Ponekad mi se čini da živimo sve brže. I raspolućenom, kakav već jesam, jedino mi pivo pomaže da se orjentiram u mjestu. Ako je ispred mene žuja znam gdje sam. Isto tako ako u hladnjak posegnem za pripps blå.
A nije uvijek bilo tako.
Kad sam, još kao friški "šveđanin", onomad, čuo početak večernjeg dnevnika, ,na prvom programu državne televizije mislio sam da se netko zajabava.
Mora da sam, pomislih, okrenuo neki drugi, humoristički, kanal.
Jer udarna vijest, koja je stigla iz jednog zoološkog vrta iz južne Švedske, govorila je o slonici koja se "oslonila" i valjalo je mladom sloniću nadjenuti ime. Gledatelji su pozvani da se jave sa svojim prijedlozima.
Kud sam ja, pomislih, došao!?
Pa zar ti ljudi nemaju normalne probleme kao svi normalni ljudi, recimo mi, pa da nas lijepo izvjeste o agrokoru i ostalim korama, korumpiranim političarima, masovnoj nezaposlenosti, još masovnijem odlasku iz zemlje, iznevjerenim idealima, čistokrvnom domoljublju...
Poslije se navikoh.
Do jutros.
Srčem jutarnju (Zoegas) kavu i listam Sydsvenskan, liberalno regionalno glasilo.
Udarna vijest o tome kako se društvo za zaštitu životinja bilo zabrinulo za duhovno zdravlje zečeva, gusaka, pataka i ostalih ptica nakon proslave nekog paganskog sveca u gradskom parku u Lundu,
Pod masnim naslovom "Kako se osjećaju patke u parku nakon fešte?", komisija, zadužena za to pitanje, konstatira da su ptice te večeri odmarale i da nisu, izuzev jednog izdvojenog događaja, bile izložene neugodnostima od strane feštara. Članovi društava su preventivno patrolirali oko jezera.
Opća ocjena je pozitivna. Isto je i sa izvještajem "povjerenstva" za zaštitu bilja. Ni jedan cvjetić nije bio otkinut. Samo je trava na nekim mjestima malo ugažena. Nije bilo ni vožnji biciklom, a ni pretjeranog bacanja otpada.
Proslava je završila točno u tri, kako je bilo i planirano.
Nakon toga su ekipe dobrovoljaca, zajedno sa osobljem parka, sklonile privremenu ogradu i za par sati očistili cijeli park.
Zakazan je i sastanak za cjelovitu analizu i pripremu slijedećeg jubileja.
Pa jebote, gdje ja živim, opet pomislim.
I onda, da probudim adrenalin i zarumenim lice, potražim pogledom žuju i okrenem na HRT.