Grubišnopoljski susreti

Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini   |   Petar Fehir   |   27.06.2019.     516

Grubišnopoljski susreti

Tradicija seže još u početak šesdesetih prošlog stoljeća, kada su se u Grubišnom Polju počeli održavati „Decembarski susreti“, skupovi pjesnika i recitatora Hrvatske. Mnogi su se lijepi stihovi čuli i mnogi se ljubitelji književne riječi predstavili s mizanscena i stepenica pozornice grubišnopoljskog kina.

Spavalo se po kućama  ljubaznih domaćina, a družilo do kasno u noć u Starom graničaru.

Kasnije je manifestacija prerasla u Susret recitala i recitatota Hrvatske, a Petar Preradović se preobukao prvo u Branka Kljajića, pa u Centar za kulturu i Informiranje.

Kasnije će ga nova vlast prekrstiti u Franju Tuđmana, ali tada više neće biti onih susreta.

E, u sjećanje na baš te susrete neki se starogrubišnopoljci iz godina u godinu okupljaju i  „njeguju uspomenu“ na „ono“ Grubišno.

Preko Poreča, Praga, Štinjana, New Yorka, Las Vegasa, pa sve do Fažane/Peroja ove godine.

Skupilo se dvadesetak sumještana i simpatizera s tri kontinenta. Kao neka varijanta ovdašnjeg „Zabranjenog pušenja“. Nije loše, složićete se, za jedan nevelik bilogorski gradić.

I mada je bog vjetra olujnim nevremenom, baš poslije odojka, stavio Grubišnopoljce na iskušenje, fešta se nije dala smesti, te se prebacila na rezervni mirnodopski položaj.

Stiglo se, kako je i bilo zamišljeno, ispričati par priča o grubišnopoljskim profilima iz „onog“ doba, podsjetilo na Zvonka, Voju, Miću, Sretu...

Sreto je bio jedan od najkreativnijih zajebanata.

Jednom su tako prilikom u Grubišnom gostovali „Divlji komančerosi“, družina Miroslava Bukovčića, najpoznatijeg kaskadera Jugoslavije, čovjeka koji je dublirao u desetcima Vinetu  filmova, Probušenom dolaru, Maku Polu, Bitci na Neretvi...

I objavi taj Bukovčić, par dana prije nastupa na NK Bilogorcu, da će se dati velika nagrada onome koji uspije uzjahati jednog od njegovih konja.

Na sam dan „cirkusa“, prije početka, pročita on telegram koji mu je poštar Ranko upravo donio i u kome mu izvjesni Sreto B. poručuje da stiže specijalno iz inozemstava ukrotiti njegovog konja.

Svi u Grubišnom su znali o kojem se junaku radi, ali i da je neka zajebancija u pitanju.

Sreto ga je, nakon pročitanog telegrama, mirno pozvao u svlačionicu i objasno mu kako je svojim nepromišljenim činom, ne provjerivši činjenice, nanio ogromnu štetu njegovom liku i ugledu i kako će morati tražiti zadovoljštinu na sudu.

Da ne bi imao većih kompikacijas Miroslav Bukovčić mu ponudi neku kopmenzaciju, da izgladi stvar. Sreto pristane uz uvjet da dobije šešir u kojemu je Bukovčić igrao u Vinetuovim filmovima.

Poslije se tjednima šepurio po Grubišnom u kaubojskom šeširu, ponavljavši uredno repliku iz jednog od filmova.

E, da.

Na pitanje gdje će biti održani slijedeći grubišnopoljski susreti možemo odgovoritit urečicom jednog od naših junaka, Zvonkom Krezubicom:

 El ja znam!?

Pa makar puko onaj tenk!

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svatko je dovoljno star da popije pivo, zar ne Mule?
Jack Nicholson

Nacrtaj mi krigl

chances-by-myles-smutney
chances-by-myles-smutney





Najnovije iz kategorije Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini