Ivan Komak o razlozima prodaje većinskog udjela Osječke pivovare

Interview   |   Dario Kuštro/Glas Slavonije   |   23.09.2010.     5502

Ivan Komak o razlozima prodaje većinskog udjela Osječke pivovare

Novi većinski vlasnik, sudska tužba za povratom dionica, krediti za isplatu plaća, zategnuti odnos sa sindikatom, ali i investiranje u tehnologiju i marketing..., cijeli niz je otvorenih pitanja u Osječkoj pivovari koja je, kao paradoks svemu tome, prvi put unazad osam godina uspjela zaustaviti pad prodaje piva, u jednom trenutku čak i nadmašiti nacionalni indeks prodaje. O svomu tome razgovrali smo s Ivanom Komakom, dojučerašnjim većinskim vlasnikom i direktorom pivovare.

Javnost ste ponovno uspjeli iznenaditi odlukom da prodate većinski udjel u Osječkoj pivovari. Zašto ste to učinili i tko je kupac?
- Ocijenio sam da nisam dovoljno jak i zato sam tražio pomoć da nešto napravimo kako bi ova tvrtka opstala. Taj je čovjek bivši državljanin Hrvatske, sada sa slovačkom putovnicom.
No, imamo informaciju kako je riječ o Andreju Kanderi.
- Da, to je on, on mi je rođak. Pa zar nije normalno da ću prodati njemu, nego nekom posve nepoznatom. O kakvoj transakciji je riječ - to je naša stvar. Mislim da sam mu dao nešto dobro. Uostalom, ljetos sam imenovan počasnim konzulom Slovačke, tako da namjeravam djelovati i na ekonomskom planu, kako bih proširio suradnju između Slovačke i Hrvatske.
 Kada ćemo biti u prilici upoznati novog vlasnika?
- Uskoro će doći sa svojim timom ljudi i, normalno, on će se sastati s užim krugom ovdje u Pivovari. No, njegovo pojavljivanje treba biti najmanje važno, bitno je da ova firma može opstati, da se može ulagati i širiti. I zato smo odabrali novog partnera. Uostalom, pita li se itko tko je vlasnik Zagrebačke ili Karlovačke pivovare? Zovite direktora Carlsberga - s njim ne možete ni hrvatski razgovarati. A i dividenda ide van! Ovdje ne! Ja želim da ova pivovara opstane, da bude samostalna, da ne uđe u strane korporacije. Ali ovako se više ne može. Što je najveći problem - ljudi koji rade u ovoj tvrtki, a koji su protiv nje!

To je sukob koji stalno tinja. Vaš argument je kako oni nisu dovoljno produktivni.
- Mi smo šest do sedam milijuna kuna u gubitku, jer dajemo plaće za 230 zaposlenih, uz proizvodnju od 160 tisuća hektolitara piva godišnje, što je nesrazmjerno. Usporedit ću to, da svima bude jasnije, s ostalim pivovarama. Zagrebačka pivovara po jednom radniku proizvede 3.300, Karlovačka 2.900, Carlsberg 2.800, Splitska, koja je zatvorena, 1.700, Daruvarska 1.200, a mi smo ispod 700 hektolitara. Ni prije 20 godina nije se moglo živjeti sa 700 "hekti". A zašto danas živimo? Zato što ja dižem kredite za plaće. Sada ću imati 30 milijuna kredita! No, najbolnije je to što nam ljudi nisu iskorišteni. Pa ovo ljeto, dakle u našoj punoj sezoni, nismo morali uzimati sezonce i nismo imali prekovremenih sati! A usporedimo li srpanj i siječanj, pa čak i veljaču, tada je i do pet puta manja proizvodnja i prodaja piva. Što ćemo raditi te mjesece?

Najavljujete oštre rezove?
- I ja kao direktor, a čini mi se i novi vlasnik, svjesni smo da moramo napraviti rezove, podijeliti tvrtku na tri ili četiri cjeline koje će raditi svoj posao i zaraditi novac kojim će biti plaćeni. Nije dovoljno napraviti kolektivni ugovor, jer ako nemamo novac u kasi, ne možemo dati plaće. A već drugu godinu uzimamo kredite za plaću, ne želim tako dalje. Sada ćemo ići na restrukturiranje ove firme pa se nadam da će se svatko trgnuti, i oni u proizvodnji, komercijali i transportu. Bit će plaćeni onoliko koliko stvarno zarade. Razmišljamo i o preraspodjeli radnog vremena, primjerice da siječanj i veljača budu slobodni, a u lipnju i srpnju da radimo i subotom. Istina je da mi u prva dva mjeseca u godini ne prodamo dovoljno piva ni da zaradimo za plaću!
Zagrebačka pivovara može proizvesti litru piva za 70 lipa, mi za 1,20 kuna. U prodaji, isto tako, naša konkurencija, iako joj pivo nije kvalitete poput naše, ali je medijski eksponiranija, svoje će pivo lakše prodati za tri kune nego ja za 2,80. A o tome nitko ne razmišlja. Pa meni se ne rade ovi rezovi, ali nama je ili opstati ili propasti - nema druge filozofije. Ja ne moram ulagati u firmu, ovim tempom mi možemo živjeti još tri godine i što će onda biti? Onda svi možemo otići.

Vi i jeste najavili svoj odlazak.
- Ja, da želim, mogu sutra dići sidro, ali rekao sam da ću ostati do Nove godine. No, još nije došlo vrijeme, sve ovo moramo posložiti i kada krene nabolje, onda ću biti spreman i ja otići odmoriti se. Pad prodaje piva je zaustavljen, krenuli smo prema gore, ali to ne ide više od pet do deset posto godišnje. Da bismo postigli zadovoljavajući rast s ovolikim brojem ljudi, treba nam deset godina. Zato sam ja za to da radije još više ulažemo da što prije dođemo do željenog cilja.

HFP je otvorio i pitanje Vašeg ulaska u vlasništvo jednog dijela dionica Pivovare.
- To vam je kao kada lopov za onog ispred sebe viče - drž'te lopova! A ja sam taj koji treba tužiti, no ovo je za mene prilika da im dam kontratužbu, jer 17 godina nisam upravljao onim što sam kupio. Ali, da se razumijemo, ljudi su prodali dionice i ja sam ih kupio od njih kao izvornih dioničara. Fond može tužiti njih, a ne Komaka. Pivovara je prodavana tri puta, a nitko mi još od vas novinara nije postavio pitanje - gdje je novac od druge i treće prodaje? Znate za koliko je prodana drugi put? Za 26 milijuna, a njezina vrijednost je bila pet milijuna. Gdje je 20 milijuna? Fond ih je uzeo, Pivovara ima trezorskih dionica u vrijednosti 11 milijuna što ih je kupila. Gdje je taj novac? Kada sam ih to u HFP-u pitao kao da sam im šilo zabio u stražnjicu, i zato su oni krenuli tužbom.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Bobillo-Trillo - Anton Blake s.35.jpg
Bobillo-Trillo - Anton Blake s.35.jpg





Najnovije iz kategorije Interview