Grofovska zabava u grofovskom dvorcu

Reportaže   |   Mato Pejić   |   18.08.2018.     1648

Grofovska zabava u grofovskom dvorcu

Četiri stotine prodanih festivalskih čaša i najmanje još stotinjak posjetitelja i organizacijskog osoblja sjajan je pokazatelj potpunog trijumfa trećeg izdanja daruvarskog Dana nezavisnosti, održanog sinoć u dvorištu dvorca Janković. „Ja živim svoj san,“ rekao je Krešo Marić, majstor pivar mjesne pivovare i generator ovog projekta.

Od tri Dana nezavisnosti svaki je održan na drugom mjestu, a onaj jedan susret malih pivara, koji im je prethodio, na četvrtom. Premda su dvorcem grofovske obitelji Janković svi bili iznimno zadovoljni, nije sigurno da će se ovaj festival dobrog piva tu i skrasiti, pa se tako pričalo i o tvorničkom krugu daruvarske pivovare, kao prirodnom odabiru… Ali, o tom potom. Inače, ovo mjesto, u kojem ima i dosta simbolike, jer Jankovići su 1840. godine utemeljili i Daruvarsku pivovaru, odabrano je zbog novog koncepta festivala, po kojem se ulaz naplaćuje. Za pedeset kuna ulaznine dobili ste festivalsku čašu, a ona je ujedno žeton za neograničenu degustaciju piva. „Ova runda je na moj račun,“ šalio se na tu temu Štefan Brajković.

Prije početka festivala održana je u dvorcu konferencija malih i nezavisnih pivovara, koja je potvrdila da je Krešo Marić itekako u pravu kad inzistira na prihvaćanju termina mala i nezavisna pivovara, umjesto izraza craft, zanatska, ili bilo kojeg drugog. U raspravi je, naime, ukazano na nekoliko pivovara koje doduše jesu male, mini i mikro, ali iza kojih stoji krupni kapital velikih korporacijskih igrača i ne može ih se smatrati nezavisnima.

Na konferenciji je predstavnika imala trideset i jedna pivovara, na festivalu su se točila piva njih trideset i šest, ukupno gotovo šezdeset vrsta dragocjene tekućine, a silna gužva oko točionika iz kojih su curila piva s konopljom ili kiselo pivo s malinom, najnoviji proizvodi majstorske radionice Kreše Marića, zorno pokazuju da edukativna misija malih pivara daje rezultata, te da pivopije novog kova prihvaćaju eksperimentalne, pa čak i drastično drugačije pivske okuse i arome.

Uz časne iznimne, naravno. „Ja poštujem ovakav koncept i pozdravljam ovu raznovrsnost, ali zar nisi mogao za nas seljake, koji ne znamo piti ništa osim Staročeškog, postaviti jedan točionik, makar negdje u mraku, da nitko ne vidi,“ sugerirao je majstoru Kreši poznati daruvarski bajker Goran Bence, koji na svojim godišnjim turnejama uzduž i poprijeko Europe i Azije promiče daruvarski turizam. Dok obavljamo primopredaju piva koje mi je donio s upravo završenog putešestvija po Islandu i Farskim Otocima, pretresamo mnoge pivske teme i slažemo se da je u grofovskom dvorcu festival dobio odličan domicil, ali da ima još dosta prostora za napredak. U međuvremenu pokušava s nekoliko različitih piva, koja smo mu preporučili, ali mu to ne ide. Onda doznajemo da je u ponudi i jedan industrijski lager, doduše flaširan, onaj iz Istarske pivovare, pa je večer i za Gorana naglo postala dobra.

A sve je bilo dobro od samog početka. „Evo Daruvar kompletira proizvodnju hrane, uz dobro vino nudi i dobro pivo,“ bocnuo je župan Damir Bajs, koji nikad ne propusti priliku da se kod mene ne raspita o novostima na pivskoj sceni. On je s načelnikom općine Sirač Branimirom Milerom došao među prvima, kasnije se pojavio i daruvarski gradonačelnik Damir Lneniček, bile su tu i gazde daruvarske pivovare iz Kufner grupe, gospodarstvenici, društvenjaci, kulturnjaci. I, naravno, mnoge i premnoge pivopije, pivoljupci, pivski fajnšmekeri, ili naprosto znatiželjnici, privučeni raskošnom ponudom pjenušave tekućine. Dan nezavisnosti zaintrigirao je i medije, pa je vrvjelo od kamera, mikrofona i fotoaparata, a glazbu s razglasa svaki su čas utišavali sve dok i posljednji novinar nije uzeo željenu izjavu protagonista hrvatskog craft pokreta. A oni su sve vrijeme koristili za druženje i ćaskanje s kolegama iz branše. Andrej, Davor, Daniel, Primarius, Bojan, Mario, Marko, Petar, Franjo,…ma, svi su tu i svi zadovoljni što stvari na sceni hrvatskog crafta stoje više nego dobro. „Meni je srce puno, kao što je puno i dvorište dvorca. Nismo se nešto puno oglašavali, ali ljudi su to prepoznali i došli sa svih strana,“ nije krio zadovoljstvo Krešo Marić, glavni i odgovorni faktor cijelog projekta.

„Što preporučuje znalac,“ dobacivali su sa svih strana, a ja sam i sam bio na mukama, jer ni sebe nisam znao savjetovati, pa sam odgovarao „Sve redom, samo idi od najlakšeg svijetlog prema najjačem tamnom.“ Za sebe sam imao tek jedan princip – piti samo ono što do sada nisam imao priliku kušati, pa je tako izbor pao na šibenski California common, na Zmajski Šank, Beckersov pilsner, Primariusov Ringišpil, pa na Razumova Vilenjaka, pa na Grofa iz pakračke Slavonice, kojim Marko Barčan odaje počast istim onim Jankovićima, u čijem se dvorcu održava festival, i koji su držali i pakračko vlastelinstvo. Našao se na popisu i Waitapu od Lepih dečki i Mlinaričin Saison, i sad mislim da je najbolje da neke primjerke zatajim, jer biste mogli pomisliti da sam se tamo opijao, umjesto da prikupljam materijal za reportažu, pa neka mi ne zamjere oni koje nisam spomenuo. Ali, nisu tu bili samo komercijalni uvarci. „Dođi probati nešto drugačije,“ vuče me za rukav jedan daruvarski homebrewer i iz boce toči friški uradak s ljutom papričicom, nazvan Caballero, koji baš lijepo štipa za jezik i grlo.

Marijana i Mario Bošnjak su u jednoj pauzi novogradiškog Craftinga skočili su do Daruvara s par boca džina, kojim se u zadnje vrijeme veoma uspješno bave, Marko Filipin je provjeravao je li ovih dana bilo kiše, jer je morao nabrati koprive za novu šaržu piva s koprivom, koje je postalo neizostavno u ponudi koprivničkog renesansnog festivalu, a bend Copy-paste tako je dizao raspoloženje, da su pivari stalno odlagali polazak za planinarski dom u kojem su imali organizirano noćenje.

Kako je večer odmicala, dvorište dvorca se punilo, dolazile su cijele obitelji, uključujući i djecu, koja su događaju dodali novu dimenziju i ionako sjajnu atmosferu učinili još ugodnijom, toplom, prijateljskom,  pa je dolazilo još ljudi, pa još i još, i u jednom trenutku gužva oko šanka postala je takva da se do pipa moglo doći samo uz obilatu pomoć lakata, pa onda, kad se jednom domogneš narudžbe, tražiš da ti natoče punu čašu, da ti malo potraje.

„Na čemu si sad?,“ čujemo pitanje iz susjednog kružoka.

„Na Bijelom! A ti?“ odgovori netko.

„Na Konoplji!“ otpovrne onaj prvi.

„A ja na Zornjaku!,“ dodaje treći, a dvorcem odzvanja zdrav smijeh, pomiješan s vrevom gomile, s akordima vokalno instrumentalnog sastava, hukom vode iz niza mlaznica, na kojoj se projiciraju slike logotipa pivovara sudionica festivala, i sve to s lakoćom zatomljuje kreštanje vrana, što caruju dvorskim perivojem. Vjetrić u nebeske visine otpuhuje oblačke dima s pečenjare pivskih kobasica, a u susjednom kotlu cvrči ulje na kojem nasmijane tete iz češke besede Šibovac prže bramborak, tradicionalni popečak od krumpira, otkrivajući posjetiteljima taj biser češke pučke kuhinje.

„Hej, hej, prođe ovaj dan,“ opraštao se bend, koji je razdragane pivopije tako osvojio da ga nisu htjeli pustiti ni poslije jedan ujutro, polako smo se opraštali i mi, ostavljajući u dvorcu samo još one koji trebaju pomesti i ugasiti svjetla, vidimo da su u međuvremenu i pivari sjeli u svoj autobus i otišli za Petrov vrh i da ovaj dan napokon može mirno proći… A i slijedeći neće biti ništa manje sadržajan i zahtjevan – male i nezavisne pivare, na primjer, čeka još radni posjet novogradiškoj sladari i vjerojatno poneki zastanak u usputnim minipivovarama. Nama domaćima, pak, predstoji večernji koncert Psihomodo popa uz točeno daruvarsko pivo po pet kuna. Život je lijep.

Fotografija mjesta događaja iz zraka Štefan Brajković

Još fotografija u galeriji na Facebooku

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     
SARS

ArhivIzreke o pivu

Krčma bolje očisti kuću nego metla
Ruska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Osi-Renard - Horizon blanc 1 - 05
Osi-Renard - Horizon blanc 1 - 05

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže