Ispijanje piva je eskaliralo

Izazov je bio tako neodoljiv da nisam razmišljao ni sekunde, poziv na okladu je nešto što se ne odbija. Još kad sam vidio kako kapi vode blistaju na toj crnoj limenci s blještavim natpisom Zlatorog, nije bilo tog boga koji me je mogao zaustaviti. popijem tih 0,33 litara, ne moram na eks ako baš neću i osvojit ću nešto, ni sam više ne znam što.

Nije bilo ni važno, uostalom, jedino što je bilo bitno je to što sam znao da od tog trenutka nadalje više neću biti običan 11-godišnjak, kao ovi moji vršnjaci, koji se smijulje oko mene. Ne, ne, ja sam ponašao prečicu u svijet odraslih muškaraca i dok kažeš „rigotina" ja ću već imati brkove i prste žute od nikotina, a na plaži više neću morati nositi one tarzanske kupaće gaćice, nego bokserice. Kako jednostavno, čovječe, pa ovo je najbolja odluka ikad!

Bio je to prvi veliki zajeb u mom životu.

Okus je bio ogavan, ali to me nije iznenadilo, ionako sam i dotad bio uvjeren da nitko ne pije pivo zato jer je fino. Da je stvar samo u okusu, rezonirao sam tada, na svijetu bi postojala samo Coca Cola i eventualno mlijeko. A i to am s Kraš expressom. osim toga, bilo mi je nekako samorazumljivo da je jedna od glavnih funkcija djece da jedu i piju stvari koje su im odbojne pa sam začepio nos, pripremio se na najgore i utankirao u sebe sadržaj limenke. Malo veći problem bila je ta nekakva kugla koja se počela dizati iz dubine moje utrobe prema grlu, kao da neko strano tijelo želi izaći iz mene. Zbunjen, ali totalno. Tu me već počela hvatati lagana panika i odlučio sam da je najbolje da odem kući. Greška. Čim sam ustao s kauča prebacilo me na lijevu stranu. Pa na desnu. Soba je titrala oko mene, oči su mi iskakale iz duplji. Naciljao sam izlazna vrata, dokopao se svog BMX-a i na jedvite jade zakotrljao niz cestu. Kako sam taj dan živ došao doma mora biti jedan od većih misterija života, ali moji roditelji nisu bili nimalo impresionirani. Potanko su mi objasnili zašto sam točno idiot, ali su na neki način bili uvjereni da će mi to biti dobra lekcija i da mi nikad više neće pasti na pamet piti alkohol, pogotovo pivo.

Bio je to njihov prvi veliki zajeb u mom životu.

Jer, iako je naše upoznavanje bilo malo nezgrapno i čudno, samo nekoliko godina nakon toga pivo i ja počeli smo graditi jedan sasvim poseban odnos i slobodno mogu reći da smo naposljetku postali nerazdvojni prijatelji. Istina, pridružili bi nam se povremeno još neki ljudi, događali  bi se oko nas nekakvi razgovori, tulumi, roštiljade, utakmice, ali moj pivkan i ja bili smo uvijek u središtu tog univerzuma. Blagoslov je to koliko i prokletstvo, jer uistinu nema te prigode u kojoj je pivo nepoželjno. Nakon posla?. ne može bolje. Vjenčanje? Pa naravno. Sprovod? Nećkaš se, ali popiješ. Nakon hakla? A nego kako, pa neću valjda piti vodu...Trajala je ta naša idila evo dobrih 15 godina, kao i svaka veza imala je svoje uspone i padove, ali u globalu bili smo stvorili nekakvu simbiozu koja je funkcionirala sasvim solidno. Sve dok se ovih dana nije dogodila katastrofa.

Bilo je jutro kao i bilo koje drugo jutro, upravo sam bio platio vozaču taksija, otvorio vrata i krenuo izlaziti iz auta kada se začuo potmuli prasak i brzo nakon njega jedan oštar udarac. Taksist se malo prenuo i pogledao prema meni, vratio sam mu istom mjerom. Malo sam se osvrnuo oko sebe, ali nigdje nije bilo ničega sumnjivog. Sve dok nisam pogledao u pod. Tamo dolje, na prljavom tepihu zagrebačkog taksija, ležala je jedan prazna plastična boca vode, kovanica od 50 lipa i - gumb s mojih hlača. Strefilo me kao munja, d0o tog trenutka nisam ni bio svjestan da sam uzgojio tako opsežan pivski trbuh. koliko god bilo bolno, morao sam samom sebi priznati da znam tko je krivac za moje abnormalno gojenje. jedem k'o vrabac, dosta hodam, sumnje nije bilo: krivo je pivo. Google mi je zakucao zadnji čavao u lijes - na 100 mililitara pivo ima skoro 50 kalorija, znači 250 po boci, što se vrlo lako pretvori u 1000, 1500 ili 2000 kalorija po danu, a večer tu negdje tek počinje...

Odluka je dakle bila teška, ali neizbježna. Pivo mora otići, barem dok ne ode i „bierbauch". Teško mi je, neću lagati. Ali, s druge strane, nije loš ni ovaj život bez jutarnjih glavobolja iz pakla, bez Superhikova i s nešto više papira u novčaniku. A kada i ako se opet odlučim za zajednički život sa svojom p'ivicom, mislim da ćemo uvesti neka nova pravila: samo u društvu, nikad prijepodne i nikad, ali baš nikad kada Dinamo gubi u Europi. Samo bih se opet vratio na isto.

7 beskorisnih podataka o pivu

-Pivo je drugo najpopularnije piće na svijetu. Prvi je po popularnosti čaj.

-Prvi zakon o zaštiti potrošača odnosio se na pivo. Vojvoda Wilhelm IV. od Bavarske donio je 1516. godine Zakon o čistoći koji je sastojke piva ograničio samo na vodu, hmelj i ječam.

-Skupljanje pivskih podložaka za čaše zove se tegestologija.

-Bavarska i dalje definira pivo kao osnovnu živežnu namirnicu.

-Najstariji poznati zapisani recept bio je recept za pivo.

-Stručnjaci iz Guinnessa izračunali se da se čaša s pintom piva (0,47 l) podigne prosječno deset puta i da se svaki put u dlakama na licu izgubi 0,56 mililitara tekućine.

-Najjače pivo na svijetu je Samuel Adams Triple Bock sa 17 post alkohola. To se postiže kvascima za pjenušac.

Izvor: Svijet, magazin Nedjeljnog Jutarnjeg, br 10, svibanj 2012.