Istraživanja pokazuju da hmelj sadrži vrlo jedinstven antioksidans, xanthohumol, koji se ne može naći drugdje u prirodi. Znanstvenici istražuju ne samo njegove terapeutske učinke na oboljele od raznih teških bolesti, već i preventivno djelovanje ugodnom primjenom u obliku pjenaste tekućine.
Uvijek u jesen, kada u Njemačkoj kulminira festival piva Oktoberfest i druga jesenske svečanosti, pivo dolazi u centar pažnje. Posljednjih godina znanstvenici se sve više fokusiraju na ovo posebno piće. Ispostavilo se da jedna od njegovih glavnih komponenti - hmelj - ima niz zdravstvenih svojstava. Piše National Geografic.
"Kada je riječ o pivu i zdravlju, hmelj je glavna zvijezda", kaže Glen Fox, profesor pivarstva na Sveučilištu u Kaliforniji. Deseci laboratorijskih studija i studija na životinjama, uključujući nekoliko manjih studija na ljudima, jasno pokazuju da spojevi hmelja imaju impresivan niz antimikrobnih, antitumorskih, protuupalnih i drugih svojstava. To navodi stručnjake da istraže potencijal ove biljke kod kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pa čak i raka.
Humulus lupulus, član obitelji konoplje, ima reputaciju korisne biljke zahvaljujući tisućama antioksidansa koji promiču zdravlje i koji se prirodno nalaze u češerima ženske biljke, dijelu koji se koristi u proizvodnji piva. Antioksidansi, koji čine četrnaest posto sadržaja biljke, reguliraju upale i štite stanice od oštećenja. Dvije vrste ovih tvari, gorke kiseline i polifenoli, također dodaju okus i aromu pivu. Znanstvenike posebno zanima polifenol zvan ksantohumol – snažan antioksidans koji se nalazi samo u hmelju.
“Ljudi koji piju pivo u umjerenim količinama mogu biti sigurni da čine dobro za svoje zdravlje”, kaže Fox. "I mislim da bezalkoholno pivo možemo sa sigurnošću smatrati zdravim pićem."
Prije nego što odete u bar, imajte na umu da je količina ksantohumola u mnogim vrstama piva mala, dok su zdravstveni rizici konzumiranja alkohola značajni: kreću se od srčanih bolesti i raka (alkohol je karcinogen razine 1) do problema s jetrom i poremećaji imunološkog sustava.
Pivo se počelo kuhati prije otprilike 12 000 godina. Ljudi su tada s nomadskog načina života temeljenog na lovu i sakupljanju plodova prešli na poljoprivredni način života. Počeli su uzgajati žitarice koje su osnova piva, odnosno pšenicu, sirak, ječam ili kukuruz, ovisno o tome gdje su živjeli.
Ljudi su ubrzo otkrili da kada su njihova zrna žitarica navlažena kišom, mokra zrna počinju djelovati. “Tada nisu shvaćali da se divlji kvasac nataložio u tekućini, pokrenuvši proces fermentacije i pretvaranja šećera u alkohol”, prenosi Fox. No, znali su da su se "osjećali sretnije nakon što su popili ovo piće".
Nakon što su ljudi shvatili kako kontrolirati fermentaciju, pivo je brzo postalo jedno od najpopularnijih pića na planetu. Međutim, žito, kvasac i voda su bili bez okusa i mirisa. Osim toga, piće se kvarilo. Zbog toga su u pivo počeli dodavati razne biljne mješavine, zajednički nazvane gruit (njem. bilje). Kao glavni sastojak ove biljne mješavine - za dodavanje okusa piću i smanjenje njegovog kvarenja - hmelj su počeli koristiti prije otprilike tisuću godina.
Gorki okus hmelja, koji dolazi od kiselina koje se oslobađaju tijekom vrenja, uravnotežuje slatkoću zrna žitarica. Hmelj privlači i svojom prepoznatljivom bojom te cvjetnom i voćnom aromom. Zahvaljujući tim čimbenicima, hmelj je s vremenom postao popularan sastojak biljnih pripravaka diljem Europe, a kasnije i u šire.
"Sve što volimo kod piva dolazi od hmelja", objašnjava Zugravu Corina-Aurelia, liječnica i istraživačica na Medicinskom fakultetu u Bukureštu, koja je u objavljenom pregledu istraživanja o hmelju zaključila da ova biljka ima veliki potencijal za prevenciju i liječenje cijelog niza zdravstvenih problema.
UGLAVNOM LABORATORIJSKA ISTRAŽIVANJA
Većina istraživanja o učincima hmelja i njegovih komponenti do sada je bila ograničena na laboratorijske stanice i glodavce. Međutim, rezultati su većinom pozitivni, posebice za najčešće ispitivane komponente ksantohumol i gorke kiseline hmelja.
Davanje ksantohumola s hranom pretilim mužjacima štakora snižava glukozu u krvi i njegov se učinak povećava izravno proporcionalno dozi. Dodatak mješavine antioksidansa hmelja lipidnim stanicama zauzvrat sprječava oksidaciju lipoproteina niske gustoće (LDL), ili "lošeg" kolesterola, i slabi njihovo oštećenje. Konačno, hranjenje ksantohumolom pretilih štakora na dijeti s visokim udjelom masti spriječilo je povećanje nezdravih triglicerida u krvi i debljanje do kojeg bi inače došlo kod njih.
