I nad popom ima pop

Jučer su kršćani proslavili svetkovinu silaska Duha Svetoga iliti skraćeno Duhove, odnosno Pedesetnicu kako se još zove jer se slavi 50 dana poslije Uskrsa, a u četvrtak prije toga blagdana počeo je u bavarskom Erlangenu dvotjedni pivski festival, čiji je start označen ceremonijalnim zabijanjem pipe u drvenu bačvu piva. Na ovu vijest mnogi će vjerojatno samo odmahnuti rukom – ta pivskih festivala posvuda je tušta i tma, pa što nas se tiče neki stotinama kilometara od nas. Ipak, postoji jako dobar razlog da upoznate Erlanger Bergkirchweih, jer to je, vjerovali ili ne, najstariji pivski festival na svijetu.

Sad ćete opet reći – kako, pa zar to nije münchenski Oktoberfest, koji je krenuo još tamo predaleke 1810., kada je grad još bio mlad i kada uz konjske utrke i točenje piva slavilo kraljevsko vjenčanje, a sve se dešavalo na livadama izvan gradskih bedema. Ali, nije. Oktoberfest je najveći, najglasovitiji, najposjećeniji, najvažniji i tko zna što još sve ne, ali nije najstariji.

Evo ovaj ovdje u gradiću od jedva nešto preko sto tisuća stanovnika i nedaleko Nürnberga cijelih je 55 godina starija od onoga u bavarskoj prijestolnici, kojega od milja zovemo Wiesn po tome što se mjesto na kojem festival održava i danas zove Theresienwiese, odnosno Terezijina livada.

Sve je počelo 21. travnja 1755. kada su gradski vijećnici starog grada Erlangena odlučili su premjestiti tradicionalni duhovski sajam iz starog grada na dvorsko brdo (Burgberg). Tako je rođen Erlanger Bergkirchweih, odnosno Brdski kirvaj. Tada svi pohrle na brdo, odnosno odazovu se sloganu fešte koji glasi Berch ruf, što znači – Brdo zove! Kada gradonačelnik Erlangena u četvrtak prije Duhova u pet sati popodne zabije pipu u bačvu, to je znak početka Petog godišnjeg doba. Ispod prekrasnih starih kestenova okićenih lampionima gosti mogu uživati ​​u hladnom Festmärzen pivu (Festivalsko ožujsko) iz kamenih vrčeva, franačkim specijalitetima i jelima sa svih strana svijeta.

Vrtuljci i druge atrakcije, zabavne radnje i streljane – samo su dio raznolike bogate ponude. Posljednjeg dana, Bergkirchweih tradicionalno završava pivskim sprovodom: domaćini festivala i pomoćnici kreću se kroz gomilu s lopatom, pijukom, svećenikom (poznatim i kao jedan od domaćina festivala) i posljednjom bačvom festivalskog piva da je pokopaju. Mašući bijelim maramicama, posjetitelji se opraštaju od Bercha uz pjesmu Lili Marleen. Taj će se pokop ove godine desiti 27. svibnja, a dotle, tijekom dva tjedna festivala, Erlangen će posjetiti milijun ljudi. Pa se ti misli!

Ali, ni to nije sve. Imaju Bavarci pivsku feštu, koja je još veća od ove i drugi je najveći festival piva u Slobodnoj Državi Bavarskoj, nakon nedokučivog Oktoberfesta – to je Gäubodenvolksfest u Straubingu, koji godišnje posjeti oko milijun i pol ljudi. Diljem Bavarske održavaju se još mnoge pivske fešte, a još četiri ih spada u ogromne pučke svečanosti na koje hodočasti ogroman broj ljubitelja piva i na svima se toči posebno festivalsko pivo, u pravilo malo gušće i jače od regularnog lagera. To su Sandkerwa u Bambergu, koji se održava u kolovozu, kada se održava i festival Gillamoos u Abensbergu, a tu su još fešte u Nürnbergu i Passauu.

Sve u svemu ima pošteni pivopija što obilaziti po Bavarskoj tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci, a ne treba se čuditi ni ako se pokoji pravovjerac okrene nekom drugom festivalu i prestane se (kao pijan plota) držati one zapovijedi nad zapovijedima, koja kaže: Ja sam gospodin oktoberfest tvoj i nemaj drugih oktoberfestova osim mene.

Foto Erlangen.info