Gospodin Cibich ide u Honduras

U češkim medijima pojavila se zloslutna informacija o skorom zatvaranju pivovare u Velikom Březnu, predgrađu Ústí nad Labem. Čudna mi čuda, reći će mnogi, ni prva ni zadnja, a nama ni u džep ni iz džepa, jer jedva da je itko uopće čuo za Ústí, a kamoli za Velké Březno, a još kamolije za Březňák, svijetli lager nazvan po mjesecu ožujku (březen), čiju etiketu krasi simpatičan, ali ni po čemu poseban ćelavi bradonja, koji zadovoljno poteže iz krigle, dok u drugoj ruci drži cigaru. E, taj hedonist i bonvivan, taj dobroćudni dežmekasti čiča, kojem pivska deklaracija ne spominje ni ime, a nema ga ni u povijesnim knjigama, nego tek u urbanoj legendi, je ključ ove priče i razlog zbog kojeg je njegov vjerojatni odlazak u ropotarnicu povijesti pregolema šteta.

Dotični gospodin zvao se Victor Cibich i bio je carski i kraljevski željezničar u slavnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, dapače šef stanice u Velikom Březnu a ostao je zapamćen ne kao otpravnik vlakova, nego kao – poštar. Gospodin Cibich nosio je naime ljubavna pisma u tamošnji dvorac, koji je svojim nasljednicima namro grof Karel Chotek. U tom dvorcu je često boravila Chotekova unuka Žofija (Sofija Marija Jozefina Albina) Chotková, a pisma je slao nitko drugi do prestolonasljednik Franjo Ferdinand (punim imenom Franz Ferdinand Habsburg-Lothringen-d'Este), onaj znameniti nasljednik krune koji je prije stupanja na prijestolje skončao u Sarajevu od metka ustanika Gavrila Principa. E, sad, zašto je pisma u dvorac nosio šef stanice a ne listonoša, također je dobro pitanje, a odgovor je jednostavan: nasljednik trona se ne može oženiti običnom groficom, iako je Sofija potomak čeških vladara s rodoslovom sve do svete Ljudmile, pa ljubavnici svoju vezu drže u tajnosti, a dolazak gospodina Cibicha u dvorac diskretan je i izvan sumnje, jer on na vlastelinstvu ima rođaka koji tu radi kao vrtlar. Sve u svemu to traje godinama, a u međuvremenu Franz Ferdinand za svoju dragu gradi dvorac Konopiště, svoju posljednju rezidenciju pedesetak kilometara od Praga nedaleko grada Benešova u kojem daje izgraditi pivovaru (koja i danas kuha piva marke Ferdinand).

Gospodin Cibich bio je prostodušni veseljak, dobričina koja voli pivo i stalni je gost lokalne pivnice Tivoli. Upravo u toj gostionici imao je od 1906. godine doživotnu rentu u pivu što mu je bila nagrada za dozvolu da se njegov lik koristi na etiketi piva iz mjesne pivovare Velké Březno, osnovane još 1753. godine. Taj hommage bio je sjajno finale ljubavne priče koja je 1900. godine završila brakom Sofije i Franza Ferdinanda, koji su živjeli u rečenom dvorcu Konopiště, a s obzirom na to da se u pivovari Velké Březno godišnje kuha 250 tisuća hektolitara piva i to četiri vrste, ali sva imena Březňák i sva s likom gospodina Cibicha na etiketi, računa se da je šef stanice najportretiraniji Čeh u povijesti.

Ali, ni to nije sve. Taj lik je - tko zna zašto, a vjerojatno naprosto zato što je silno simpatičan i fotogeničan, doživio i najviše kopiranja u povijesti krađa likovnih rješenja pivskih etiketa. Kako se nikada nitko nije sjetio zaštiti njegov lik patentom, portret Victora Cibicha na etiketama svoga piva koristi čitav niz pivovara u svim dijelovima svijeta. U Urugvaju, Kostarici, Vijetnamu, Sjedinjenim Američkim Državama, Rumunjskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji.... svuda se s pivskih etiketa, podmetača, plakata, smiješi Victor Cibich, dobroćudni bucmasti štamgast pivnice Tivoli iz češkog mjesta Velké Březno. 

I dok ga ima po cijelom svijetu, kod kuće ga uskoro možda neće biti uopće. Pivnica Tivoli, kultno mjesto iz ove priče imala je probleme prije jednog desetljeća, naime, 2014. godine kada je nakratko zatvorena, ali se vratila u život i radi i danas, no pivovare iz grada Ústí nad Labem nisu te sreće. Dvije pivovare (Zlatopramen u dijelu grada po imenu Krásné Březno i Březňák u Velké Březnu) kupio je Heineken, zajedno s pivovarama Krušovice i Starobrno u Brnu. Pivovara Krásné Březno je zatvorena a brend Zlatopramen kuha se u drugim pogonima, a sada je procurila glasina o istoj sudbini za drugu ustečku pivovaru. Pivopijama u prepunoj pivnici u Ústí nad Labem gazda je navodno rekao kako toči posljednju bačvu iz pivovare Velké Březno i da će od sada bačve Březňáka stizati iz Krušovica. „Gospodin Cibich se okreće u grobu“, komentirale su pivopije, što bi po naški bilo da gospodin Cibich ide u Honduras, gdje je već otišlo puno toga što se tiče dobrog piva.

 „Nikada nije bilo ni riječi o zatvaranju pivovare u Velkém Březnu, nitko od zaposlenika nije otpušten“, oštro je reagirala Jitka Stránská, predstavnica tvrtke Heineken, koja je vlasnik pivovare Velké Březno, na pitanje o navodnim glasinama. Što se tiče piva Březňák, dodala je da je to važan brend za Heineken. „To je samo privremeno prilagođen opseg proizvodnje. U prošlosti je, primjerice, pivovara u Velkom Březnu punila piva marke Krušovice. Kada posjedujete više pivovara, ponekad ne možete izbjeći određenu optimizaciju“, dodala je Jitka Stránská.

Ne želimo biti zloguki proroci, ali u posljednjih trideset godina, odnosno otkako je Češka postala svijet, u zemlji je šaptom palo više od stotinu tradicionalnih pivovara s višestoljetnom poviješću, sve uz svečana obećanja novih vlasnika da ih neće zatvarati. A pada mi napamet i ovo, pa vi sad vidite: bivši šef SED-a Walter Ulbricht isto je tako kategorički u lipnju 1961. tvrdio kako “nikome ne pada napamet graditi nikakav zid”, a nekoliko tjedana kasnije mješalice su rondale sve u šesnaest sve uzduž crte razgraničenja između zapadnog i istočnog Berlina.