Ferko

Ranih sedamdesetih Grubišno je bilo dosadno mirno kao svaki Dodge City. Posebno ljeti. Sve je nekako teklo u blues ritmu. Vuklo se od parka do Benka, peglalo kamen na Špici gdje nam je Boro Prebeg, kad god bi prošao,  pokazivao prema nebu objašnjavajući položaj Siriusa.

Špica je bila kultno mjesto mnogim generacijama. Na njoj se odrastalo i starjelo. Okupljalo i kretalo u večernji đir - Plava sala, Polin, Graničar, Mliječni restoran. Kod Mađerića Đas i Braco s Crnim pticama svirali rock, u Polinu narodnjaci, u Mliječnom disko na terasi  - Creadens clearwater revival, Marc Bolan, Hot Chocolate...

Nedjeljom prvo rukomet, Ilova, a poslijepodne nogomet, Bilogorac. Kao velika familija.

Vrijeme, jednostavno, poezije i mira.

I lokalni profili. Sreto, Vojo i mnogi drugi.

Moj favorit bio je Ferko. Valjda od Boga nadaren da se ne brine previše, kao ni njegov drug Raymond Babbit u Rain manu. Znao je Ferko kolika je ura u svako doba dana i noći. Bez sata, naravno, Samo bi se nasmiješio, pogledao u nebo i nepogrešivo nas, u minut, obavijestio o točnom vremenu.

I mnoge druge stvari je umio. Nabrojati, na primjer, po točnom redu sva zaustavljanja vlaka od Grubišnog do Zidanog Mosta, gdje je jednom išao sestri u posjetu: (Grubišno je nekad imalo i vlak) Zdenci, Dražica... Banova Jaruga... i tako desetine stanica. Po točnom redu.

U jednoj stvari je ipak bio najjači. U ispijanju piva. Ferko bi  puno brže ispio pivo nego bi ga bilo tko mogao izliti iz politrene boce.

Bilo je dovoljno imati za jedno pivo da bi cijelo naše društvo orosilo grlo u one ljetne vrućine.

S mnogim bismo se dobronamjernim došljakom okladili u rundu piva da će Ferko popiti svoju bocu dok kažeš keks. Radilo de o nekoliko sekundi. Ferko je uvijek bio spreman za akciju. Nagnuo bi bocu i u jednom je potezu usisao. Jabučica mu ne bi ni zatitrala. Popio bi pivo, nasmiješio se i oteturao svojim putem.

Da nekom drugom znatiželjniku kaže koliko je sati.    

Petar Fehir  rođen je 1955. Godine u Grbavcu kod Grubišnog Polja, danas, kako sam kaže, životari u Kraljevini Švedskoj, u gradu Lundu. Piše poeziju, prozu, dramske komade, „predloške, pisma i zapisnike," objavljuje na portalima Konture i Poezijaonline. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je i vodio kazalište Kocka, te napisao niz predložaka za predstave toga amaterskog teatra, koji se u ono vrijeme mjerio s najvećim imenima kazališnog amaterizma u zemlji.

Objavio zbirke poezije Poezije (s I. Borćom), Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini (s Vladimirom Šelovićem), Između dva stakla, Čežnja za ratom, Jonsgård - ett mȍjloigt sätt, Hrana za ptice, autor je kratkog filma Živjeti od snova. Iako u prvoj zbirci pjesama nije bilo stihova o pivu, knjiga je itekako imala veze s pjenušavom tekućinom, jer je naslov Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini zapravo preuzet s pivske etikete. Danas se Petar Fehir opet u svom literarnom radu bavi pivom. Ovo je njegova šesta pivska priča napisana za Pivnicu. Dosadašnje su objavljene u rubrikama Moje pivsko iskustvo, Europa, Svijet i Pivske raznolije, a evo ga napokon i u Pivu u stihu i prozi.