Gori moja gospođice

Danas je blagdan svetog Florijana, patrona vatrogasaca. Puno je razloga da se o tome piše na stranici posvećenoj pivu, a jedan od njih uglavnom je slabo poznat: ovaj svetac smatra se jednim od zaštitnika proizvođača piva. Drugi je što vatrogasci i pivo imaju puno zajedničkog, što je genijalno pokazao češki režiser s velikim američkim opusom i sjajnom globalnom karijerom Miloš Forman u glasovitom filmu o vatrogasnoj zabavi s tombolom Gori, moja gospođice.

Ali, da se vratimo na ono što, barem kod nas, malotko zna. Sveti Florijan, ponosni nebeski zaštitnika časnog vatrogasnog zvanja, ujedno je i patron pivara, odnosno proizvođača piva. Povijesna ličnost Florijan rođen je u blizini Beča. Bio je rimski vojnik i kršćanin. Kako su za cara Dioklecijana, koji je, jelte, obitavao u nas, u Splitu, kršćani žestoko proganjani, bio je Florijan uhapšen i napokon – 4. svibnja 304. godine – s kamenom oko vrata bačen u rijeku Enns. Vatrogasci koji ga štuju kao svoga zagovornika često ističu da je to stoga što je Florijan kao rimski vojnik služio u postrojbi koja je gasila požare. No, u Njemačkoj, gdje u štitovima mnogih pivovara nalazimo Florijanov vrč iz kojeg se izlijeva voda, smatra se da Florijan štiti od opasnosti od vatre i vode, i to stoga što je utopljen u rijeci. Slično je, primjerice sa svetim Ivanom Nepomukom, češkim svecem, koji je u Pragu s Karlova mosta bačen u Vltavu. On je među ostalim zaštitnik gradova na vodi, pa i našeg Slavonskog Broda. Tako su i Florijana prigrlili proizvođači piva. Moglo bi to, napokon, biti na još jedan način povezano s vatrogascima – pivovare su u srednjem vijeku, a i kasnije, kada su kuće uglavnom građene od drveta, veoma često gorjele.

No, manimo se sada sudbinskih i sudbonosnih konotacija veze piva i vatrogasaca. Postoji i ona prozaična, kao da je prepisana iz života takozvanog malog čovjeka. Postoje vatrogasne zabave na kojima se hrabri borci protiv vatrene stihije opuštaju i vesele, a pivo teče potocima. Onako kako je to upamtio čitav svijet, gledajući Formanov film Gori moja gospođice (Hoři ma panenko) iz 1967. godine. To je posljednji njegov film snimljen u Čehoslovačkoj. prije toga već je, ostvarenjima Konkurs, Crni Petar i Ljubavi jedne plavuše stvorio famozni češki filmski humor, karakterističan po tome da se duhovito govori o ozbiljnim temama. Potom se otisnuo preko Velike Bare i osvojio svijet hitovima poput Let preko kukavičjeg gnijezda, Kosa, Ragtime ili Amadeus.

Gori moja gospođice u svjetskoj je distribuciji prikazivan kao Vatrogasna zabava (Fireman's ball). Govori o zabavi koju priređuje dobrovoljno vatrogasno društvo u povodu odlaska u mirovinu njihova šefa. Sad bih rekao da je to urnebesna komedija, jer uistinu i jeste, ali od toga odustajem zbog televizijskih najava filmova u kojima urnebesnim komedijama proglašavaju čak i šećerleme sa Steveom Martinom i Jimom Careyem. Zato ću reći: Gori moja gospođice je nenadmašeni klasik i rodonačelnik žanra koji su oponašali svuda po svijetu. I u nas je „praška škola“ bila pojam, a diploma FAMU vrhunska referenca režiserima koji su također žarili i palili velikim platnima. poput, na primjer, Emira Kusturice. Na dotičnoj zabavi priređuju vatrogasci izbor za miss, kao i bogatu tombolu, koja na kraju dolazi u pitanje, jer netko stalno krade nagrade. Usred zabave izbija požar, pa možete misliti kako sve to završava. Posebnu draž ovom filmu daje angažman naturščika, čime je Forman pokrenuo dugotrajnu modu, koja je rezultirala mnogim besmrtnim filmskim ostvarenjima. Da li je to uistinu bilo tako, ili je sve samo legenda, na kraju nije ni bitno, no, zapisano je da je Forman s ekipom scenarista u češkoj provinciji zapravo pisao neku sasvim drugu priču, te da su slučajno prisustvovali vatrogasnoj zabavi koja je završila katastrofom. Film su na kraju snimali na autentičnim lokacijama, a glumili su članovi mjesnog vatrogasnog društva.

No, premda je snimio hit koji je njegovo ime pronio diljem Globusa, Forman u Čehoslovačkoj više nije mogao snimati, jer je groteskni film u kojem se debeljuškaste seljanke natječu u ljepotu, padaju kulise, a vatrogasci piju pivo dok u selu gori, ocijenjen kao moguća alegorija na sudbinu državnog uređenja. Formanu je tako učinjena usluga, jer je u Hollywoodu napravio veliku karijeru, no 'praška škola' je išla dalje, a protagonisti 'češkog filmskog čuda' nastavili su s revnim prenošenjem društvenih problema na smiješan način, i dalje su filmskim kadrovima dominirale pivske boce i krigli, a u češkoj provinciji hladili pivo na sedmoj stepenici podruma.

Da, najdalje je u ispisivanju celuloidnih oda dragocjenoj tekućini otišao Jiři Menzel, no to svakako valja zahvaliti Bohumilu Hrabalu, po čijim je romanima snimio većinu svojih filmova, a taj je – kako je već znano – bio zakleti pivopija. Istovremeno, Menzel nikada nije volio pivo, i zbog toga se s Hrabalom često svađao. No, iako je kod Menzela sve vrvi od pivskih flaša i ječi od njihova cincilikanja, Formanova posveta pivu i vatrogascima ostaje nedosegnuti vrh pivskih filmova.

Da je tomu tako i da to vatrogasci znaju cijeniti potvrđuje i desetogodišnja tradicija Memorijala Zdeňka Hubina, koji priređuju dobrovoljni vatrogasci u češkom mjestu Svinčanu. Na memorijalu se organizira natjecanje u klasičnoj vatrogasnoj vježbi, ali i humoristična utrka pod nazivom Gori moja gospođice. Na web stranici velikopopovičkog Kozela možete igrati igricu Kozel vatrogasac, a jedno vatrogasno drzštvo prodaje figure vatrogasca kao držač za otvarač za pivo. Uostalom, tako je bilo od prapočetaka organiziranog vatrogastva, pa tako spomenica Društva dobrovoljnih vatrogasaca češkog mjesta Bradlecka Lhota bilježi i ovo: „Općina je pomagala vatrogasni zbor ne samo novčano, nego je osiguravala i razne materijalne pogodnosti. Na primjer, u odluci iz 1909. godine piše da vatrogasac može za svaku vježbu koju svlada u gostionici popiti dva piva besplatno“. I još: „Za župni vatrogasni sabor godine 1914 darovala je lokalna dřevenička pivovara vatrogascima bačvu piva.“