Gorkast okus Mojita

U pripremama za put važno je, pored čistih čarapa, kreme za sunčanje i tableta protiv mučnine, strpati u kofer i priručnik sa par praktičnih savjeta i nekoliko ključnih fraza. Ja obično napamet naučim kako naručiti pivo, što je u ovom slučaju bilo - una cerveza por favor. Samo u prvi mah bio sam nepripremljen na pitanje; Cristal? Bucanero?

Cristal, odgovorih. Samo taj put. Svaki naredni bih na ista pitanja već poslije Cristal? - odgovorio - No - i dobio, naravno, Bucanero. Što na španjolskom znači - pirat. Punog naziva Bucanero Fuerte spada u jača piva i sadrži 5,4 % alkohola. Postoje i varijante od 6,5 %, Bucanero Max i Mayabe od 4 %. Nisam mogao ne sjetiti se Sadržaja extrakta u osnovnoj sladovini, što smo Šeki i ja sredinom osamdesetih pisali na Bari u G Polju.

Bucanero je jedno od onih piva koje ćete u novoj prilici rado naručiti. Po meni ukusno svijetlo pivo, čvrste pjene, bogatog okusa i arome. Kako nisam nikakav teoretski znalac doživljaj će zauvijek ostati sačuvan u meni. Ne znam mnogo ni o kombinacijama piva i hrane pa pivo pijem rado i u svakoj prilici. I poslije ribe i piletine i čvaraka. Nekad i prije jela. A nekad i pomiješam različite vrste.

Kubanski napici su inače Pina Colada, mješavina kokosa i ruma, Cuba libre, cola, limun i bijeli rum, te neizbježni Mojito, kubansko nacionalno piće od minte, limuna, sode i naravno ruma. To je pripravak koji je inspirirao i Ernesta Hemigwaya i Garciu Lorcu.

I mi smo ga kušali u istom restoranu gdje su to činili ovi sanjari.

A poslije se ipak vratili Bucaneru, jer nam je Mojito imao nekako gorkast okus. Kao i većina slika što nam se poput starog filma nizala pred očima u Havani, Santa Clari, Cienfuegosu, Trinidadu... I otvorila mnogo teških pitanja.

Mnogo težih od onog s početka; Cristal? Bucanero?

Petar Fehir rođen je 1955. Godine u Grbavcu kod Grubišnog Polja, danas, kako sam kaže, životari u Kraljevini Švedskoj, u gradu Lundu. Piše poeziju, prozu, dramske komade, „predloške, pisma i zapisnike," objavljuje na portalima Konture i Poezijaonline. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je i vodio kazalište Kocka, te napisao niz predložaka za predstave toga amaterskog teatra, koji se u ono vrijeme mjerio s najvećim imenima kazališnog amaterizma u zemlji.

Objavio zbirke poezije Poezije (s I. Borćom), Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini (s Vladimirom Šelovićem), Između dva stakla, Čežnja za ratom, Jonsgård - ett mȍjloigt sätt, Hrana za ptice, autor je kratkog filma Živjeti od snova.