G. Menabrea e Figli

Pilsner iz talijanske Menabrea pivare. Pivara postoji od kraja 19. stoljeća, smještena je u mjestu Biella na krajnjem sjeverozapadu zemlje (ovo je bitno jer ipak je to geografski i klimatski, koliko-toliko "pivarskiji" kraj u Italiji).

Uglavnom, ova pivara proizvodi isključivo lager pivo, a  ovo sa slike je napravljeno 1996. godine (i još se prodaje) kao jubilarno pivo za 150 obljetnicu pivare.

Zanimljiva ambalaža, ukrasna folija na grliću boce, svjetlucava etiketa, boca je od 660 ml. Pivo je solidno karbonizirano, možda i preko mjere, ali to se kod pilsnera može tolerirati. boja je u okviru stila, jako svijetla, zlatno žuta, bistrina apsolutno kristalna - izuzetno bistro pivo.

Pjena je kratkotrajna, slabe čvrstoće, a lacing na čaši nikako ne ostaje.

U nosu prije svega aroma hmelja sorte Saaz, a onda ide sladni karakter i nešto medastog mirisa. Nema nikakvog posebnog odskakanja od klasičnih komercijalnih pilsnera.

Prvo što zasmeta nakon prvog gutljaja je okus kukuruza i tu odmah cijelo pivo pada u vodu. Na žalost koriste kukuruz i na žalost isti se osjeti.

Situaciju koliko toliko vadi ugodna, kratkotrajna, čista i oštra gorčina koja se u finišu dugo zadržava na bazi jezika. Procjenjujem IBU na nekih 40 jedinica.

Sve u svemu, od mene ocjena 3/10. Iako je ambalaža jako privlačna, sadržaj joj baš i nije tako zanimljiv. Ako bih bio totalno drzak rekao bih da je ovo "granapsko" pivo - ono što se ispred granapa na brzaka "salije" dok drziš cekere u ruci i nosiš ženi sastojke za nedjeljni ručak. Možda bih rekao na kraju ovog posta da se Talijani ipak drže vina, ali neću, jer me na degustaciju čekaju tri primjerka nove talijanske craft brewing škole sto bi ih moglo izvaditi.

u zdravlju bili  :)

Izvor: Blog Memoari Pivske Mušice