Grešni anđeli
Usred opskurnog kafića
sami pijanci i boemi,
šank mokar od pića
prolivenog u smjeni.
Obučen poput klošara
zaudaram po pivu.
Tražio sam konobara,
a naletio sam na Nju...
U društvu frendica
Seks & city varijanta.
Neka fina cugica,
poznata ženska finta.
Uhvatim joj pogled
kao iz nekog filma.
U čaši joj zvecka led,
u očima sjaji tama.
Prolazim pored društva,
oblak skupih parfema.
Cure s puno iskustva,
za njih ne postoji trema.
Zabacuje kosu rukom.
To je sigurno znak...
Govori mi pogledom
- izlazim van na zrak...
Dok palim cigaretu
osjetim je iza sebe,
idemo prema autu
- u njemu se ...
Vladimir Novotny rođen je 1977. godine u Virovitici. Diplomirao je novinarstvo i specijalizirao odnose s javnošću na poslijediplomskom studiju na Fakultetu političkih znanosti. Oženjen je i živi u Zagrebu. Toj kratkoj crtici, objavljenoj u knjizi Grešni anđeo, koja donosi stotinjak pjesama i isto toliko epigrama i aforizama, valja dodati još i to da je autor podjednako i Zagrepčanin i Virovitičanin, da ima češke korijene, te da se prilično dugo uspješno bavio politikom, od koje ni sad nije daleko. Pa još i to da je ovo četvrta njegova knjiga, ujedno prva zbirka poezije. Prije toga objavio je romane Gimnazijske frke i Na mladu nedjelju, te krimi novelu Magla.
Oni koji osobno poznaju Vladu, znaju da je on veliki epikurejac, dakle čovjek koji zna cijeniti tjelesna zadovoljstva, i uživati u njima. Tu dakako spadaju i dobro iće i piće, i dobro žensko društvo. Kada je riječ o piću više je vinski tip, pa i na svom Starovinskom bregu živi okružen trsovima probranih sorti vinove loze, ali kao svaki dobar hedonist dakako ne zazire ni od svakovrsnih napitaka od ječmenog slada. Govoreći pak o afektivnom životu, drži se one parafraze „ništa žensko nije mi strano."
„Mi Slavonci, nagnuti prema Podravini, na glasu smo kao oni kojima seks i erotske radosti nisu strane, no ako malo pažljivije pogledamo literaturu autora ovih virovitičko-podravskih krajeva, i nećemo naći previše autora koji su, ajd da kažemo slobodno, erotomani," piše Ljubo Ruben Weiss u svom podugačkom članku o Novotnijevoj knjizi na portalu Virovitica.net. Kao Slavoncu, koji već dugo živi u onom dijelu Slavonije, koji nije daleko od Podravine, to mi svakako imponira, no moram primijetiti da Slavoncima erotske radosti svakako nisu strane teoretski, pa je tako pučka poezija, uglazbljena u famozne bećarce, dupkom puna lascivnog hvalisanja, no da li je tako i u praksi? Nešto razmišljam da, kad bi to tako bilo i u stvarnom životu, onda valjda ne bi postojao onaj stih koji kaže: podaj Bože da mi dika može!
No, šalu na stranu, Weissova teza je zapravo ova: u puku je toliko erotike, u pjesmama stihovi sve jedan masniji od drugoga, a među piscima iz ovih geografskih širina gotovo da i nema erotomana. Pa je u tom smislu Vladimir Novotny dobrodošlo osvježenje.
A s obzirom na njegovu poznatu fascinaciju anđelima i poslovičnu erotomansku provenijenciju, također općenito znanu, bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti uradak baš na temu grešnih anđela. Tako izlazak istoimene zbirke pjesama nikoga ne treba čuditi, jedino je ponekoga možda iznenadilo što se nakon triju proznih knjiga, dvaju romana i jednog krimića, okrenuo stihu. Naravno, poetski izričaj nije Novotniju nipošto tuđ, ta samo njegov facebook profil prepun je ljubavnih epigrama i aforizama, veoma često lascivnih, kao izvađenih iz predmetne knjige.
Sada, kad sve to znate vjerujem da će mnogi od vas potražiti knjigu Grešni anđeli, jer u noj vas čeka 268 stranica čiste erotike, koja počesto ekvilibrira na tankoj crti koja ju dijeli od vulgarnosti, a Novotny tu crtu zna i prijeći, te ševrdati po objema stranama podjednako. Rekao bih da to radi namjerno, kao što se namjerno gdjekad krajnje aljkavo ophodi s tehnikom slaganja pjesama, pa stihove recimo ostavlja bez rime, iako se ona nudi na pladnju, ili očita, jednostavna, rješenja nadomješta složenima. Naravno, pjesnicima je sve dopušteno, licencija poetika oslobađa poetu od svake odgovornosti, pa i u slučaju kad taj institut očigledno zloupotrebljava. No, to se ipak ne bi trebalo odnositi na redakturu i opremu knjige, pa nam je ovdje ponoviti stvari koje je primijetio već spomenuti recenzent gospodin Weiss, da bi knjizi dobro došla urednička ruka, koja bi pjesme složila u smislena poglavlja, označila ih i pobrojala u kazalu. Ne bi bio zgorega ni kakav predgovor, koji bi protumačio autorov lik i djelo...
Ali, istini za volju, sve to će malo kome nedostajati, dok svima nama dramatično nedostaje životnih radosti konzumiranih za bogatom trpezom i u toplu krevetu. Pa makar i tuđih. A u knjizi Grešni anđeli Vladimira Novotnija toga ima u izobilju. Stoga navalite na nju, bez imalo ustručavanja i lažnog stida. (Mato Pejić)
