Oglasi

Hrvatske pivopije dobile eldorado

  Reportaže         Mato Pejić         15.03.2011.
Hrvatske pivopije dobile eldorado

Prije točno mjesec dana otvorena je u Zagrebu Kuća piva, dućan koji nudi preko stotinu vrsta piva iz šesnaest zemalja, orijentiran na specijale i egzote, i taj je događaj zaokupio pozornost mnogih medija. Otvaranje lokala smo, dakako, uredno najavili, no valjalo nam je tamo i otići i osobno se uvjeriti da smo uistinu dobili pivopijsku meku.



„Ideja je jako dobro prihvaćena, došlo nam je puno ljudi, a pomalo se počinju pojavljivati i stalne mušterije, koje isprobavaju razne vrste piva" rekao nam je odmah na početku razgovora Silvije Tomljanović, profesor geografije, koji je umjesto bespuća zemljopisne zbiljnosti odabrao avanturu pivskog biznisa, s vrlo izvjesnim gubitkom, ili eventualnom takozvanom pozitivnom nulom. Premda svjestan da je situacija s pivskom kulturom takva da se u ovom poslu neće obogatiti, za njega nije bilo dileme. Veliki je pivopija i ljubitelj raznih vrsta piva, pa je odabrao da se bavi nečim što ga veseli.

To nipošto nije malo, to treba respektirati i poželjeti mu da mu se ta ljubav vrati u vidu poslovnog uspjeha. Za sada je stanje prilično izgledno. Valjda i zato što je ova ideja zanimljiva medijima, pa je otvaranje Kuće piva zabilježio velik broj novina, uz ostale i Privredni vjesnik. „Strana piva idu jako dobro, posebno češka, koja su slična našima, na koja su ljudi navikli. Dosta zanimanja pokazuju kupci i za engleska piva, ali i za belgijska, ali to je drugačija klijentela, jer radi se o pivima koja su u pravilu dosta jaka, pa se uzima po boca, dvije. I svaki puta neke druge vrste," kaže vlasnik radnje S. Tomljanović, koji ovaj posao vodi zajedno sa suprugom Ioanom, a dućan opslužuju potpuno sami i drže ga otvorenog svakodnevno, čak i nedjeljom. Kupce privlače prijateljskom cijenom jer se rukovode dobrom poslovnom filozofijom - bolje da dođe puno ljudi koji će biti zadovoljni i ponešto kupiti, nego da se prodaje malo po većoj cijeni. Kuća piva radi u sklopu njihova poduzeća Zagrebačkim ulicama, a s asortimanom i cijenama m ožete se upoznati i na njihovoj Internet stranici.

Iskreno, u ovoj sredini, koja doduše ima lijepu pivsku povijest i tradiciju, ali skromnu, gotovo nikakvu kulturu piva, kada sam se zaputio u Kuću piva, bio sam spreman na sve, pa i na razočaranje. Na primjer, desilo mi se uđem u lokal privučen reklamom da nude čak petnaest vrsta piva, a kad tamo - Žuja od dva i pol deci, od tri deci i pola litre, pa točena u tri količine, i eto ti već šest vrsta! No, Kuća piva uistinu nudi puno vrsta piva, raskošnu paletu u kojoj je veliki broj pravih specijaliteta koji će razgaliti srce i onima najizbirljivijima. Istina, nudi i domaća piva i to iz svih hrvatskih pivovara, ali već i podatak da najbolje idu Vukovarsko i Velebitsko potvrđuje da ovdje zalaze ljudi koji se u pivo razumiju. Na letku navodi da nudi preko sto vrsta piva, već na otvaranju ih je bilo 113, a danas već 148. Ima tu i egzotičnih egzemplara, poput bogate ponude ruske Baltike, ili piva iz Kine i Japana. Piva iz regije za sada zauzimaju skroman prostor na policama. Tu je par vrsta slovenskog Laškog piva, Bosna je zastupljena Sarajevskim, a Crna Gora nezaobilaznim Nikšićkim. Sigurno ima još dosta onih koji bi rado provjerili imaju li nekad popularna srpska piva, poput Apatinskog, Čelareva ili, recimo, Jagodinskog, isti okus kao prije, pa se nadamo da će biti i njih, kao uostalom i Banjalučkog, ili Pećkog s Kosova, koje sam imao priliku piti i koje mi se svidjelo. No, zanimljivo je da piva iz država u okruženju ne traže stari, koji ih se sjećaju iz predratnih vremena, nego mladi, koji ni ne znaju što je to Jugoslavija.

