In memoriam: dr Vladimir Marić

Jutros je u Zagrebu umro dr Vladimir Marić, redovni profesor na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu zagrebačkog sveučilišta. To je jako loša vijest za tu znanstvenu ustanovu, za institute u kojima je svojim djelovanjem ostavio trag, za Hrvatsku akademiju tehničkih znanosti, gdje je bio član, za hrvatsko pivarstvo, kojem je dao nemjerljiv doprinos, za teoriju proizvodnje piva, koju je stalno obogaćivao novim ogledima, za daruvarski kraj iz kojeg potječe, a napokon i za ovu stranicu koja je objavila priličan broj njegovih tekstova.

 

Profesor Marić rođen je 11. siječnja 1939. godine, dakle prije sedam desetljeća i koji mjesec, u radničkoj obitelji u Dežanovcu kod Daruvara, u kojem je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje je diplomirao i na biotehničkom odjelu Tehnološkog fakulteta. Bilo je to 1964. godine, a odmah potom dobio je posao u Daruvarskoj pivovari, koja mu je do kraja ostala miljenica. Slijedilo je služenje vojnog roka, a nakon vojske izabran je za asistenta iz predmeta Industrijska mikrobiologija na Biotehnološkom fakultetu. Poslijediplomski studij iz područja fermentivnih tehnologija završio je 1970. godine, a tri godine kasnije doktorirao je iz područja biotehničkih znanosti. Slijedeće godine šest je mjeseci boravio u Zürichu, u svojstvu znanstvenog suradnika u mikrobiološkom institutu tamošnje Visoke tehničke škole, radeći na proizvodnji jednostaničnih proteina iz ugljikovodika. Slijedi desetomjesečna specijalizacija u Birminghamu uz stipendiju Britanskog savjeta, pa opet studijski boravak u Švicarskoj. Za docenta je izabran 1975. godine na Tehnološkom fakultetu, gdje je od 1978. redovni profesor. Na tom je fakultetu bio u po jednom četverogodišnjem mandatu predstojnik Zavoda za biokemijsko inženjerstvo i dekan.

Osam godina bio je član uprave Karlovačke pivovare i član Znanstvenog savjetodavnog komiteta Europske federacije za biotehnologiju, bio je član brojnih znanstvenih i stručnih društava u zemlji i inozemstvu. Laureat je Državne nagrade za znanost za 2007. godinu, dobivši nagradu za životno djelo u području biotehničkih znanosti. Nagrađen je za izvanredne rezultate i nemjerljiv doprinos razvitku biotehničkih znanosti, posebno biotehnologije i bioprocesnog inženjerstva. U obrazloženju nagrade uz ostalo stoji: „Uži znanstveni interes usmjeren mu je na tehnologiju piva i proizvodnju jednostaničnih proteina, prijenos kisika u bioreaktoru, matematičko modeliranje biotehnoloških procesa i prijenos u veće mjerilo, izolaciju, čuvanje i primjenu biološki aktivnih biomasa (mikrobnih starter-kultura) te metabolita.“

Kao autor i koautor objavio je 113 znanstvenih radova u domaćim ili međunarodnim znanstvenim časopisima s recenzijom, 9 u Zbornicima međunarodnih i 11 domaćih znanstvenih skupova. Aktivno je kao autor, koautor i organizator sudjelovao na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. održao je 5 pozivnih predavanja na međunarodnim i 20 na domaćim znanstvenim skupovima. Znanstveno se usavršavao tijekom studijskih boravaka u Velikoj Britaniji, Grčkoj, Njemačkoj, Rusiji i Poljskoj. Bio je nositelj više znanstvenih projekata.

