Franački pivski muzej u Bambergu
Ljubav prema pivarstvu i pivu, tom drevnom piću burne i raznolike prošlosti, nagnalo je pivske majstore da u Bambergu, jednom od najljepših njemačkih gradova, 1979. godine osnuju Franački pivski muzej – Fräkisches Brauereimuseum (FBM). Bamberg se nalazi u regiji Francoania na sjeveru Bavarske, na ušću rijeke Regnitz u Majnu. Željezničko je čvorište, luka na plovnom sustavu Rajna-Majna-Dunav i industrijski centar s elektronskom, optičkom, strojarskom, tekstilnom i prehrambenom industrijom. Bamberg je poznat po tome što je upravo tu 1459. godine tiskana prva knjiga na njemačkom jeziku, po jedinstvenom egzotičnom dimljenom pivu i najvećem broju pivovara po glavi stanovnika - u gradu sa samo 70.000 duša ima ih devet.
Ispijanje i proizvodnja piva u Njemačkoj, a napose u Bavarskoj gdje svako selo ima svoju pivovaru važna je gospodarska grana, stil života i kultura duboko uronjena u njemačku tradiciju. Franački pivske muzej, smješten u restauriranim povijesnim prostorima nekadašnje Benediktanske pivovare Michelsberg koja se po prvi put spominje 1122. godine, tisućama posjetitelja iz cijelog svijeta priča priču o razvoju pivarstva i uživanju u tom bogatog okusa - od uzgoju hmelja u samostanskim vrtovima i redovničke proizvodnje do kuhanja piva u kućanstvima; od priprave piva u pivnicama do proizvodnje u velikim pivovarama; od uživanja u vlastitom domu do ispijanja u gostionicama i točionicama.
OD BAČVE DO BOCE
Bamberški pivari muzej su osnovali kako bi očuvali i njegovali pivarski zanat. Osnivačka skupština održana je u prostorijama pivovare Faßla. Dvije godine kasnije naslijedili su nekadašnje prostore pivovare Michelsberg nakon što je 1969. godine obustavila proizvodnju. Muzej se prostire na 900 četvornih metara, ima 1300 izložaka i približno 500 članova i svoje novine - «FBM news».
Pored tipičnog franačkog gostioničarskog interijera sa klupama i stolovima, prostrana ulazna dvorana posjetitelju pokazuje i dijelove srca jedne pivovare – postariji kotao i bačvu za čišćenje. U kutu, malo postrani, stoji zaštitnik pivovara Sv. Lorenc (St Laurentius) i budnim očima prati sva događanja u gostionici – muzeju. Nakon što se siđe stepenicama kat niže pažnju privlači zidna ploča koja posjetitelja informira o nastanku piva. Proizvodili su ga još u prapovijesti diljem svijeta, varenje se razvilo međusobno neovisno u Egiptu, Kini, Meksiku, Teksasu, Brazilu, Africi, Južnoj i Latinskoj Americi. Pivari su stvarali alkohol na temelju žitarica davno prije faraona, proizvodili su ga Sumerini i Babilonci prije više od pet tisuća godina što svjedoče sačuvani zapisi na glinenim pločicama s receptima za dvadeset vrsta piva.
U muzeju se čuva i naredba vojvode Wilhelma IV iz 1516. godine u kojoj su za pripravu piva dozvoljeni samo sastojci hmelj, slad i voda. Riječ je o njemačkom Zakonu o čistoći piva – Rheinheitsgebot – jednom od prvih u svijetu koji štiti potrošača. Nijemci su, jedini na svijetu pili čisto pivo, bez šećera i raznih dodataka, a većina njemačkih proizvođači i danas ga primjenjuju iako ga je Europski sud 1987. godine, na neki način, stavio izvan snage kako ne bi predstavljao prepreku uvozu stranih piva. No, Nijemci su ostali dosljedni, pa unatoč ekspanziji najrazličitijih vrsta i stilova stranih piva najčešće piju svoje.
