Nije bilo dileme što ćemo ovoga puta staviti u naslov. Treće izdanje đakovačkog beerfesta definitivno je pokazao da uspjeh prva dva nije bio slučajan, da nije bilo kurtoazije kada smo ustvrdili kako je ljestvica visoko podignuta i da nismo pretjerivali u superlativima opisujući atmosferu u Strossmayerovom parku i oko njega. Nakon dva festivalska dana, za oproštajnim nedjeljnim ručkom u krasnom ambijentu restorana Lipizzano, bistre glave zaključismo: Festival s dušom.
Ono što je obilježilo ovogodišnji Craf beer fest u Đakovu je festivalsko pivo Spakovo, kolaboracija zabočke Nove Runde i đakovačkog Black Hata. Skuhano je u ograničenoj količini od 500 litara i otišlo vrlo brzo, za posjetitelje drugog dana ostalo ga je tek u tragovima. Spakovo su na svečanosti otvaranja Festivala uz euforičnu najavu voditelja, simbolično pustili u promet Siniša iz Runde i Senka iz Blacka. Zajedno su pred publikom podigli bijeli stolnjak nagon čega se na panju ukazala limenka, a oko njega na slami još tri. Riječ je o DDH pale aleu sa pšenicom i zobi, od 5.4% alkohola i 40 jedinica gorčine zahmeljeni azaccaom, citrom, mosaicom i galaxyom.
Novost je i pozornica koje do ovog Festivala nije bilo. Nastupali su đakovački pop-rock sastav Cotyda Band u petak i daruvarska Cota G4 u subotu. „Raduje me što imamo prilike svirati na pivskim okupljanjima. Ovog ljeta nastupili smo na rock-blues festivalu u Daruvaru u okviru kojega je održan i craft beer festival. Imamo uvježbanu set listu bez obzira gdje sviramo, bilo pred publikom koja je ovdje došla više zbog piva ili pred 50 tisuća ljudi koji dolaze zbog glazbe. Atmosfera je večeras bila odlična“, rekao mi je nakon koncerta Marko Osmanović i šaleći se dodao: „Ponekad pomislim da ljudi rock band gledaju u čudu. Snimaju nas mobitelima kao smo dinosauri. Oni su čuli da su nekad postojali rock bendovi, on je sada pred njima i svira im uživo“.
A što je pivom, pitam Marka.
„Pijem isključivo craft piva i raduje me da postoje ovakvi festivali i da ljudi cijene okuse piva, a ne količinu koju će popiti u kratkom vremenu. Nije poanta popiti 48 piva, u njemu treba guštati. Pivo je napokon dobilo tretman u javnosti kao i vino“, odgovara.
Od najavljenih pivara, zbog posljedica bolesti i obiteljskih obaveza, jedino se nije pojavio Ivan Vorgić iz vinkovačkog Valensa. Predstavili su se Nova runda iz Zaboka, Primarius iz Zagreba, Međimurski lepi dečki iz Čakovca, Šibenska pivovara, Mali div iz Osijeka, Walkow iz Vukovara, Funky Brewery iz Slavonskog Broda, Stric iz Našica, Slavonica iz Pakraca i domaćin - Black Hat.
Josip Uremović iz našičkog Strica istuče odličnu atmosferu i ocjenjuje da je Craft beer Đakovo jedan od najbolje organiziranih. „Isprobali smo piva, prokomentirali ih i dobili još bolji usud šta ćemo pričati mušterijama. Gosti su zainteresirani, ponekad i zahtjevni - od bazičnih ljudi koji traže jednostavu do onih koji iz godine u godinu uvijek traže nešto novo. Đakovo je zanimljiv grad čije pivopije znaju tražiti i voljni su učiti. Već su shvatili da na festivalima nudimo svježe točeno pivo što je razlika od crafta koje kupujemo u marketima. Domaće točeno pivo je kruna pivarstva i kruna konzumacije. U Đakovu su svakako najbolja druženja, ali već sljedeći vikend smo u Valpovu ne jednom isto tako lijepom festivalu fantastičnih domaćina“, govori Uremivić i zaključuje: „Slavonija ove godine uživa u pivu kao nikada do sada i to na najbolji mogući način“.
