Kad bi vas tkogod upitao koliko je od preko pet tisuća europskih pivovara smješteno u Hrvatskoj, što biste rekli? Vjerojatno - tri, ili čak manje, oni upućeniji bi znali da postoji šest industrijskih, a ako bi se sjetili koje mini pivovare, navukli bi brojku na dvije cifre, dakle na deset. A što kažete na tvrdnju da se u posljednja dva desetljeća u kuhanju piva okušalo gotovo pedeset pivovara.
Ipak, prije svega treba naglasiti, i debelom crtom podvući, da je pitanje koliko je ta brojka pouzdana (naime, vrlo je moguće da je i ponešto veća), jer sustavnog praćenja scene naprosto nema, a doći do podataka prava je nemoguća misija. Nekada smo se na Pivnici zanosili idejom da ćemo napraviti tiskani vodič kroz hrvatsko pivo, svoje vrste bedeker u kojem bi čitatelj našao sva mjesta na kojima se proizvodi i poslužuje pivo s informacijama koje bi mu olakšale snalaženje, i za tu ideju naišli na vrlo veliko razumijevanje potencijalnih financijera, ali već prvi izvidi pokazali su da se od toga „nećemo leba najest".
Čak ni najnovije događaje nije lako registrirati, identificirati, locirati i pretočiti u nedvojbene fakte, pa u čitavoj priči oko slike pivarske scene vlada pravi rašomon. Na primjer, u Hrvatskoj imamo šest industrijskih pivovara - Zagrebačku, Karlovačku, koprivničku (Carlsberg), Osječku, daruvarsku i Istarsku, no u mnogim izvorima još uvijek ćete naći i sedmu - Jadransku pivovaru iz Splita, odnosno Vranjica. Nikakvo čudo, jer još lani, i to u drugoj polovici godine, špekuliralo se o tome kako bi Laško moglo iskeširati ne znam koliko desetaka milijuna i vratiti pivovaru u život, no Slovenci su je ipak ostavili upokojenu. Zanimljivo je da se dakle lani još nije moglo reći postoji li ta pivovara ili ne postoji, a proizvodnja je obustavljena još 2009. godine, dakle čitave četiri godine ranije.
Istarska pivovara je rašomon za sebe i ne znam tko bi mogao reći je li to nakon mnogih mijena to u ovom trenutku baš Istarska pivovara, ili BUP, ili Favorit, ili nešto četvrto, i čija je. U Osijeku je, nakon dramatičnih pretumbacija osnovano novo poduzeće Prvo hrvatsko pivo 1695, koje očito ima ambicije također zauzeti svoje mjesto pod hrvatskim pivskim suncem, ali za sada ne znamo s čime. Takvih slučajeva ima još. Neka su poduzeća registrirana za sve i svašta, pa tako i za proizvodnju piva, iako se u tom poslu nikada nisu okušala, a možda i ne namjeravaju. Za svaki slučaj. No, ako na internetu tražite pivovare, pretraživači će vam ih uredno ponuditi, i tako vas dodatno zbuniti.
Slijedeća stvar koja unosi pomutnju je brzo otrežnjenje mnogih koji su u posao s pivom krenuli misleći da će se naći u toj branši, te su nakon kratkog vremena ugasili biznis. Tih repatica, koje su bljesnule i nema ih više je sijaset, a u registrima se ne vodi podatak o prestanku rada.
U jednoj analizi iz 2006. godine, napravljenoj uz pomoć profesora Vladimira Marića, koji nažalost više nije s nama, navodi se da je u Hrvatskoj bilo 18 malih pivovara od kojih su preživjele samo tri - Ličanka s Velebitskim pivom, IPIM iz Mokrica s lancem pivnica Medvedgrad i MK iz Splita s pivom Gold Pils, koje se proizvodilo samo ljeti i prodavalo u Splitu i okolici.
Najnovija analiza dostupna na internetu je lanjski diplomski rad Splićanke Ane Bilać, koja je istražila stanje u branši proizvodnje piva za potrebe svoje teme Analiza tržišnih udjela poduzeća u proizvodnji piva, ali i ona ima značajnih manjkavosti. Navodi tri giganta u rukama multinacionalnih kompanija - Zagrebačku, Karlovačku i Koprivničku pivovaru, te dodaje da je uz njih u industriji piva „djelovala tek nekolicina srednje velikih poduzeća koja su zadržala svoju ulogu i utjecaj (tijekom promatranog razdoblja (2007.-2012. godine), sa iznimkom prijelaza poduzeća BUP u 2012. godini sa srednje velikog na malo poduzeće. Predstavnici spomenutih poduzeća su redom: B.P. grupa, Heineken, Jadranska pivovara, Osječka pivovara i BUP."
