Ikona masovne panike ili priča o sranju

Mnogi su izumi kroz povijest mijenjali sliku svijeta i učinili da smo tu gdje jesmo. Da ne psujem!

Od kotača, preko parnog stroja, do čipa.

Danas ćemo se koncentrirati na jedan što je star oko 170 godina. Po tom bi se izumu ovo tralalajanje moglo nazvati i Priča o sranju.

U drugoj je polovici devetnaestog stoljeća Džozef C Gojeti, negdje baš na današnji dan, promovinao nešto što je nazvao najvećim balagoslovom – toaletni papir. Na svakom su paketiću bili utisnuti njegovi inicijali.

Kinezi se, naravno, nisu ni iznenadili ni impresionirali, a ni složili. Od kada smo mi, prigovoriše mu Kinezi, znate već što. To smo mi imali, hvale se kao i Hrvati državom, još od ”onog ”vijeka. U pokrajini Čekijang još ima pisanih tragova o tme. Valjda na ondašnjem papiru. Za vrijeme dinastije Ming prozvedeno je, drčni su Kinezi, 720 tisuća listova tog (u ono vrijeme) mirisnog i mekanog papira.

Mada i brojka nije neka ako znamo da svaki Amerikanac potroši oko 20 tisuća listića godišnje. A sigurno ima i većih seronja.

Ne bih se ja ni danas bavio sranjem da me na to nisu ponukali prazni rafovi u većini dućana ovih dana. Panika je, drugari, zavladala među svekolikim pučanstvom pa se osim konzervirane hrane, sapuna i gajbi piva, ne pitajući pošto, razgrabio sav toaletni papir.

Dobro, bilo je onog za ubruse, ali kad su se ljudi dosjetili da bi ga mogli dijeliti po pola nestalo je i njega.

No, stručnjaci se danas slažu da toalet papir nije samo stvar nužde već ima i jedan psihološki aspekt. U velikim krizama i paničnim situacijama čovjeku je prirodno da teži kontroli. A taj papir je jedno od sredstava da se uspostavi kontrola nad bar onim što je u našoj moći.

Tako je taj papir postao ikona masovne panike.

A mi smo definitivno, od države preuzeli kontrolu nad, što kažu, sranjem. Posebno se to odnosi na starije osobe.

Stoga molim Stožer da mi, kao starijoj osobi, na kućnu adresu, po volonterima pošalje dvije gajbe, može i Corone.