Ovih dana mediji prenose katastrofičnu najavu znanstvenika da će pivo uskoro poskupjeti zbog modifikacija na pivarskom ječmu uzrokovanih globalnim zatopljenjem. To uskoro znači u slijedećih nekoliko desetljeća, a odnosi se (za sada) na Australiju, no bilo je to dovoljno da se pivopije zabrinu. Da li s razlogom?
Jim Sallinger, klimatolog iz Nacionalnog instituta za vodu i istraživanja atmosfere s Novog Zelanda, izjavio je da će klimatske promjene uzrokovati pad proizvodnje pivarskog ječma u dijelu Novog Zelanda i Australije. „Pivarski ječam je ključna sirovina u proizvodnji piva, pa će rezultat toga procesa biti nedostatak piva u pubovima ili - povećanje cijene piva," rekao je Sallinger.
Slični efekti mogu se očekivati posvuda u svijetu, ali Sallinger govori samo o Australiji i Novom Zelandu. Kaže da će za trideset godina pasti produkcija piva uslijed klimatskih promjena, jer će, naročito u Australiji, sušna područja postati još suša, a nestašica vode drastičnija. Sve će to kao posljedicu imati promjene u okusu piva i dakako - njegovoj cijeni. S tim da je ona prva promjena naniže, a ova druga - naviše.
Posebno će biti pogođena područja u kojima se uzgaja pivarski ječam - Zapadna Australija, Južna Australija, Viktorija i Novi Južni Wales, kao i Južni Otok Novog Zelanda. „To će pred industriju piva postaviti mnoge izazove, morat će tražiti nove sorte ječma," kaže Sallinger, a iz australske i novozelandske pivarske industrije kažu da su klimatske promjene već utjecale na cijenu pivarskog ječma, aluminija i šećera.
Istovremeno, katastrofične najave dolaze i iz drugog kraja svijeta - iz Češke, odnosno iz proslavljenog hmeljarskog regiona Žatec. Tamošnji klimatolog Martin Možný iz Državnog hidrometeorološkog zavoda objasnio je zašto pada kvaliteta famoznog žatečkog hmelja. „Razlog je globalno zatopljenje. Povećanje prosječnih temperatura u Češkoj negativno se odražava na kvalitetu hmelja tako da pada razina alfa kiseline, odlučujućeg sastojka hmelja u proizvodnji piva."
Ekipa istraživača pratila je usjeve na plantažama hmelja u Žatecu od 1954. do 2006. godine i zaključila da je u promatranom razdoblju razina alfa kiselina padala godišnje uza 0,06 posto. Za proizvodnju dobrog starog lagera hmelj bi u idealnim uvjetima trebao imati pet posto alfa kiseline, a ta je granica sada ugrožena, upozoravaju stručnjaci. A stanje se pogoršava.
No, da se vratimo onom pitanju s početka - trebaju i se pivoljupci zabrinuti?
Naravno da svijet pomalo odlazi k vragu i da opreza nikad nije previše. Naravno da globalno zatopljenje, tkogod što o njemu mislio, ne treba ignorirati i naravno da će okrutni vladari tržišta iskoristiti svaku priliku da povećaju cijenu piva. Ali, ruku na srce, klimatske promjene su mala beba prema globalizaciji kada je riječ o negativnom utjecaju na pivo. Kada je o okusu piva riječ, on se kroz ta silna tisućljeća postojanja ovog napitka mnogo puta mijenjao, no dok su sve ranije promjene bile nabolje, globalizacija, odnosno okrupnjavanje industrije piva donijela je unificiranje okusa piva, pa se sada ogromna količina svega što se nudi na tržištu međusobno razlikuje samo po imenu i boji etikete, dok je okus posvuda podjednak ili potpuno isti. Kada je riječ o hmelju - marketing novovjekog pivarstva i neutaživa potreba za stalnim povećanjem prodaje doveli su do toga da se pivu stalno snižava gorčina. U knjigama naime još uvijek stoji da je niska razina gorčine piva 30 IBU jedinica, a visoka 75 do 90, a neka od najprodavanijih piva na svijetu, dakako američka, ona s pridjevkom „light" imaju samo deset jedinica gorčine. I neka naša piva u reklami se hvale da njihova gorčina brzo nestaje. A i inače im se gorčina vrti oko 15 do 20 IBU jedinica. Pa, što će nam onda hmelj?
Dakako, to planetarno unificiranje okusa piva donijelo je i jednu sjajnu stvar - pokret otpora u vidu craft brewinga, koji sve više uzima maha, pa hvala Bogu i kod nas, ali to je već neka druga priča.
