Gambrinus

Gambrinus je, prema Aventinovoj bavarskoj kronici, bio flandrijski kralj, koji je prvi počeo kuhati pivo. Taj mit nastao je vjerojatno spajanjem imena brabantskog vojvode zvanog Jan primus (ilitiga prvi), koji je od 1251. do 1294. brabantskom zemljom vladao, i na molbu sladarskog ceha briselskoga, prihvatio čast cehovskoga predsjednika, te je stoga razloga cehovsku prostoriju krasio njegov portret s peharom pjenušavog piva u ruci.¹

Današnji povjesničari znaju više od Ottove enciklopedije. Ime slično Gambrinovom prvi se put pojavljuje kod Tacita u njegovoj Germaniji. Piše o mitskim precima germanskim i navodi narode, od kojih potječu, među kojima su i Gambrini. Iz Tacita jasno iščitavamo Johannesa Anniusa, koji je godine 1498. objavio apokrifni tekst (Pseudo-Berosus), u kojem nabraja prvih deset mitskih germanskih kraljeva, a to su Thuyscon, Mannus, Ingaevon, Istevon, Hermion, Marsus, Gambrivius, Suevus, Vandalus, Hunnus.

Anniusov apokrifni rodoslov prepisuju svi kasniji humanisti, a iz njega proizlazi i spomenuti Aventin (1522, 1526). Od Gambriviusa je nastao Gambrinus u Nizozemskoj godine 1574., ali zacijelo iskrivljavanjem imena pri prijepisu, a ne spajanjem imena brabantskog vojvode Jana.

Njemački humanisti vjerovali su da su pivo u Njemačku donijeli Isis i Osiris. Prvi pivar je, prema Aventinu imao biti kralj Marsus, Gambriviusov otac, koji je jamačno bio imaginaran, kao i Gambrinus. Uskoro je kuhanje piva preneseno s oca na sina, a konačno je objavljena i vijest da je Gambrinus uzeo Isidu za ženu – valjda iz zahvalnosti za to pivo.

Mit o Gambrinusu se stoljećima uvijek iznosa pojavljivao na raznim mjestima Njemačke. Tako je Gambrinus postao i mitski osnivač grada Hamburga (kao: Gambrinus-Burg – Gamsburg – Hamburg). Još u 16,. stoljeću pojavili su se drvorezi koji prikazuju Gambriviusa – Gambrina, koje su u 19. stoljeću pivovare koristile za reklamne plakate. Krajem 19. stoljeća Gambrinus je napustio Njemačku i preselio u Plzenj. Do današnjeg dana potegnuo je i do Velikih Popovica, gdje potiskuje tamošnjeg lokalnog Kozela (Jarca), i do Nošovica i Frydeka, gdje uspješno ratuje s mitskim Radegastom.

Pivar Gambrinus je dakle plod falsifikata, koji je kasnije dograđen nizom grešaka, ali ima žilav život. Ima više od petsto godina, a ni na kraj pameti mu nije poći na odmor.