Festival koje je Vinkovčane naučio piti craft: od prvih objašnjenja IPA-e do publike koja zna što želi

Ljetna večer u Vinkovcima mogla je krenuti i drukčije. Istoga dana održavali su se Rockabilly festival,  zanimljivi programi u Županji i Vukovaru, a navečer je igrala i hrvatska nogometna reprezentacija. Za organizatore Beeram domaće nije to bio baš idealan raspored. No, kada su se na Trgu Vinkovačkih jeseni počeli puniti stolovi, kada su se otvorile prve bačve i začuli prvi taktovi glazbe, bilo je jasno da je deveto izdanje festivala ponovno pronašlo svoju publiku.

Još od prije znam da Beeram domaće  nije samo mjesto na kojem se kušaju nova piva već susret pivara, prijatelja, obitelji, glazbenika i svih onih koji vjeruju da se dobra ljetna večer ne mjeri samo brojem popijenih čaša.

Unatoč tome, na vinkovačkom festivalu sam prvi put, i žao mi je što sam ga upoznao tek u devetom izdanju. Organizator Ivan Vorgić Kole godinama me pozivao da dođem. Svake godine imao sam neki razlog zašto ne mogu. Jednom je bio drugi teren, drugi put rokovi, treći put neka druga priča koja mi se u tom trenutku činila važnijom, četvrti put urednici. Novinari su, uostalom, pravi majstori u pronalaženju opravdanja.  Uvijek postoji još jedan događaj, još jedna konferencija, još jedan tekst koji „ne može čekati“

I tako je prošlo osam festivala.

Ove godine više nisam imao kamo pobjeći. Ili, točnije, odlučio sam prestati tražiti izgovore. A zgodno se poklopilo da se u istom terminu održava i novinarski festival Media in Time kojeg već sedam godina organiziraju kolege Željko Draženović, Branimir Bradarić i Gordana Ilić Ostojić iz tamošnjeg Centra za kulturu medija.

Ponekad je dobro priznati da si pogriješio. U ovom slučaju moja je pogreška trajala punih osam godina.

Jedan od ljudi koji Beeram domaće prati gotovo od samih početaka je Viktor Vukačević, organizator brojnih manifestacija. Njegov pogled na festival možda najbolje opisuje koliko se promijenila pivska kultura u gradu. „Na početku ljudi nisu baš najbolje razumjeli što je craft pivo. Kada je Valens počeo kuhati pivo, mnogima je to bilo nešto sasvim novo. Trebalo je vremena da se naviknu, pogotovo oni koji nisu odlazili na slične festivale u Zagrebu ili drugim gradovima“.

Danas je slika potpuno drukčija. „Ljudi dolaze i točno znaju što žele. Jedni traže porter, drugi IPA-u, treći sour. Više ih ne moraš učiti osnovama. To znači da je craft revolucija uspjela.“

Ipak, upozorava kako edukacija nikada ne smije stati. „Miroslav Šuvak od prvoga je dana govorio da je edukacija najvažnija. Moram priznati da sam u početku bio skeptičan, ali pokazalo se da je bio potpuno u pravu. Danas, kada cijela pivarska industrija prolazi kroz teško razdoblje, upravo edukacija i promocija postaju najvažnije.“

Na štandu Zdravka i Tomislava Popea miris kuhanog kukuruza i svježe pečenih kokica širio se gotovo jednako daleko kao miris dobro zahmeljene pjenušave tekućine ili burgera. Već 33 godine ova vinkovačka obitelj obilazi slavonske manifestacije.„Počeli smo s kokicama, kestenima i kuhanim kukuruzom, a danas većinu sirovine sami proizvodimo. Uzgajamo kukuruz šećerac, kukuruz za kokice i imamo nasad od oko 900 stabala oraha.“

Posljednjih godina posao je preuzeo sin Tomislav, dok je Zdravko, kako kaže uz osmijeh, postao „pomoćna radna snaga“. Na pitanje što za njih znači Beeram domaće odgovara bez puno razmišljanja.„Volimo dolaziti na ovakve manifestacije jer se ljudi ovdje dođu družiti. Pivo i dobra hrana uvijek idu zajedno. Dok jedni obilaze pivske štandove, drugi navrate po kukuruz ili kokice pa se sve lijepo spoji.“

A što je s pivom?

„Doktori mi baš nisu skloni kada je riječ o pivu pa kažu da bih trebao biti oprezan. Ali lijepo je biti ovdje među ljudima. Vidi se da danas puno više znaju o pivu nego prije deset godina.“

Što se glazbe tiče, večer su otvorile Gradske Bitange, mladi valpovački autorski bend koji je od lokalnih pozornica stigao i do INmusica, donoseći na vinkovački trg svoju mješavinu alternativnog, indie i energičnog gitarskog rocka. Uslijedio je Pips, Chips & Videoclips, a čim je koncert završio, pogled gotovo svih posjetitelja preselio se prema velikom ekranu.

Nitko nije morao birati između piva i nogometa. Uz čaše Blondea, pilsnera, IPA-a i soura zajedno se pratila utakmica hrvatske reprezentacije. Svaka dobra akcija ispraćena je pljeskom, svaki pogodak slavljem, a između navijačkih povika ponovno se nazdravljalo domaćim pivom.  „Ove godine bilo je nešto manje ljudi nego što smo očekivali zbog utakmice i drugih događanja. Ali atmosfera je bila odlična. Ljudi su se družili, slušali glazbu i dobro se zabavili. To je smisao ovakvih festivala. Nije sve u brojkama i zaradi. Važno je pokriti troškove, ali još je važnije da svi zajedno provedemo lijepu večer“, rekli su nam na štandu Primariusa. 

Sličnog je mišljenja i posjetiteljica Senka Kubica (na naslovnoj fotki) „Unatoč visokim temperaturama ovdje je baš ugodno. Imamo rashlađeno pivo, fontanu, glazbu i prijatelje. Beeram domaće već je postao tradicija. Ljudi dolaze zbog druženja i dobre pivske priče.“

Dok su se posjetitelji razilazili  Kole nam je pričao o onome što je ostalo iza festivala. „Čini nam se da je i ovogodišnji festival bio vrlo uspješan, pogotovo kada se uzme u obzir da je ovo već deveto izdanje zaredom. To nije mala stvar. Preživjeli smo pandemiju i izazovno postpandemijsko razdoblje, a nakon svega ponovno uspjeli okupiti pivare i publiku.“

Podsjetio je kako organizacija svih ovih godina nije bila jednostavna. „Često smo mijenjali lokacije i svaki put to znači novi početak. Ali ove godine sve je funkcioniralo odlično. Prostor je bio dobro popunjen, ljudi su pratili utakmicu, bendovi su bili sjajni, a pivari zadovoljni. Čujem od njih da su se pokrili i da nemaju razloga biti nezadovoljni.“

Već sada razmišlja o jubilarnom desetom izdanju. „Sigurno je samo da ćemo dogodine ponovno biti u Vinkovcima. Volio bih da to budu Lenije jer je to prekrasna gradska šuma koja bi festivalu dala posebnu atmosferu.“

Devet godina možda nije puno u životu jednog grada, ali za hrvatsku craft scenu dovoljno je da se vidi koliko se toga promijenilo. Nekada su pivari na festivalima objašnjavali što je IPA, zašto je porter taman i zašto pivo može mirisati na citruse. Danas publika sama postavlja pitanja, traži nove stilove i uspoređuje pivovare.

Beeram domaće je dokaz da se pivska kultura može graditi strpljenjem, upornošću i dobrim ljudima. A kada se na kraju večeri uz posljednji gutljaj craft piva zajedno proslavi i pobjeda hrvatske reprezentacije, teško je poželjeti bolji završetak jedne slavonske pivske subote.