Gdje mi je bila pamet?

Ova kolumna je zabranjena za djecu ispod 15 godina.

Ne preporuča se ni onima ispod 20. Ako ne spadate u tu dobnu skupinu kliknite za nastavak.

Dakle. Odvajkada je bilo poznato da inteligentni ljudi psuju više od uglađenih i lijepoočešljanih čistunaca. Da su, u stvari, oni koji psuju inteligentniji.

Inteligentni ljudi, pored toga, zaruže duže. Nisu od onih dremljivih što operu noge oko devet i solfegio.

Da čitaju više literaturu i senzibilniji su na crni humor također je općepoznato.

Vjerujem da i vi poznajete, ili čak srećete nekog, čija IQ skala vibrira na plotu oko sedamdeset.

Prema istom istraživanju i lijeni ljudi su inteligentniji od onih u stalnoj akciji. Ok. Sve to razbija neke mitove, ali je prihvatljivo.

Ima, međutim, jedna mjera koja mora izazvati hmh efekt i malo razvući smijuljak na jednu stranu usne.

Britanski su znanstvenici, kažu, utvrdili da su odrasli ljudi, koji su u djetinjstvu konzumirali drogu i alkohol, izrazito inteligentni.

Tek sad mi je jasno zašto su Z D, M P,  S L i ona dugonoga iz trećeg c, bili dobri iz fizike. I engleskog.

Sad mi se razbistrilo.

Oni koji su griješili, znači,  bili su inteligentniji. Oni su učili na vlastitim greškama. Što znači da ne bi imali od čega učiti da nisu griješili.

Ja nisam baš osjetio da nekako s godinama bivam pametniji. Mada ne mogu reći da baš psujem. Ili da sam posebno lijen. Ni ne bančim noću više nešto. Drogi sam rekao ne još u osnovnoj.

E sad. Ako pivo može biti tako djelotvorno da je odredilo strukturu moje osobnosti i budućnosti, još u deranskom dobu, svaka mu čast.

Ja sumnjao u genetiku, socijalne faktore, roditelje, ulicu.

Al da će mi pivce odrediti cifru na ljestvici emocionalnog i kognitivnog štapa!?

E, da sam bar znao.

Ali dobro. Nikad nije kasno da se opametim.