Također je otkriveno da ksantohumol ubija stanice raka, poput stanica raka pluća, debelog crijeva, štitnjače i jajnika. Stanice u prisutnosti ovog antioksidansa umiru same od sebe ili se ne repliciraju ili metastaziraju. "Promatramo njegov utjecaj u mnogim fazama procesa raka", kaže Corina-Aurelia.
Hoće li se ti rezultati moći prenijeti na ljude ostaje pitanje bez odgovora. U usporedbi s izvornim pretpostavkama, dosad je nestala zabrinutost hoće li spojevi nakon oralne primjene preživjeti u agresivnom okruženju
želudac. U kasnijim studijama, međutim, već je potvrđeno da otprilike trećina kemikalija zapravo dospijeva u krvotok iz želuca. "Ispostavilo se da se vrlo dobro apsorbira", potvrđuje Jan Frederik Stevens, farmaceutski znanstvenik na Državnom sveučilištu Oregon u Corvallisu, koji je proveo studije apsorpcije i niz drugih.
MANJE STUDIJE NA LJUDIMA POKAZALE SU MOGUĆE DOBROBITI
Nekoliko studija na ljudima koje dosad postoje povećalo je zanimanje znanstvenika za spojeve hmelja. U Japanu je 90 ljudi s predijabetesom uzimalo dnevno tijekom tri mjeseca dodatak prehrani sastavljen od gorkih kiselina hmelja ili placebo. Sudionici u skupini koja je uzimala hmelj imali su nižu razinu glukoze u krvi natašte i A1C (dugoročna mjera šećera u krvi), dok su oni u skupini koja je primala placebo ostali isti.
Antioksidans Xanthohumol također se pokazao kao obećavajući dodatak drugim tretmanima. Tijekom pandemije covida-19 istraživači su 50 pacijenata hospitaliziranih s akutnim respiratornim zatajenjem davali visoke doze ekstrakta (1,5 miligrama po kilogramu tjelesne težine tri puta dnevno) ili placebo uz standardnu terapiju. Nakon tjedan dana primjene, pacijenti koji su primali dodatak prehrani s hmeljem provodili su manje vremena na respiratoru i imali su bolju prognozu za oporavak od onih u placebo skupini.
Još jedno zanimljivo područje istraživanja ksantohumola odnosi se na upalne bolesti crijeva, uključujući Crohnovu bolest. Tijelo ne izlučuje ovaj spoj u urinu, već se miješa sa žuči u probavnom traktu i zatim se izlučuje u stolici. "Činjenica da se vraća u cirkulaciju kroz žuč navela je znanstvenike na hipotezu da bi ovaj antioksidans mogao djelovati izravno u crijevima", kaže Ryan Bradley, viši istraživač na Nacionalnom sveučilištu prirodne medicine u Portlandu.
Brojna istraživanja na miševima također potvrđuju ovu pretpostavku. Stoga su Bradley i Stevens odlučili isprobati ovu mogućnost i na dobrovoljcima. U svojoj pilot studiji prvo su testirali sigurnost davanja visoke doze (24 miligrama dnevno) farmaceutskog lijeka ksantohumola tijekom osam tjedana, a nakon što su postigli pozitivan rezultat, počeli su davati tablete 20 osoba s Crohnovom bolešću. Rezultati su trenutno u evaluaciji.
U sljedećih nekoliko godina očekuju se dodatna istraživanja učinaka spojeva hmelja na različita zdravstvena stanja. Jedna od mogućih prepreka može biti nabava dovoljnih zaliha. "Pivovarska industrija u Sjedinjenim Državama iskoristi sav hmelj koji se svake godine uzgoji za proizvodnju piva, a ostaje vrlo malo", objašnjava Fox.
POTRAŽITE PROIZVODE S NISKIM UDJELOM ALKOHOLA ILI BEZ NJEGA
Naravno, nije isto popiti tabletu i popiti nekoliko krigli piva. Čak i hmeljena piva iz mikropivovara, koja sadrže najviše ksantohumola, imaju samo četiri ili pet miligrama po litri, dok manje hmeljena piva, poput lagera, sadrže još manje te tvari. "Popiti litru piva nije ni blizu dovoljno za postizanje istih učinaka kao u našim studijama", ističe Bradley.
Neki uzgajivači hmelja stoga pokušavaju uzgojiti biljke koje sadrže veće količine njegovih polifenola, a proizvođači piva eksperimentiraju s alternativnim metodama kuhanja piva koje bi uspjele sačuvati veću količinu polifenola u dobivenom piću.
Prema Corini-Aureliová, ovi napori mogu se pokazati vrjednijim rješenjem u smislu podrške zdravlju opće populacije od dodataka prehrani s ksantohumolom i drugim polifenolima koji se već pojavljuju u trgovinama zdrave hrane, "Paradoks u vezi s alkoholom je činjenica da mnogi zdravi sastojci sadržani u pivu bolje se apsorbiraju u prisutnosti alkohola", kaže Corina-Aureliová.
Znanstvenica to opisuje kao paradoks s obzirom na potencijalnu zdravstvenu štetu koja proizlazi iz konzumiranja alkohola. Stoga preporuča tražiti piva s niskom koncentracijom alkohola i piti ih najviše nekoliko puta tjedno.
"Baš kao sa šećerom, masnoćom ili bilo čim drugim," primjećuje Corina-Aureliová, "u slučaju piva, velika doza čini otrov." Ili barem s vremena na vrijeme probajte bezalkoholne varijante. "Za razliku od bezalkoholnih vina", dodaje, jer: "Bezalkoholna piva imaju prilično dobar okus."
