Već je i lipanj na izmaku, ljeto nam i službeno, kalendarski, kuca na vrata ili je već ušlo u naše živote što ovisi o danu kada je ovaj broj Agroglasa stigao do vas, a sunce nikako da zasja pravim sjajem!
Ne samo da ne možemo uživati u svim blagodatima koje nam donosi najtoplije, najbezbrižnije i mnogima najomiljenije godišnje doba već se moramo boriti s velikim vodama Dunava i Drave strahujući za imovinu i živote. Kišobrani, kabanice, gumene čizme i veste umanjuju nam osjećaj ljeta - nekako nam je sezone poljoprivrednih radova, putovanja na more i povećanog ispijanja piva jako daleko iako nas Zoran Vakula upravo dok pišem uvjerava da će ostatak lipnja biti izrazito vruć i sparan, a početak srpanja nešto svježiji.
Da, i pivarima je ljeto žetva! I oni svoj posao dijele na sezonu i posezonu, rade prekovremeno u dvije ili tri smjene, a tijekom srpnja i kolovoza ne mogu tek tako na slobodne dane, produžene i vikende i godišnje odmore. Da, poput poljoprivrdnika g zone godišnje odmore u i živote. Kišobrani, kabanice, gumene čizme i veste nam donosi najtoplijeU Hrvatskoj se pivo smatra ljetnim proizvodom i idealnim pićem za osvježenje i gašenje žeđi, a prosječnom građaninu slika orošene krigle na terasi kafića i boce što vire iz prijenosnih hladnjaka pod suncobranom na plaži, sinonimi ljetnih radosti. Pa i pivske reklame se na televiziji vrte češće nego zimi, a s novinskih stranica smiješe nam gologuze djevojke s raskošnim dekolteima i elegantnim čašama napunjenih zlatnom tekućinom. I to je sasvim uredu - lijepo je, uz hmeljnu gorčinu na nepcima, gledati te tangice i senzualne usnice na pivskoj pjeni dok valovi zapljuskuju pješčani žal, ali je velika zabluda da pivo pripada skupini ljetnih pića jer ono je jednako uzbudljivo u ranu jesen pod stablima kestena i oraha, zimi u pabovma, pivnicama ili gostionicama i u rano proljeće kad jaglaci nagovijeste potpuno buđenje prirode.
Iako potrošimo dvostruko više piva nego vina po grlu stanovnika, kultura ispijanja piva kod nas nije toliko razvijena kao u nekim drugim zemljama pa prosječni Hrvat iskapi otprilike tek 85 litara piva godišnje. U zemljama gdje se pivo u jednakim omjerima pije cijele godine „per capita" se više i potroši - prosječni Nijemac popit će otprilike stotinu litara, a prosječni Čeh polovicu više, oko 150 litara.
Pod razvijena pivska kultura podrazumijeva se umjerena konzumacija sezonskog piva - zimi crvenkasta, smećkasta i tamna, bogatijeg i punijeg okusa s nešto više alkohola, u doba adventa i specijalna božićna piva, ljeti tradicionalna svijetla piva, pilsneri ili lageri, a svako doba razni specijali.
I za kraj još jedna hrvatska zabluda - mrzlo pivo. Kod nas je uobičajena temperatura od 4 do 8 stupnjeva, a ponekad ga ugostitelji ohlade do granice nekonzumiranja. Trnu zubi, grlo se buni, okusi se mijenjaju pa užitak svakako izostaje. Temperatura ovisi o vrsti i stilu piva, a najrealnija je, kažu stručnjaci od 7 do 9 stupnjeva.
Tekst je preuzet iz dvotjednika AgroGlas broj 315 od 19. lipnja 2013.
