O pivu uz pivo, kao moto predavanja koje je za Daruvarčane organizirala podružnica Hrvatsko-češkog društva, pokazalo se dobrim mobilizatorskim sredstvom. U klupsku prostoriju Češkog doma natiskalo se možda i pedeset znatiželjnika, što je barem dvostruko nadmašilo očekivanja.
Takav odaziv me je, moram skrušeno priznati, poprilično uplašio, kao da i bez toga nisam bio dovoljno nervozan zbog notorne činjenice da ljudi pivo žele piti, a ne o njemu slušati. Kako izbjeći očiglednu opasnost da ljudima budeš dosadan i da predavanjem koje bih ih trebalo pridobiti za stvari zlatnog soka, izazoveš suprotan efekt? Možda tako da najavljeno točenje piva ostaviš za kraj, pa ćeš tako biti siguran da će svi strpljivo odšutjeti sat vremena, samo da bi se domogli čaše-dvije dragocjene tekućine? A još jedan mlinski kamen na moja je nejaka pleća natovario predsjednik podružnice Hrvatsko-češkog društva Zdravko Palavra rekavši u najavi kako sam ja tobože „ne samo vrstan novinar nego i najveći stručnjak za pivo," te da publiku čeka „zanimljivo predavanje." Zanimljivo, hm, vidjet ćemo.
Što se tiče piva, napravio sam suprotno onom spomenutom triku za pridobivanje pažnje - svi koji su to htjeli dobili su pivo odmah, a oni koji su u međuvremenu ispraznili svoje čaše mogli su ih smjesta ponovo natočiti, i to se pokazalo dobrom odlukom, jer je tako atmosfera bila kudikamo prisnija. A bila je stvarno opuštena, ležerna, neformalna, iako su među slušačima bile i takve šarže poput saborskog zastupnika Vladimira Bileka, predsjednice Saveza Čeha Libuše Stranjik ili povjesničara Vjenceslava Herouta, ili zamjenice župana Tanje Novotni Golubić, ili zamjenice gradonačelnika Ivane Djedović... No svi su oni tu bili radi priče o pivu i radi druženja i nije bilo nikakvog razloga za uštogljenost. Dodatnom opuštanju pridonijelo je i to što mi je pošlo za rukom da priču garniram nizom zgodnih ilustracija i ponekom pošalicom.
Započeo sam s definicijom piva i tradicijom pivarstva, a u priču koju sam nastojao zaokružiti u kakvu-takvu suvislu cjelinu, ukomponirao sam još paralelu između piva i vina, prispodobu o vjerojatnosti da je pivo i biblijsko piće, premda se ono izrijekom u svetom pismu ne spominje, pa riječ-dvije o pivskim patronima, odnosno nebeskim zaštitnicima pivarstva, a kako je događaj priredilo Hrvatsko-češko društvo a suorganizator i domaćin bila Češka beseda Daruvar, neizostavno je naravno bilo i poglavlje o Češkoj kao svjetskoj pivskoj velesili i kao postojbini zlatnog lagera, odnosno pilsa, kao najrasprostranjenijeg pivskog stila na planetu. Završio sam ubacivanjem u priču daruvarske pivovare, koja kuha Staročeško pivo, koje je ime dobilo zbog brojne češke manjine, koja živi na ovom području i dobre procjene da to ime ima veliki marketinški potencijal. I uistinu ima, jer i danas, 120 godina od prve primjene toga imena Staročeško, kao najstariji pivski brend u Hrvatskoj, još uvijek je perjanica portfolija Pivovare.
Tu se sjajno nadovezao Krešo Marić, „sladek" daruvarske pivovare, što će reći „majstor pivar," odnosno tehnolog proizvodnje, koji je rekao ponešto o procesu kuhanja piva, a nepodijeljene simpatije auditorija zadobio sjajnim prispodobama i anegdotama o zbivanjima i ljudima iz povijesti daruvarske pivovare.
Kako je u publici bio i bjelovarski homebrewer Daniel Babić iskoristio sam priliku da se rekne štogod o kućnom kuhanju piva i da to učini netko tko je autoritet u toj branši, a Daniel je uz ostalo najavio i skori početak rada prve hrvatske craft pivovare, Zmajske pivovare Andreja Čapke. Onda smo sva trojica odgovarali na pitanja posjetitelja, koji su pokazali vrlo živo zanimanje za temu, pa smo sve pozvali da prestanu sjediti i primaknu se točioniku, pa smo primijetili kako je među posjetiteljima jako puno žena, što nas je sve ugodno iznenadilo, pa smo rasturili veliku bačvu nepasteriziranog i nefiltriranog Staročeškog, koje je svima vraški prijalo i sve je skupa potrajalo nevjerojatna tri sata i to od prve do zadnje minute u iznimno ugodnoj atmosferi. Da ne govorimo o svojevrsnom „after partyju" na kojem smo Krešo i ja kušali Danielov pils, dunkelweizen i porter...
Eh da, panoe izložbe Nacrtaj mi krigl, koji su poslužili kao kulisa čitavog događaja nisam uspio ni spomenuti, ali eto spominjem ih sada, kao i to da ih je kolega, partner i drug Goran Gazdek, koji je stigao sa svojom stalnom ekipom, poslije odnio u Viroviticu, pa će zamijeniti izložbeni postav u tamošnjem Pubu...
Snimila Vlatka Daněk
