Kad ste prije studenoga 1989. posjetili neku češku zalogajnicu ili restauraciju, većinom ste se susreli s pivom natočenim ispod baždara, zlovoljnom poslugom i za današnje pojmove bajkovito niskim cijenama. Kako su takvi prehrambeni pogodni funkcionirali i kako se u njima jelo?
U socijalizmu su svi ugostiteljski objekti koji su nudili prehranu spadali pod državno poduzeće Restauracije i blagovaonice (Restaurace a jídelny, skraćeno RaJ). Postojali su takozvani cjenovni razredi restauracija i prema njima su utvrđivane jedinstvene cijene jela. Radno vrijeme tih lokala bilo te tada točno utvrđeno. Većina ih se zatvarala oko 10 sati uvečer, što mnogi od nas danas ne mogu ni zamisliti. U restauracijama zalogajnicama ili gostionicama sastajali su se radnici već u ranim jutarnjim satima, kada su dolazili na variva – većinom je na jelovniku bila povrtna čorba, fileki ili gulaš. Naravno, nije moglo bez piva, a trošili su se i unučići ili rum. Blagovaonice i krčme posjećivali su mahom radnici, zidari, kopači... dolazili su na ručak, posjedili uz pivo a često ostajali i duže od radnog vremena, do zatvaranja lokala. Kad bi došla radnička kontrola, alkohol su sakrivali pod stol i naručivali bezalkoholne napitke.
Jela su svugdje bila ista – najčešće se kuhao gulaš, svíčková (pisana pečenica) i pirjana mesa. A kako je tada bio običaj, često se varalo. U nekim kuhinjama se tako but zamjenjivao plećkom, umjesto goveđe zadnje noge davala se prednja i slično. Sedamdesetih godina počeli su kuhari na jelovnik dodavati pohani sir. Pomfrit je bio nešto ekstra, pa je uz sir uglavnom serviran obični krumpir. Kuhalo se prema normama, svi su morali koristiti iste sirovine i u istim količinama. Postojali su takozvani normativi, koji su8 kuharima propisivali sve sastojke, koji su u jelu morali biti sadržani. Nisu korišteni kemijski pripravci, jer naprosto nisu postojali. Restauracije s drugom vrstom kuhinje u Češkoj naprosto nisu postojale, a jedina iznimka bila je kineska restauracija u Pragu i par lokala specijaliziranih za kuhinju „prijateljskih“ naroda istočnog bloka.
Prosječna plaća konobara bila je oko tisuću kruna, a kako to nije bila neka vrtoglava suma, mnogi su tražili način da poboljšaju svoje prihode. Uglavnom, naravno, ne posve legalnim sredstvima.
Među poznate lokale za socijalizma spadale su na primjer pivnice U Tygra, U Pinkasů, u Kalendů ili u Holubů. Najjeftinija i najbrža jela nudili su automati. Prvi i najslavniji bio je Automat Koruna na Můsteku u Pragu (o kojem je pisala i Pivnica), u koji su svraćali pripadnici svih slojeva društva, uključujući i predsjednika Zápotockog. Taj popularni buffet otvoren je još 1931. godine a naziv „automat“ dobio od po tome što je imao aparat iz kojeg se po ubacivanju kovanice mogao dobiti sendvič ili sok. Kad su na vlast došli komunisti, automat je propadao. Unatoč tome bio je omiljeno sastajalište svijeta, koji je tu dolazio na viršle, kobasice, limunadu, sendvič, koktele ili na rusko jaje.
Izvor: extra.cz