Izložene su sirovine za pivo – hmelj, ječam, slad, kvasac. Oruđe pomoću kojih su se kulture obrađivale, brale i prerađivale, jutene vreće u kojima su dovožene u pivovare, posude u kojima su se skladištile.
Posjetitelji mogu doživjeti sve faze proizvodnje piva kroz stoljeća i vidjeti strojeve pomoću kojih su kuhari dobivali pivo. Tu je stroj za mljevenje slada i crpljenje vode pa onda nešto suvremeniji termometri, hidrometri, regulatori temperature, miješalice, lonac za varenje piva, ručni strojevi za flaširanje, zaprege za prijevoz bačvi.
U posebnom odjelu su čaše, krigle, vrčeve i masevi. Pa onda otvarači, točionici, jelovnici i pivske karte, pobirači pjene, batovi za otvaranje bačvi, podlošci, etikete, razglednice, plakati, prospekti, knjige, novinski izresci i obilje fotografija.
Posebno mjesto zauzimaju bačve. Do 20. stoljeća većina piva posluživala se izravno iz bačvi pa su imale važnu ulogu u pivarskom poslu jer bez njih pivo nije moglo doći do potrošača. Izrada bačvi bio zahtjevan zanat jer su morale biti izuzetno kvalitetne. Majstori prolazili petogodišnju obuku, a radionice su zapošljavale stotine majstora. Sve do 20. stoljeća, većina je piva posluživana u pivnici izravno iz drvene bačve. Bačve su stajale u okvirima kako bi se mogle pomicati kada su prazne. Ako su bačve držane u podrumu, koristile su se pumpe koje su podizale pivo do šanka. Drvene bačve u kojima je bilo pivo obično su pravljenje u pivovarama. Velike piramide drvenih bačvi bile su jedno od čuda u dvorištima pivovara. Tridesetih godina prošlog stoljeća drvene bačve zamijenjene su metalnim, od nehrđajućeg čelika ili aluminija. Drvene bačve su danas simbol pivarske industrije i gotovo sve ih pivovare koriste u reklamne svrhe, poglavito na pivskim festivalima, feštama i kirvajima kada se naslažu na konjske zaprege i voze ulicama.
Vidjeli smo i boce svih mogućih veličina i oblika, s etiketama i bez njih. Flaširano pivo ušlo je u široku primjenu kada su predstavljeni parni strojevi za izradu boca sredinom 19. stoljeća. Pivske boce su zatvarane kao vino. Englez Henry Barrett patentirao je 1872. godine čep na vijak koji je omogućio da se boce ponovo zatvore. Metalni čep došao je 20 godina kasnije. Patentirao ga je Amerikanac William Painter. KUŠAJTE DIMLJENO
A kada se vratite na bamberške ulice što prije pronađite pivnicu i uživajte u sadašnjosti s okusom prošlosti. Svaka njemačka pivnici je i svojevrstan muzej koji govori o povijesti grada, njegovih građana i gostiju. Ne birajte, u koju god pivnicu uđete nećete pogriješiti. U svima se dobro jede i, naravno, pije izvrsno pivo.
U Bambergu je svih devet pivovara zadržalo tradiciju proizvodnje Rauchbiebera, dimljenog piva pa bi bogohulili, ako ga ne bi bar probali. Dimljeni okus ovih piva dolazi od slada koji je sušen iznad vatre od bukovog drveta. Klasični proizvođač dimljenog piva je pivovara Brauerei Heller Trum iz 1678. godine. Ponose se svojim tamnocrvenim pivom Schlekerla (4,8 posto alkohola), jetke arome na dimljeni slad. Ovo suho, dimljeno pivo, nekada se pripremalo samo u prostorima taverne Schlenkerla u Bambergu.
Pivovara Spezial je najstariji proizvođač Rauchbier piva. Od 1536. godine proizvodi tri marke takvog piva - lagano dimljeno po imenu Lagerbier (4,9 posto), a također i nešto intenzivnije Märzen i Bock. Spravljaju se isključivo u domaćoj pivnici – pivovari.
Još o muzeju www.brauereimuseum.de
