-Pije mi se pivo, ali mi je nelagodno reći to konobaru. Čekala sam da se pojaviš.
-Osječko?
-Nevažno: Samo da je veliko.
Kad je stiglo pivo, otpila je dva duga gutljaja.
-Slušam te pozorno, Vladimire Kovaču. Što prvo želiš, savjet ili rame za plakanje?
Držao je čašu u ruci i čekao da se pjena slegne. Vesna je svoju već iskapila.
-Imaš li još slike s očevida na kartici fotoaparata?
-Imam. Ali, možeš ih naći u sustavu.
-Ne želim ulaziti u sustav. Znaš da ostaje trag. Jakić bi mogao podivljati vidi li da se vraćam na zaključeni slučaj.
-Poslat ću ti ih elektronskom poštom.
-U najvećoj rezoluciji.
-Šest megabajta. Moći ćeš detaljno proučiti svaku travku na obali. Ali zašto se vraćaš tom slučaju?
-Sjećaš se priče iz Javora? Rekla si da se ponašam kao pisac kriminalističkih romana. Sada je pisac na novom tragu, aloi još ne zna hoće li, ako ga slijedi, razmotati klupko ili će glavom udariti o zid u slijepoj ulilci.
-I što te muči?
-Najbolja prijateljica Ivane Borovac je nestala. prije pola sata nazvao sam dom. Sanja se nije vratila. Nikad do sada nije bježala. Uvjeren sam da se nečega uplašila. U strahu je. Skriva se, bježi.
-Misliš da nešto zna?
-Siguran sam
-Kada bi naručio još jedno pivo, bolje bih mislila. Žeđ me dekoncentrira.
Otpila je posljednji gutljaj iz čaše. Prijateljski ga uhvati za ruku.
-Želiš m oj savjet? Kratak je. Ostavi se tog slučaja.
-Pričekat ću savjet dok stigne druga boca piva. Sama si rekla da ćeš bolje razmišljati.
-Ta klinka, Sanja, ili kako li se već zove, mogla je pobjeći iz stotinu razloga. Ostala je bez prijateljice. U panici je. U njenim godinama - i sama sam bila takva - jedan problem obično se rješava tako da se stvori drugi. Ona bježi iz doma da bi zaboravila na smrt prijateljice. Mora negdje naći prenoćište, mora se snaći za hranu. I dok se tim bavi, neće misliti na ono zbog čega je pobjegla. U pubertetu glava je krletka puna ptica. Svaka leti na svoju stranu.
-Ima još nešto. Odgajatelj Sanjine i Ivanine grupe bio je osumnjičen za pedofiliju. Pipkao je djevojčice u školi u kojoj je radio. Svi su povukli iskaze, ništa nije dokazano, ali je on sam odmah otišao iz škole. Ravnatelj Barač kaže da je to neobičan tip, povučen, suzdržan, služben.
Neoženjen, nema partnericu.
-Za pisca loših krimića idealan negativac. Ali, malo si se zapetljao. Sada već imaš dvojicu sumnjivaca, onog ribiča Igora koji je pronašao Ivanin leš, a sada i odgajatelja u domu. Nije loše za početak romana. Ima li još nešto?
-Autistični dječak koji vječno stoji pred domom. Popisuje registracijske pločice svih automobila koji dolaze pred dom. Zamolit ću Barača da kopira bilježnicu, pa ću provjeriti registracije. Znat ću tko se sve muva oko doma. Možda to dovede na nekakav trag.
-To je potpuna glupost.
-Da li bi bila glupost kada bi se u dječakovoj bilježnici našao, recimo i automobil s tablicama koji pripada ribiču? Ili bi to bila indicija vrijedna daljnje istrage?
-Želiš reći: Igor izjutra lovi ribu na Dravi, a predvečer peca cure pred domom. Namami ih u automobil, drži cijelu noć, ujutro ih udavi u rijeci i onda zove policiju. Očekuješ da za koji dan ponovno nazove i kaže: Našao sam još jednu curu u dravskom plićaku. Mislim da uzalud gubiš vrijeme. I riskiraš sukob s Jakićem. Znaš koliko je osjetljiv kada netko provodi istragu na svoju ruku.
Konobar je donio još jedno pivo. Samo za Vesnu. U Vladimirovoj boci bilo je više od pola.
-Nadam se da je sa savjetima gotovo - rekla je i s užitkom otpila gutljaj. -Koje rame hoćeš da podmetnem, lijevo ili desno?
(Odlomak)
Drago Hedl (rođen u Osijeku 24. siječnja 1950.), kontroverzni je istraživački novinar, reporter, scenarist i književni kritičar. Završio je studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao književne kritike i eseje od 1969. Od 1980. je profesionalni novinar, a dobitnik je nagrade Knight International Journalism Award. U osječkome Glasu Slavonije bio je zaposlen od 1980. Glavni urednik tog lista je bio od 1986. do 1991. Istjeran je s tog mjesta oružanom akcijom HDZ pod zapovjedništvom Branimira Glavaša. Od 1991. do 1994. bio je osječki dopisnik i ratni reporter splitske Slobodne Dalmacije. Nakon toga se pridružio londonskome IWPR (Institutu za ratno i mirnodopsko izvještavanje) za koji je nekoliko godina vodio programe poučavanja mladih novinara s Balkana. Istodobno je i kasnije pisao za splitski Feral Tribune, i riječki Novi list. Bio je dugogodišnji suradnik američkoga Radija ‘'Slobodna Europa''. Njegove članke su objavljivali mnogi istaknuti dnevnici i tjednici, među njima londonski The Guardian, The Times i züriški Die Wochenzeitung. Od 2008. je zaposlen u zagrebačkome Jutarnjem listu kao šef osječkog dopisništva i kao glavni "istraživački novinar" u listu. Autor je više knjiga, te filmskih scenarija, među kojima je i Vukovar - posljednji rez, u režiji Janka Baljka u srpsko-hrvatskoj koprodukciji 2006.
Izborna šutnja Drage Hedla, ponajboljeg hrvatskog novinara, sadrži sve što treba sadržavati krimić: dobru, dugu priču na 350 stranica i paralelnu montažu događaja svojstvenu modernoj naraciji. Pisac sjajno gradi zloslutnu atmosferu koja vodi do zločina u jednom malom gradu, tempo pripovijedanja i suzdržan stil odaju ozbiljnog majstora, a ambijent je novinarski precizno definiran. Mjesto događaja nije neki bezimeni grad u Panoniji, već Osijek, a postupak policije i pravosuđa točno, znalački opisan. Sve je tu stvarno, osim likova, koje stvarnost kontaminira pa postaju realni junaci jedne političke drame. (Jutarnji list)
