikakvog dohodovnog imperativa. Ideja je bila samo iz svih krajeva Češke dovesti dobra piva, a uz domaće napitke u ponudi su i specijaliteti iz Belgije i Nizozemske, tako da Česi vide da ne postoji samo lager, svijetlo pivo plzenjskog tipa, ili češkog tipa. Stoga su tu samostanska, trapistička piva i drugi specijaliteti. Ta su piva pet puta skuplja, k tome u manjem pakovanju, tako da to nije za svakodnevnu konzumaciju, nego ih ljudi kupuju za degustaciju, ili kao poklon. Toga se ne proda puno, jer češki su pivopije strogo tradicionalni i nerado piju bilo što drugo osim dobrog starog lagera. Zanimljivo je da se u ovom dućanu, iako je izvorno željezara, uglavnom ne može kupiti pivo u metalnoj ambalaži, u limenkama. Izuzeci su petlitarske bačvice, koje se mogu naručiti, i limenke piva Pater iz pivovare Černa Hora, i to je ustupak turistima na proputovanju, koji nemaju zamjensku ambalažu. Nema u željezari ni plastičnih boca, osim jedne časne iznimke – medenoga piva Kvasar iz minipivovare Jiřija Jelinka iz Sentica, koji ne puni pivo u staklenu ambalažu.
 
 
Veliko ime – malo pivo
-Česi koji piju pivo uglavnom su vjerni svojoj omiljenoj marki, ali puno je i onih koji kažu – uzet ću Gambrinus, da ne ispadnem budala, jer to piju svi oko mene, kaže gospodin Borský. Osim toga, u zadnje se vrijeme sve češće dešava da mala lokalna jeftina piva serviraju umjesto velikih piva s potpisom – razvikanih marki iz poznatih pivovara, a to jeftino pivo je puno bolje od onog zvučnog imena. Takvo malo lokalno pivo je i Rebel iz mjesne pivovare u Havličkovom Brodu. Ono bi kod nas moglo ići puno bolje nego što ide, ali to je paradoks da nitko nije prorok u svom selu. Meni je to žao – htjeli smo ovdje imati Rebela, ali… počeli smo s drugim vrstama, jer Rebel se prodaje u svakom dućanu, a nakon par mjeseci, htjeli smo krenuti i s Rebelom, ali htjeli smo imati kompletan asortiman, od svijetle osmice do crne četrnaestice. Kada sam se obratio pivovari, dali su mi takve uvjete, uz koje nisam mogao biti konkurentan, tako da se nismo uspjeli dogovoriti.
U lokalu je jako puno artikala, jer uz 130 vrsta piva još je barem toliko željezarskih proizvoda. Stoga nas je zanimalo koliki je zapravo taj prostor i koliko piva mogu držati na lageru. Tim smo pitanjem iznenadili gazdu, ali je vrlo brzo zbrojio dimenzije ureda, dućana i skladišta i izjavio da se radi o 80 kvadrata unajmljenog lokala. U trgovini, inače, radi dvoje ljudi – Martinova supruga i njen otac, dok je on sam, kako kaže, eksterni pomoćnik. –Što se tiče piva, dodaje naš domaćin, uvjerite se sami, i vodi nas u skladište s labirintom pivskih sanduka, grupiranih po pivovarama. To skladište je ujedno i improvizirana prodavaonica piva, uostalom, sve je tu improvizirano, jer nemamo toliko vremena koliko ovaj posao zaslužuje. Trebalo bi napraviti police, regale, tako da se pivo može izložiti, da bi bilo vidljivo i da ga stane više. Ovako često ratujemo s nedostatkom mjesta. Tako da držimo obično oko 200 sanduka, toliko tu može stati.
    
 
Najviše je piva iz Istočne Češke, potom iz regije Vysočina, iz Južne Moravske, pivovara Svyjany je predstavnik Sjeverne Češke, Rakovnik i Benešov su piva Srednje Češke. Uglavnom, tu je sve do čega se može doći, a vrijedi. A može se doći do puno toga, jer gospodin Borský dosta putuje po cijeloj Češkoj, tako da je u mogućnosti sam dovesti po deset, dvadeset gajbi. Neke pivovare iz okolice dovoze same. Napokon, pivo iz pivovare Rakovnik dovozi njihov direktor prodaje, koji je iz Jihlave, pa kad ide kući poveze pivo za željezaru Revos u Havličkovom Brodu. Najviše se proda piva iz pivovare Svyjany, koja je prvak ove trgovine, slijede Černa Hora i pivovara Bernard iz Humpolca. Ove godine tome je značajno pridonijelo i njihovo novo bezalkoholno pivo. Dobro idu i piva Rychtař iz Hlinska, Poutnik, Herold, Kvasar. Strana piva nabavljaju preko veletrgovine, koja se bavi uvozom gastronomskih proizvoda iz Belgije i Francuske. Kako se ta piva ne prodaju u velikim količinama dešava se da se ponekom primakne kraj roka valjanosti, pa se može kupiti budzašto, ili ga popiju sami trgovci, odnosno vlasnici dućana.
 
Uskoro i dvjesto vrsta piva
Skladište bi jednom trebalo postati prodavaonica s uredno izloženim bocama, opremljena primjerenim namještajem, najavljuje M. Borský. Osim toga, ni s ponudom još nismo došli do kraja, bilo bi dobro umjesto ovih 130, imati recimo dvjesto vrsta piva. Potencijal postoji, ima dovoljno pivovara čije bih pivo ovdje htio imati.
Tako gazda čudnovatog dućana razmišlja o budućnosti, ponavljajući da mu prodaja piva ne donosi zaradu, ali donosi veliku radost. A to zadovoljstvo nije samo jednostrano, jer neobična kombinacija željezarije i pivarstva privlači mnoge znatiželjnike i namjernike. –Da, ljudi se čude ovakvom dućanu, kaže M. Borský. S druge strane, mi u reklamu nismo ništa posebno investirali, jer Brod je mali grad, tu nas znaju praktično svi. Napokon, ovdje dolaze ljudi na proputovanju, recimo iz Praga u Brno, koji u Brodu naprave pauzu – kupe pivo i idu dalje. Dešava se tako da ponekad ne uspijevam osigurati zalihe određenih vrsta piva. Upravo sada, nedostaju piva iz Trutnova i Nove Pake, a rasprodan je u Broumov, tako da piva Krakonoš, Opat i Kumburak doduše imamo u ponudi, ali na skladištu ih nemamo. No, krene li ovaj dio našeg posla željenim smjerom, ako se prodaja poveća i donese zaradu, morat ćemo ići u reklamu, jer bez toga nema rezultata.
Možda će tako uskoro turisti u prospektima Havličkova Broda čitati da u tom gradiću od 25 tisuća stanovnika svakako trebaju posjetiti Havličkov trg, Marijanski kugin stup, Koudelinu česmu i crkvu Presvetog Trojstva iz 1720. godine, a ako su poklonici naročitih pivskih specijaliteta, onda neizostavno i željezariju Revos u Žižkinoj ulici 812. I – dodao bi vaš autor – neka vas nimalo ne zbuni neugledna vanjština, siva fasada kockastog socrealističkog stambenog zdanja, u čijem se prizemlju dućan nalazi, jer unutra je za pivskog sladokusca pravi pravcati raj, El Dorado, te Ali Babina špilja.
 
Tekst i slike
Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Ako želiš prestati piti, promatraj pijanca dok si trijezan.
Kineska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Boston Brewery poster_2.jpg
Boston Brewery poster_2.jpg





Najnovije iz kategorije Reportaže