Iz Plzeňa u cijeli svijet

Premda na svjetskoj pivskoj karti brojem značajno pretežu craft pivovare, koje su listom sklone pivu gornjeg vrenja, ogromnu većinu planetarne produkcije čine lageri, a među njima opet dominira zlatni lager, odnosno pils, pilsner i drugi stilski derivati čiji je naziv izveden iz imena češkog grada Plzeňa u kojem je ovaj tip piva prvi put skuhan prije točno 180 godina.

Te srijede, 5. listopada 1842. godine, vjerojatno u osvit zore ili možda i prije, recimo u četiri ujutro, kresnuo je majstor pivar Josef Groll šibicu i potpalio oganj pod golemim kotlom u prostranoj varionici potpuno nove pivovare u gradu Plzeňu na zapadu Češke, nedaleko od granice njegove rodne Bavarske.

Tom danu, za koji nitko ni u primislima nije ima da će u povijest biti zapisan zlatnim slovima kao dan kuhanja prve šarže najrasprostranjenijeg pivskog stila na svijetu, prethodila je višegodišnja akcija kojoj je cilj bio da grad Plzeň dobije pivo koje će pjenušavu tradiciju toga grada, koja traje neprekidno od 1295. godine, dakle od samog osnutka jer je kralj Václav II. s osnivački ediktom dao građanima i pravo varenja, vratiti na staze stare slave.

Stoljećima je sve bilo u redu, a onda se 1838. godine dogodilo da je pivo dugo bilo toliko loše, da je u jednom trenutku gradsko vijeće naredilo da se 36 hektolitara prolije u kanalizaciju na glavnom trgu. Pivarski ceh odlučio je izgraditi posve novi pogon i skuhati pivo donjeg vrenja po bavarskom receptu koji je u to vrijeme bio veoma popularan. Već slijedeće godine počela je gradnja, a kada je pogon bio spreman doveli su bavarskog majstora pivara, Josefa Grolla iz Vilshofena an der Donau u Donjoj Bavarskoj i dali mu zadatak da skuha isto isti onakav tamni lager kakav kuha kod kuće.

Groll je zasukao rukave i počeo u kotlove tovariti sve sastojke koje koristi i u Bavarskoj, slijedeći tradicionalnu recepturu. No, rezultat je iznenadio i njega samog, jednako kao i sve koji su s nestrpljenjem čekali novo pivo. Ono naime nije bilo tamno, nego iznimno svijetlo, boje zlata i izrazito resko i osvježavajuće, očito zbog meke lokalne vode, svijetlog moravskog ječmenog slada i domaćeg hmelja iz žatečke regije. A pivo je, da skratim, izgledalo i prijalo tako spektakularno da je preko noći pokorilo planet, te se i danas kuha pod imenom pils ili pilsner, izvedenom iz naziva grada njegova porijekla. Te je tako 5. listopada zabilježen kao jedan od najznačajnijih međaša u povijesti pivarstva.

Ovako važan datum morala je na svoj osebujan način obilježiti i satirična stranica Opráski sčeskí historje (Slikice ščeške povjesti), hvaljena i napadana zbog svog naglašenog izvrtanja pravopisne norme, zbog političke nekorektnosti i uvrnutog humora. U kratkom stripu predstavnici plzeňskog pivarskog ceha ovako prodikuju unajmljenom majstoru pivaru Josefu Grollu:

- Šae ovo? Kazli smo bavarcko pivo!

- Klasika, donjovrelno, tamno, zatovas plačamo!!!

- A ne neki glupi egzperiment, gosin Grolle! – Hej, čekaj malo...

- Gledaj, pa ono nije baš tako loše.

Da loše! Bilo je sjajno. Tako nešto svijet još nije vidio.

Iako mu je ovaj događaj osigurao vječnost, Josef Groll se po isteku ugovora 1845. godine vraća kući, a zlatni lager u Plzeňu u tamošnjoj Građanskoj pivovari (Měšťanský pivovar) i slijedećih šest desetljeća kuhaju majstori pivari iz Bavarske. Do tada pivo je osvojilo Češku, Njemačku, Europu i Sjedinjene Države i imalo novu zaštićenu marku – Plzeňský Prazdroj, odnosno Pilsner Urquell.

Valja priznati da je planetarnom uspjehu ovog piva pridonio i stjecaj okolnosti – istovremeno je češko staklarstvo također bilo u veliko ekspanziji, a nevjerojatna boja novog piva naročito je očaravala zato što se pivo sve više točilo u staklene čaše umjesto kamenih vrčeva. Kada je dvadeset godina od otkrića zlatni lager dospio u Pariz pivo postaje nobl napitak, a pijenje zlatnog lagera i stvar prestiža. Bilo je to doba života u kafićima, mode, umjetnosti i boeme, a sve to bili su pretežni motivi na platnima mnogih francuskih impresionista, pa se tako na umjetničkim djelima često našla i čaša piva.

Ostalo je, blago rečeno, povijest.

Samo u matičnom poduzeću, u Plzeňu i spojenim pivovarama u Velikim Popovicama i Nošovicama godišnje se skuha pet milijuna hektolitara ove pivske marke, a na tisuće brendova u tom pivskom stilu, koji se smatra najkopiranijim na svijetu, u stotinama milijuna hektolitara kuha se na svim kontinentima.

Zanimljivo je, međutim, da se 5. listopada, osim što se prigodno obilježava, baš nešto puno i ne slavi. Češki su pivari tako kao Dan češkog piva izabrali 27. rujna, dan uoči blagdana svetog Václava, nebeskog zaštitnika pjenušave tekućine. Zavirimo li, dalje, u knjigu A Beer a Day u kojoj autor Jeff Evans predstavlja 366 piva, birajući ih prema važnim događajima dotičnog dana, vidjet ćemo da Plzeňský Prazdroj doduše veće uz otkriće zlatnog lagera, ali ga predstavlja na dan 11. studenoga (primijetite, molim, da je to blagdan svetog Martina, dakle izričito vinskog sveca!!), a to zato što je slučaj htio da se novi zlatni lager svijetu predstavi baš na taj dan, na koji su otvorene prve bačve u trima plzeňskim pivnicama na središnjem gradskom trgu. Svečanoj promociji novog piva prisustvovao je i slavni skladatelj Bedřich Smetana, koji je pivom bio tako očaran, da mu je posvetio puno prostora u svojoj čuvenoj operi Prodana nevjesta. A na dan 5. listopada, na koji je skuhan zlatni lager Evans predstavlja pivo Monty Pythonʼs Holy Grail u povodu obljetnice emitiranja prve epizode Letećeg cirkusa Montyja Pythona.

I tko bi tome mogao išta prigovoriti! Pivo je da se pije, a koga briga tko ga je, kako, i kada skuhao!