Međimurski lepi dečki na ovoj su pivskoj fešti prvi put. Donijeli su pilsner Čakovečko i APU Kaj-El. „Bilo je ove godine jako puno novih stilova, sad je kraj ljeta i nemamo baš puno toga za ponuditi jer je sve rasprodano. Imamo pravilo da od lipnja do rujna ne nastupamo nigdje, dakle ovo nam je prvi festival u jesenskoj sezoni. Danas smo na tri festivala, uz ovaj još u Zadru i u Goričanu. Ljeti imamo puno posla i nema smisla opterećivati ljude festivalima. Atmosfera je ovdje super, organizacija i trud koji Senka daje je top i definitivno se vraćamo sljedeće godine ako nas pozovu“, kaže Danijel Redek.
Iz Slavonskog Broda stigla je pivovara Funky s Brkom (Munich Hells), Marsonom (APA), Vesnom (Sesion IPA) i Porterom. „U zadnjih godinu dana obišao sam craft festivala u pola Hrvatske i ovo je sasvim sigurno najšarmantniji i najpitomiji festival. Organizatori brinu o svakoj sitnici u službenom i neslužbenom dijelu programa i zato pivari i publika vole doći“, ocjenjuje Željko Katavić.
U mnoštvu razdraganog svijeta ovoga smo puta u Strossmayerovom parku sreli stare znance, one koji ovdje dolaze od početka festivalske priče, ali i brojna nova licu među kojima je i skupina Filipinaca koji od nedavno žive i rade u Đakovu.
Za hranu su bili zaduženi American Joy s burgerima i Srednja strukovna škola Antuna Horvata s pivskim kiflicama. Učenici i njihovi mentori su u suradnji s Regionalnim centrom kompetentnosti iz Osijeka predstavili osam vrsta slanih proizvoda koji se dobro slažu uz pivo. „Posjetitelji su zadovoljni, znaju da imamo dobre proizvode i rado dolaze na naš štand. Učenici ovdje nauče kako se ophoditi s ljudima i kako na najbolji način ponuditi svoje proizvode“, ističe nastavnik Srednje strukovne škole Antuna Horvata iz Đakova Krunoslav Biberović.
Od prvog festivala u Đakovu zabavljao nas je Marijan Horvat iz Kešinaca, odnosno DJ Učo, pa smo ovoga puta odlučili i njega pitati o dojmovima. Te subote uživao je u trećem danu mirovine. Do tada radio je kao srednjoškolski profesor predmeta elektro struke. Član Udruge Volim gramofonske ploče koja ima osam članova i naizmjenice svake subote sviraju u osječkoj pivnici Runda. U svojoj kolekciji ima 1200 ploča, a na Festival je donio ravno stotinu probranih albuma. „Biram različite repertoare, u petak sam puštao pop osamdesetih, disco sedamdesete-osamdesete, a u subotu klasični rock“, objašnjava DJ Učo.
Strast za pločama počeo je davno, a kupuje ih i danas, vrlo često samo zbog jedne pjesme. „Za svaki hobi, pa tako i ovaj potrebno je odricanja, u ovom slučaju puno vremena za traženje i preslišavanje ploča. Jedna je ploče u prosjeku 40 minuta, da sam svaku poslušao samo tri put lako možemo izračunati koliko je to vremena. Pa vi izađite na kraj u mladosti s roditeljima, a poslije sa ženom“, šali se Učo.
A pivo?
„Moram priznati da nisam neki gurman. Svako pivo mi je dobro i ne osjetim razliku, osim ako je jako aromatizirano, ako se nečim posebno ističe“.
Još jedna posebnost festivala je obilazak znamenitosti Đakova. Prve dvije godine upoznali smo Državnu ergelu Đakovo i Đakovačku katedralu, a ovoga puta članovi Olditimer kluba Đakovo vozili su nas svojim automobilima do izletišta, jezera Borovik i u povratku do vinarije Đakovačka vina.
I eto kurioziteta! Pivari se u okviru svog festivala zanimaju za proizvodnju vina i kušaju ga u hladu vinskog podruma. Tako nešto, koliko znam, još se nigdje na ovim prostorima nije dogodilo.