Uz piva s Dalekog Istoka, među neobična i nama uglavnom nepoznata piva spadaju i belgijska piva s voćnim okusima i pšenična, kako belgijska, tako i njemačka, ima čeških piva po sedam kuna za veliku b ocu, ali tu je i, recimo, austrijski Samichlaus po 30 kuna za malu bocu. Ili belgijski Kwak s karakterističnom čašom okruglog dna ili Aecht Schlenkerla Rauchbier, glasovito dimljeno pivo iz Bamberga.

Da se razumijemo, tu je dosta i mainstream marki, poput Becksa, Corone, Bavarije, Gössera, Heinekena, Tuborga, Carlsberga ili Stelle Artois, ali sasvim sigurno će mnogi potegnuti do trešnjevačke Gorjanske ulice i zbog  pomodnih imena. Vjerojatno i zbog asortimana hrvatskih pivovara, u kojem doduše nema velike pivske raznovrsnosti niti naročitih izazova za razmažena nepca pivoznanaca, ali ipak... I orijentacija na belgijska piva može biti diskutabilna, jer većina tih piva odlikuje se ekstremnim okusima i sadržajem alkohola, pa je pitanje koliko to paše prosječnom tuzemnom konzumentu. Doduše, to nije stvar izbora gazde Silvija. Njegova polazna zamisao je ponuditi na jednom mjestu sva piva koja su dostupna na hrvatskom tržištu. Ponuda, dakle, ovisi o uvoznicima.

Za sada. Kada se posao zahukta, što se iskreno nadamo da će se desiti što prije, možda se stvari promijene. Nažalost, to se vjerojatno neće desiti prije nego Hrvatska uđe u Europsku uniju, jer su carinske procedure obeshrabrujuće za male uvoznike. Silvije je to već iskusio na vlastitoj koži. Naime, kako mu je supruga Ioana Rumunjka, htio je svojim mušterijama ponuditi Ursus, Timisoreanu, Stejar, Bergenbier, ili Silvu, ali je brzo odustao.

No, jednog dana, tko zna... Do tada, aktualna ponuda, od gotovo sto pedeset vrsta piva, koja se stalno povećava, sasvim sigurno zadovoljava znatiželju i ukus i najzahtjevnijih. No, Silvije Tomljanović nije (samo) trgovac, on je iskreni pivoljubac, pa je ambijent dućana očaravajući, ukrašen je plakatima, fotografijama, reklamnim flajerima, drangulijama, podmetačima, pivskom stakleninom - čašama, bocama, među kojima su i pravi biseri, artefakti, muzejski primjerci starih flaša. Tu su onda poklon pakovanja, idealan izbor za rođendan prijatelja pivopije, a bit će u najskorije vrijeme i drugih razloga da se ovamo svrati - na galeriji je uređena prostorija za galeriju, degustacije, domjenke, druženja, prezentacije, promocije, izložbe, uostalom, za sve akcije koje se tiču piva.

I, neka vas ne obeshrabri adresa „Gorjanska 22," koja možda zvuči kao nekakvo periferno odredište, kao „negdje bogu-iza-nogu". Gorjanska je ulica koja spaja Tratinsku, a to je ona ulica kojom vozi tramvaj za remizu, i Ulicu grada Vukovara, jednu od prometnih žila kucavica metropole. Dakle, tamo se dolazi vrlo jednostavno, a u ulici ćete uvijek naći mjesto za parkiranje.

I onda, što se čeka?

Tagovi

Pivo   Kuća piva   Mato Pejić  


Najnovije iz kategorije Reportaže




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće