Napokon. Pred njim se skrasila krigla piva. Lijepa krigla piva. Ispit će je polako, a onda će se popeti gore i pokušati da zaspi. Noć je bila prava katastrofa. Ovo sad, krigla piva, ćaskanje Amera u sali za goste hotela, bio je vrhunac. Konačna i potpuna katastrofa. Od početka do kraja.
Jedan od Amerikanaca mu se obrati.„Koliko njih te je zaskočilo, sinko?"„Nisam siguran", reče Ben. „Trojica ili četvorica."„Bože, Bože. Lako je gomili da se junači."„I sako su vam pocijepali. Sramota."
Ben to nije primijetio; nije ni htio da pogleda. Okusi pivo. Divno. Već je mogao osjetiti kako djeluje na bol iza njegovih očiju. Udobno se zavalio. Prvi put poslije toliko dana, mjeseci, nije bio uznemiren, neraspoložen, nestrpljiv da ustane. Sutra će kući. Do tada će za Fran već smisliti neki izgovor za nos i modrice ispod očiju. Telefonirat će bratu i ispričat će mu neku drugu priču, drugačiju verziju, onu koja će se uklopiti u bilo kakvu priču koju bude spremio za Fran. Konačna i potpuna katastrofa. Ali on je bio jedini koji je znao. Znao je: preboljet će on to. Već je s nestrpljenjem iščekivao sljedeći četvrtak, nekoliko krigli s momcima, prijateljsko ćaskanje. I zaboravit će ovu noć.
Dermot Bolger rođen je u Dublinu 1959. i autor je šest romana, među kojima su Putovanje kući (The Journey Home), Ženina kći (The Woman's Daughter), Drugi život (A Second Life) i najnoviji, Očeva muzika (Father's Music), zatim mnogobrojnih drama, kao što su Tužbalica za Arturom Clearyjem (The Lament for Arthur Cleary) i U visokoj Njemačkoj (In High Germany) koje je objavio Penguin u okviru njegovog Dablinskog kvarteta (DublinQuartet) i Vedri april (April Bright). Pjesnik i izdavač, priredio je Pikadorovu knjigu suvremene irske proze (The Picador Book of Contemporary Irish Fiction).