U glasovitoj minhenskoj pivnici Hofbräuhaus am Platzl postoji jedinstven trezor namijenjen pivskim vrčevima tamošnjih stalnih gostiju - štamgasta. U trezoru je ukupno 616 pretinaca, što niti izdaleka ne zadovoljava potrebe, pa je čak 3500 stalnih gostiju predbilježeno za svoj pretinac.
Ovu zanimljivost iz bogate pivske povijesti glavnog grada Bavarske opisuje Heike Thissen u knjizi Münchner Geheimnisse, a dnevnik Münchner Merkur prenosi na svojoj web stranici. Pa kaže:
Trezor pivskih vrčeva u minhenskom Hofbräuhausu je legendaran. Tko ovdje ugrabi pretinac za svoj keramički vrč, ušao je u vrlo uski krug štamgasta najčuvenije pivnice na svijetu. Pretinaca je ukupno 616 i taj broj se ne mijenja, iako pivnica ima 3500 registriranih štamgasta, koji čekaju svoju šansu da osvoje pretinac. No, to se može dogoditi samo kad se neki pretinac isprazni. Ali, to je velika rijetkost. Naime, pretinac broj 124, na primjer, nikad neće biti na raspolaganju, iako je njegov vlasnik umro još u proljeće 2012. godine.
„Trezor pivskih vrčeva stoji ovdje u prizemnom dijelu pivnice zvanom Schwemme o sedamdesetih godina prošlog stoljeća," objašnjava glasnogovornica pivnice Hofbräuhaus Sabine Barthelmeß. Svaki od 616 pretinaca opremljen je vlastitim lokotom i služi za smještaj privatnog vrča nekog od jednako toliko stalnih gostiju, štamgasta." Svaki štamgast ima ključ svog pretinca i kad dođe u pivnicu sam uzima svoj vrč. Sam ga mora isplahnuti na pipi i staviti pred sebe na stol. Onda dolazi konobar i natoči pivo na šanku, te donosi gostu." Na kraju sam gost se mora pobrinuti da opere vrč, vrati ga u pripadajući pretinac i zaključa. Svaki od 3500 stalnih gostiju Hofbräuhausa rado bi ušao u taj uski krug odabranih koji svoje pivo mogu piti iz keramičkog vrča zvanog Keferloher a ne, kao svi drugi obični gosti nadaleko i naširoko - iz staklenog vrča. No, kandidati moraju čekati i tri godine da se oslobodi jedno mjesto u trezoru. Korisnik pretinca plaća godišnje tri eura, a kad jednom dobije tu privilegiju, može je koristiti do smrti. Ili i dulje. Kao što je to slučaj s Ludwigom Aidelsburgerom iz društva za štamtišem (stol stalnih gostiju) „Wuide Rundn". On je bio taj korisnik pretinca 124, a bio je stalni gost u Hofbräuhausu više od 60 godina, dok nije 2012. godine umro u 92. godini.
„Aidelsburger je bio počasni štamgast, koji je ovamo dolazio neprekidno od 1949. godine," objašnjava Sabine Barthelmeß. On je nakon Drugog svjetskog rata radio kao električar na ponovnoj izgradnji rezidencijalnog kazališta. Da bi svoje supruge kod kuće poštedjeli kuhanja i odmorili se od napornog posla on i njegove kolege odabrali su Hofbräuhaus za mjesto svojih okupljanja, objasnio je nekad u jednom intervjuu. Od tada je dolazio svakog petka da bi sa svojim društvom „Wuide Rundn" popio maß piva (maß, litreni vrč, uobičajena mjera u Münchenu i šire u Bavarskoj). „Ime društva za našim stolom („Wuide Rundn", što će reći Wilde Runde, odnosno divlja družina) nadjenuli smo si zato što je prvih godina društvo bilo izrazito heterogeno, sastavljeno od ljudi raznih zanimanja," objasnio je Aidelsburger. No, time što je sjedio u društvu po imenu Divlja družina nije postao nimalo divlji. Uvijek je inzistirao da pivo dobije u vrču s limenim poklopcem. Nije želio ostaviti nikakvu mogućnost da netko pljune u njegovo Hofbräu-pivo. Ta opasnost već dugo ne postoji, jer je to zabranjeno. Vrč Ludwiga Aidelsburgera i nakon njegove smrti ostaje u trezoru Hofbräuhausa. Vade ga samo jednom u tri mjeseca da ga operu, da se na njemu na skuplja prašina i da ne praši susjedne vrčeve. Počasni štamgast pivnice Ludwig Aidelsburger bio je tako vjeran i poseban da nikome ne pada na pamet izbaciti ga iz Hofbräuhausa samo zato što je umro.
Pivnicu Hofbräuhaus na tom je mjestu (u srcu Münchena) još 1607. godine izgradio vojvoda Maximilian I. (1573.-1651.) kao Weißbierbrauhaus i u usporedbi s njim trezor pivskih vrčeva još je veoma mlad. Stoji u dijelu pivnice zvanom Schwemme, gdje je nekad bila varionica piva. Zapravo su tri trezora. Pristupni ritual za pretinac u trezorima je zapravo vrlo jednostavan. Kandidat mora biti stalni gost i redovito dolaziti za svoj stol. Zahtjev postavlja supervizor stalnih gostiju usmeno. On kod samog društva stalnih gostiju utvrđuje da li dotični redovito dolazi na pivo, i određuje ga za kandidata. Tada počinje čekanje.
Kad netko dobije pretinac u trezoru pivskih vrčeva mora također ispunjavati male uvjete da zadrži taj status. Mora dolaziti redovito i koristiti svoj vrč. I mora uredno podmirivati najamninu. Između 1. siječnja i 31. ožujka mora platiti tri eura za tu godinu. Tko promaši termin, dobiva opomenu. Ako ne reagira dovoljno brzo, gubi privilegij.
Pravo na mjesto u trezoru pivskih vrčeva kao takvo ne postoji. Ono se ne može naslijediti, poklanjati, niti prenositi na druge osobe - svaki zainteresirani stalni gost mora se za mjesto natjecati.
„Nemoguće je i zamisliti da bi interesent, ozbiljni kandidat, odustao od zahtjeva za mjesto," kaže Sabine Barthelmeß. Zato kandidat mora imati puno strpljenja, redovito posjećivati Hofbräuhaus i ispiti mnoge vrčeve piva, da bi se izborio za pretinac u trezoru pivskih vrčeva. No pretinac Ludwiga Aidelsburgera za sve je kandidate nedostupan.
Heike Thissen
Münchner Geheimnisse (Minhenske tajne)
Ova priča objavljena je u knjizi „Münchner Geheimnisse" (Minhenske tajne) autorice Heike Thissen, koja se u njemačkim knjižarama pojavila početkom studenoga.
Izvor: Münchner Merkur
S njemačkog preveo Mato Pejić
