Razvoj industrije piva u Americi nakon rata za neovisnost sumirao je Victor S. Clark u svom djelu History of Manufactures in the United States ovim riječima: „Kad je donesen ustav, mnoge su domaćice kuhale pivo za svoju obitelj i slijedećih pedeset godina brojne su se seoske pivovare složno razvijale s tada iznimno jakim i dobro opremljenim seoskim pekarama...Inače, sve do 1850. godine u Americi se više pića proizvodilo destilacijom nego fermentacijom, a u slijedećih desetak godina fermentirajući napici preuzimaju prevagu, koju su zadržali i kasnije."
Različiti faktori pospješili su tadašnji procvat industrije. Jedan od njih bila je činjenica da je industrijski progres potpuno izostao u kaotičnim godinama između rata i ratifikacije Ustava, u godinama kada je zemlja naprosto brodila sama bez nadzora prave vlasti. Pa i nakon verifikacije ustava u saveznim državama, i nakon što je George Washington u New Yorku preuzeo vlast, i nakon što je pobijedio federalni koncept, na razvoj industrije još je trebalo pričekati. Nije bilo novca za velike investicije, čitav financijski sustav zemlje žudio je za oporavkom; slika međunarodne trgovine bila je narušena raskidom s Velikom Britanijom.
Na tragu svega toga, pitanje proizvodnje piva imalo je naročitu težinu, a pravac njena razvoja, vrednovanja i budućnosti kreirao je iznenađujuće velik broj značajnih ljudi toga vremena.
Predsjednik osobno također je bio zagovornik dobrog piva. Kad je 1783. godine New York bio konačno evakuiran, general Washington je zastao u gostionici Old Bull's Head Tavern (smještenoj u ulici u kojoj će kasnije niknuti pivovara) na čašu točenog alea. Dok je bio u New York Cityju, njegov je štab bio smješten u krčmi koju je vodio Samuel Fraunces, koji će kasnije, kada Washington postane predsjednik postati dvorski majordom.
Kao što i priliči predsjedniku, njegova je parola bila Kupujmo američko. U pismu koje je 29. siječnja 1789. iz Mount Vernona napisao Marquisu de Lafayetteu, stoji: „Do sada smo predugo bili podređeni Britancima. U mojoj obitelji se ne koristi porter ili sir osim onoga proizvedenog u Americi; oba ta artikla mogu sada biti vrhunske kvalitete."
Ranije je, naravno, kupovao pivo od britanskih snabdjevača, ali više ne. Njegova je supruga, čini se, također naučila lekciju. U svibnju 1789. godine, na putu iz Mount Vernona prema New Yorku, gdje se trebala pridružiti predsjedniku, Martha Washington je zastala u Philadelphiji, gdje je zabavljala neke uvažene goste, među kojima je bio i pivar Robert Hare. Gosti su tada popili deset boca Madeira ruma, jednu bocu šampanjca, dvije boce crvenog vina Claret, 45 zdjelica punča, deset boca američkog portera, jednu bocu Taunton alea i dvije boce jabučnog cidera. Onih „deset boca američkog portera" bilo je doduše ohrabrujuće, ali tko je bio onaj jedan koji je pio „Taunton ale"? Je li to bio kakav posebno ekscentrični gost neobična ukusa?
U godinama koje su prethodile njegovu predsjednikovanju, Washington je bio stalna mušterija Roberta Harea. Bio je to sin pivara koji je u londonskom Lime-Houseu kuhao porter pivo, i koji je 1773. godine emigrirao u Philadelhiju s 1500. koje mu je darovao otac. Odlučio je da će najprije malo putovati, da bi dobio predodžbu o razmjerima kolonija i onda je, negdje 1774. godine s partnerom J. Warrenom, također iz Londona, počeo kuhati porter pivo, vjerojatno prvo ikad proizvedeno u toj zemlji. Hareov sin, Robert junior uključio se u obiteljski posao s pivom, ali ga je napustio zbog vlastite karijere - postao je jedan od najpoznatijih znanstvenika ranog devetnaestog stoljeća. Stariji Hare umro je 1810. godine, a pivovaru su naslijedili ljudi koji nisu imali veze s obitelji.
Proizvođači piva su, kako smo već spomenuli, uzeli učešća u proslavama ratifikacije ustava 1788. godine. Prva je bila ona održana u Baltimoreu 1. svibnja. „Kada se u gradu pročulo da je ratificiran ustav Sjedinjenih Američkih Država, radost ljudi bila je ogromna." U velikoj povorci bili su i baltimorski pivari i destileri, predvođeni gospodom Petersom i Johonnotom.
Većina gradova i mjesta organizirali su 4. srpnja te godine povorke, dok su u drugim slučajevima povorke priređene uz dan ratifikacije ustava. Tako je bilo među ostalim u Portsmouthu, New Hampshireu i Winchesteru, Virginija. Tako je odlučila i Philadelphija priredivši raskošnu, uzbudljivu svečanost. U povorci su bili i proizvođači piva, koje je predvodio Reuben Haines. Bilo ih je deset, šešire su okitili s deset klasova ječma, a nosili su loze hmelja, pivarske lopate i vesla za miješanje slada... Luke Morris nosio je barjak, dekoriran pivarskim rukama i motom Domaće pivo je najbolje.