Dakle, uz Karlovačku pivovaru, koja sada posluje pod imenom Heineken Hrvatska, još ima Heineken kao posebno poduzeće, a za dileme oko Osječkog i BUP-a već smo rekli da su pregoleme. „Nadalje, uz spomenuta poduzeća djelovao je i velik broj malih proizvođača kod kojih je većina zadržala svoju aktivnost tijekom promatranog razdoblja," stoji u dotičnom radu. „Njezini predstavnici su redom: Zlatno Pivo, Pivovara Ličanka, Imo - Pilsner, Gares - Tin, Eko Garten, Francuz, Pivovara Majić, Enikon - Pivovara, Pivo 1697., Pivovara Lošinj, Istarska Pivovara, SLAD, Pivovara Daruvar, Vukovarsko Pivo, Pivovara Osijek, Prvo hrvatsko pivo 1695, Antaeus, Dalmatinska Pivovara, Civitas, Pivovara Maksimov, a u posljednjoj godini razmatranja (2012. godina) pridružuje im se i BUP (prelaskom sa srednje velikog na malo poduzeće)."
Više je nego očito da je na ovom popisu priličan broj „fantomskih" pivovara, dakle onih koji su iz nekog razloga registrirane za tu djelatnost, ali pivo ne kuhaju, ali osobno ne bih usudio uprti prstom u bilo koje od tih imena. Jer, primijetit ćete, na primjer, autorica navodi Osječku pivovaru, Pivovaru Osijek, te Pivo 1697 i Prvo hrvatsko pivo 1695, što bi se sve trebalo odnositi na Osijek, no od svih njih pivo kuha samo jedna.
I sve tako. Teško je povjerovati, a živa je istina, da je stanje u hrvatskom pivarstvu prije dva i pol stoljeća precizno opisano te točno znamo da su se prve pivovare pojavile još krajem sedamnaestog stoljeća u Osijeku i Zagrebu a onda u Požegi, Novoj Gradiški, Bjelovaru, Varaždinu, Valpovu, Sisku... da su 1880. u Hrvatskoj radile 23 pivovare i kuhale 34 tisuće hektolitara piva, da bi industrijska revolucija donijela prvo okrupnjivanje u branši, pa je 1905. bilo petnaest pivovara koje su kuhale trostruko više, odnosno 92 tisuće hektolitara. .. Danas je teško utvrditi koliko pivovara skuha koliko piva.
I još najčudesnije od svega je to što najbolje informacije, podatke kojima sam najskloniji povjerovati, ima jedan stranac, i to ne čovjek iz struke, nego kolekcionar. Dakle, ne hrvatska gospodarska komora, niti porezna uprava, biti turistička zajednica, niti ured državne uprave, niti zavod za statistiku, nego jedan ukrajinski skupljač pivskih etiketa. „Zovem se Juri, i od 1995. godine skupljam pivske etikete," piše mladić na svom blogu. „U svojoj kolekcionarskoj praksi uočio sam jedan problem - čak ni iskusni skupljači ne uspijevaju uvijek identificirati proizvođača dotičnog piva. Stoga sam počeo izrađivati popise pivovara, koje možete naći ovdje. Sadrže kratku povijest pivovara, adrese, brojeve telefona, godine osnutka i zatvaranja i druge podatke koje uspijem prikupiti."
A kako vidite, prikupio je gomilu toga, i to sve skupljajući etikete, kojih ima 299 iz 18 hrvatskih pivovara, kušao je pivo iz šest naših pivovara, a osobno je posjetio tri. Bravo Jura, respektabilno, nema šta!
Na njegovom popisu je ukupno 46 pivovara, no primijetio sam da nema dviju pivovara za koje osobnom znam - Nove runde i pivovare Lipa iz Lipovljana. Na tablici je uz imena 21 pivovare označeno da su prestale s radom, iako za sve nema godine gašenja, no tome valja dodati još dvije pivovare, jer spomenuta lipovljanska pivovara, osnovana 1994. godine, kuhala je pivo samo par godina, pa tako više ne radi, a također više ne postoji bjelovarska pivovara Graničar, osnovana 1995. godine, koja je doslovce plesala jedno ljeto. Tako ostaje 25 pivovara, a znamo li da je šest industrijskih, dakle velikih pivovara, to znači da u Hrvatskoj postoji i u funkciji je devetnaest mini pivovara - malih, gostioničarskih, pivničkih, kraft pivovara. No, ima li ih stvarno toliko ili među njima ima onih papirnatih, u sklopu poduzeća registriranih za proizvodnju i promet svega i svačega, pa i papaka i kopita, kao što to već radi svaki dobar ostap bender?
Teško je to reći, no jedno je sigurno - ukrajinski kolekcionar napravio je solidan popis hrvatskih pivovara. Pa, do nekog vremena, kada će kakav domaći kroničar popisati sve tvrtke koje su do sada kuhalo pivo, ili to danas čine, evo vam ukrajinskog bloga, te čitajte i čudite se.