Jedan od projekata na kojima je surađivao je i ova stranica. Naša je suradnja zapravo počela puno prije, a prvi kontakt datira još iz, tamo negdje, 1995. godine, koja je i godina izdavanja knjige Pivo, tekuća hrana, koju je profesor Marić napisao zajedno sa Zlatanom Nadvornikom. Ja sam u to vrijeme pisao tjednu kolumnu za krugovalnu emisiju na Radio Bjelovaru pod nazivom Daruvarske vedute garnirane pivskom pjenom, a on je pokretao i uređivao Svijet piva, stručnu reviju za pivarstvo i pivoljupce, koju je izdavala Strukovna grupacija industrije piva i slada Hrvatske, Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore. Pozvao me je na suradnju, želeći da napišem članak o povijesti Daruvarske pivovare. S obzirom da sam ja pisao fenomenološke esejčiće o svemu i svačemu, a nikada se nisam bavio povijesnim istraživanjem, nisam se osjećao doraslim takvom izazovu, pa do te suradnje nije došlo. Ali, došlo je do naše suradnje nakon više od desetljeća, kada smo počeli pripremati pivsku web stranicu. Čim sam profesoru Mariću objasnio što smo naumili i opisao mu koncepciju portala, spremno je ustupio svoje tekstove, ostavljajući nam potpunu slobodu u pogledu grafičke opreme i tretmana članaka. Sve ih možete naći u različitim rubrikama naše stranice. Većina tih tekstova kasnije je objavljena i u podlisku Svijet piva, koji je izlazio kao prilog Večernjeg, a poslije Jutarnjeg lista, a uređivao ga je Ribafish. Objavio profesor Marić jako puno sjajnih tekstova, održao bezbrojna predavanja, ne samo studentima, nego i pivopijama i znalcima, organizirao okrugle stolove i simpozije, a nijedan specijalni prilog o pivu što s vremena na vrijeme izlaze na svjetlo dana, ne može bez njegova doprinosa.

Kad je profesor Marić, nakon objavljivanja knjige zaredao svojim publicističkim radovima, popularnim ogledima o pivu i njegovim najraznovrsnijim aspektima, od proizvodnje, sastojaka, tretmana i prisutnosti u umjetničkim djelima do odnosa žena prema pivu i pivara prema ženama, te kad sam upoznao njegovu elokvenciju i predanost dragocjenoj tekućini, počeo sam govoriti: To je hrvatski Michael Jackson. Ubrzo sam, međutim, od te paralele odustao, jer u nas nema puno ljudi, čak ni među pivopijama, pivoljupcima, pa i onima koji sami sebi utvaraju da o zlatastom soku nešto znaju, kojima to ime nešto znači, te sam često morao objašnjavati da ne mislim na kontroverznog kralja popa, nego na britanskog novinara istog imena i prezimena, poznatog i p'o nadimku Beer hunter, lovac na pivo. Jackson jer umro 30. kolovoza 2007. godine, baš u vrijeme kada je ova stranica ugledala svjetlo dana. Naravno, odmah smo naumili odužiti se vodećem svjetskom autoritetu za pivu zasluženim homageom, no, nažalost, to još uvijek čeka neka bolja vremena, s manje presinga i više slobodnog vremena.

Vladimiru Mariću, hrvatskom Michaelu Jacksonu, ostao sam također veliki dužnik. Kada je ova stranica stasala, počela puštati korijenje i privlačiti pozornost pivopijskog puka i struke, čvrsto smo odlučili da će u rubrici intervju prvi prilog biti razgovor s profesorom Marićem, a on je tu ideju rado prihvatio. Načelni dogovor ubrzo je učvršćen planom da razgovor realiziramo u jednoj zagrebačkoj pivnici, s kojom je postignut i sporazum o sponzorstvu, a veliki intervju trebao je biti i službeni početak suradnje s jednim izvrsnim fotografom… Dalje je sve teklo onako kako se to nažalost, često dešava. Sve danas ću, sutra ću… Ovu stranicu, naime rade dva lokalna novinara, a htjeli smo svakako razgovor voditi zajedno. No, uskladiti termine dvojice provincijskih dopisnika, pokazalo se – nemogućom misijom. Na kraju, vidjevši da to može otići u nedogled, i shvativši da više ne može čekati objavljivanje već gotovog razgovora s majstorom pivarom češke pivovare u Chotěboři Oldřichom Zárubom, potpuno sam promijenio plan. Poslao sam gospodinu Mariću mail s pitanjima i molbom da na njih odgovori pismeno. Tada nisam slutio da je on još od lanjskoga rujna teško bolestan, a od Nove godine teško da bi bio u stanju razgovarati s nama. Desetak dana kasnije, odnosno danas, umjesto njegova maila stigla je zlokobna vijest. Tako nikada nećete pročitati njegove nazore o stanju recentne hrvatske pivarske industrije, prognoze o pivskoj budućnosti, izgledima za odolijevanje globalizacijskim procesima, tehnološkim mogućnostima, mini pivovarama i teškom stanju u njegovoj omiljenoj domicilnoj Daruvarskoj pivovari.

No, budući da volite pivo i poznajete ga, s obzirom na to da ste čitali tekstove dr Vladimira Marića, da poznajete njegov rad i znate nešto o njegovu doprinosu teoriji i praksi tehnologije proizvodnje piva, vi ćete sigurno shvatiti kad kažem: Otišao je hrvatski Michael Jackson.