Kako su u državi New York zastupnici u konstitutivnoj skupštini u Poughkeepsieu odugovlačili s ratifikacijom ustava, i svečanost proglašenja održana je tek 28. srpnja, no tada je to bila parada kakve do tada u zemlji nije bilo.
U povorci je sudjelovalo dvadeset pivara i sladara, a njihova parola glasila je: Ale, pravo piće za Amerikance.
„Molim vas da mi pošaljete," pisao je Washington Clementu Biddleu 20. srpnja 1788. godine, „jedan gross (jedinica mjere, dvanaest tuceta, odnosno 144 komada) najboljeg flaširanog portera gospodina Harea, ako on zbog velikog uspjeha svog piva na posljednjoj paradi nije značajno povećao cijenu." Robert Hare nije dizao cijenu piva nakon philadelphijske svečanosti, pa je Washington 4. kolovoza 1788. godine ponovo pisao Clementu Biddleu: „Kako cijena porteru, sudeći po vašem računu, nije značajno porasla, a kvaliteta piva je dobra, molim Vas da kada dobijete ovo pismo dodate još jedan gross na onu narudžbu iz prethodnog pisma."
I 1790. godine, kada je Washington stolovao u rezidenciji Federal Hall na Wall Streetu
, njegov je tajnik Tobias Lear u njegovo ime pisao u Philadelphiju: „Biste li bili tako ljubazni da gospodina Harea zamolite da nastavi s isporukom tri grossa Najboljeg portera u Philadelphiji u Mount Vernon, pošto predsjednik namjerava posjetiti to mjesto za vrijeme kongresne stanke, a tamo će vjerojatno biti velika potražnja za porterom."
„Najbolji porter u Philadelphiji" - kako je predsjednik zvao njegovo pivo, bila je svakako odlična referenca za pivara Harea. Washington je iskreno preferirao to pivo, pa je i u studenom 1790. godine, kada je pivovara uništena u požaru, poslao Hareu iz Mount Vernona pismo u kojem izražava žaljenje zbog njegova gubitka. Istovremeno, dao je svom tajniku Tobiasu Learu mudar savjet: „Odmah napravi lijepu zalihu tog, ili nekog drugog portera."
Zanimljivo je da Washington nije Hareov porter naručivao izravno iz pivovare, nego preko dilera Clementa Biddlea, iskusnog uvoznika i trgovca, koji je bio potpuno osposobljen za sve poslove plasmana proizvoda iz Philadelphije. Dakako, u ono vrijeme pivari, pa i tako uspješni poput Harea, koncentrirali su se na proizvodnju piva, a prodaju i distribuciju prepuštali su agentima. Oni su sami plasirali pivo samo u vlastitoj pivnici i eventualno u neposrednom susjedstvu, izravno mušterijama ili gostionicama. U devetnaestom stoljeću pivovare su imale velike štale s konjima za vlastite potrebe, ali to nije bilo dovoljno za prijevoz piva izvan područja grada. Za to su služile posebne agencije, iz kojih se razviio moderni sustav distribucije.
Nakon 1796. godine više se ne spominje ime Roberta Harea. Tada Washington napušta predsjedničku palaču i vraća se u svoj omiljeni Mount Vernon. Već ranije, početkom devedesetih godina, George Washington dobavljao je porter od još jednog proizvođača piva u Philadelphiji, Benjamina Wistara Morrisa. Bio je to jedan od više pivara, potomaka Anthonyja Morrisa, koji je pivovaru utemeljio 1745. godine.
Izvor: Stanley Baron - Brewed in America, 1962
Washingtonov recept za pivo
George Washington bio je oduševljeni pivoljubac. Njegova prva ljubav bilo je tamno pivo engleskog tipa, poznato kao porter i zahtijevao je da u njegovu omiljenom boravištu Mount Vernon uvijek bude portera u dovoljnoj količini. No, ipak, recept za pivo koji je Washington osobno zapisao u svoj dnevnik, nije recept za porter nego za takozvano „malo pivo" odnosno pivo s malim sadržajem alkohola. Dnevnik s Washingtonovim receptom za pivo čuva se u kolekciji njegovih rukopisa u njujorškoj javnoj knjižnici, a recept glasi ovako:
„Za izradu malog piva pripremite veliko sito puno mekinja i hmelja po svom ukusu. Kuhajte to tri sata, nakon toga izlijte u posudu za hlađenje. Na 30 galona mase dodajte tri galona melase dok je pivo još vruće, a možete melasu umiješati još za vrijeme kuhanja. Ostavite da se ohladi na tjelesnu temperaturu, pa stavite četvrtinu kvasca. Ako kuhate za jako hladnog vremena, pokrijte posudu dekom i ostavite 24 sata. Potom pivo ulijte u bure, ostavite čep otvoren dok pivo radi. Flaširajte tjedan dana nakon kuhanja.
