Pivski sladokusci iz Praga i okolice imali su proteklog vikenda dobar razlog potražiti pivnicu U prince Miroslava u gradskoj četvrti Smichov, Tamo je naime održan Festival desetki, odnosno piva s desetak posto alkohola, dakle jaka, silna, moćna piva – u prosjeku dvostruko jača od uobičajenog lagera. Predstav ljeno je oko pedeset piva iz Belgije, Danske, Njemačke, Nizozemske, Austrije i Češke.
Doduše, za mnoge Čehe je ime ove manifestacije zbunjujuće, jer kod njih je uobičajeno da se piva nazivaju prema postotku slada, pa su desetke slaba piva, vodnjikava, dakle ona s deset posto slada, koja bi kod nas nosila oznaku „light“. Standardni lageri zovu se „jedanaestica“ ili „dvanaestica,“ oni malo jači – poput „ožujskog“ „trinaestica“ i tako dalje. Zanimljivo je da su Česi službeno promijenili nomenklaturu, pa se na etiketama i deklaracijama pivo s deset posto slada označava kao „šankersko“ (vyčepni), „dvanaestica“ kao „lager“ (ležak), a ostala piva kao specijali.
Jan Kočka, urednik Internet magazina Světpiva.cz i suorganizator festivala ocijenio je položaj jakih piva na češkom tržištu: „Mnogi naši konzumenti tvrde da to uopće nije pivo, ali u mnogim dijelovima svijeta, posebno recimo u Belgiji upravo ovako jaka piva su najtraženija. Posljednjih nekoliko desetljeća snažan bum jakih piva prisutan je u Sjedinjenim Državama, gdje se također kuha ve više pivskih specijala, koji u pravilu imaju veći postotak alkohola.“
Vlastimil Kovář iz Kobylisa, pijuckajući dvanaest-postotni Little Korkny, ponos danske pivovare Norrebro Bryghus, o „punomasnim“ pivima kaže: „Ja se ne želim brzo opiti, upravo suprotno. Jaka piva mene privlače zbog nečeg drugog, zbog iznenađujućih okusa i raskošnih mirisa. Obično su lijepo zaokružena, glatka, gusta kao krema od maslaca – kad ih valjam preko jezika imam osjećaj, da ih mogu zagristi.“
Osim piva od ječmenog slada, praški je festival ponudio i nekoliko drugih kategorija. Kad Nijemac kaže da ide na jarca (češki: kozla – njemački: Bock), onda to ne znači da ide na lager iz Velikih Popovica (Velkepopovicky Kozel), nego na pivo koje se označava kao „Bock“, a to je jako pivo. Želi li nešto stvarno jako, onda uzima „Doppelbock“, odnosno dvostrukog jarca. Upravo ta piva s izrazitim okusom slada predstavili su pivari iz Bavarske. Predstavljen je jo+š jedan raritet – imperial stout. Nastao je u Engleskoj u drugoj polovici 18. stoljeća, a prethodio mu je uspjeh tamnih piva, koje je brodovima izvoženo u druge zemlje, u engleske kolonije, koje su bile tako udaljene da je pivo moralo imati veću trajnost. S obzirom da tada nije bila poznata pasterizacija, a nije bilo ni konzervansa, pivari su to rješavali u nekoliko koraka – skuhali su jako crno pivo, pošteno ga začinili hmeljem, i još ga tijekom plovidbe prepustili naknadnom vrenju u bačvama. I imperial stout je rođen. Ovaj tip piva u Pargu je predstavila nizozemska pivovara Brouwerij de Molen, čiji stout dozrijeva duže od godinu dana u bačvama u kojima je prethodno bio viski.
Jedini češki predstavnik na festivalu časno se držao. Bilo je to pivo Kralovske Tlate labuti (Kraljevski zlatni labudovi iz pivovare Pivovarsky dvůr Zvikov. To je polutamno pivo s karmin odsjajem i finom gorčinom. Vrlo je dobar aperitiv, a sa svojih 12 posto alkohola dobro će vas zagrijati u zimskim mjesecima. Valjda zato je za održavanje ovog festivala odabrana veljača, kada u Češkoj još caruje snijeg i led.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
