Favorit nije autsajder

Reportaže   |   Mato Pejić   |   10.01.2008.     5810

Favorit nije autsajder

    Kada se u jeku ljetnog odmora, pa makar to bilo i u turističkoj predsezoni, posljednjih dana lipnja, zaputite na jug, na obalu najljepšeg od svih jadranskih mora na svijetu, onda se nekako podrazumijeva da se unaprijed nabrusite na ribu na lešo, na onu koja miriši s gradela ili cvrči u tavi, na crni rižoto, školjke na buzaru, punjene lignje, salatu od hobotnice, na brodet, na rakiju i smokve ili kakvu mu drago drugu morsku kombinaciju, pa makar i samo na pizzu s maslinama i mortadelom, s tunjevinom ili onu famoznu frutti di mare od svega i svačega iz morskih dubina, i da se to zalijeva dovoljnim količinama vina, bijelog ili crnog, svejedno, bevande i prošeka, a teško da bi se tko zaputio u Velebitski kanal zato da bi uživao u nenadoknadivosti fiš paprikaša, lovačkog gulaša, ćevapa i točenog piva.

    
Dogodilo se, međutim, da sam se ljetos našao u prilici da otklonim uobičajene predrasude i stereotipije po kojima ćete na ljetovanju susretati samo tovare, tamarise i agave, a nipošto ne šarane, trsku i šaš. U domicilnom Selcu, gdje sam s obitelji kampirao, i u Novom Vinodolskom i Crikvenici, kamo smo odlazili na izlete, s mnogih je stabala veliki šareni plakat pozivao na koncert Gustafa u Tribalj, na manifestaciju Noć na jezeru. Domaći su nam rekli Odite, ima se tamo što vidjeti, lijepa je priroda, a produžite i do Drivenika, gdje je branič kula turan, srednjevjekovna utvrda, oko koje su Frankopani u 16. stoljeću dogradili kaštel. Isto tako, od Drivenika kreće Staza Rimljana, jedna od sedam planinarskih staza i šetnica vinodolskog kraja, koja uostalom, prolazi i kroz Tribalj u čijem je naselju Stranče otkrivena starohrvatska nekropola iz razdoblja od 8. do 11. stoljeća. U Tribaljskom polju je crkva Majke Božje, koju povijest bilježi kao mjesto sudovanja po Vinodolskom zakoniku, o čemu svjedoče glagoljske listine. A na drugu stranu, iznad Selca i Vinodolskog je Bribir sa znamenitom crkvom svetog Petra i Pavla iz 13. stoljeća.
U Tribalj iz Crikvenice vodi uska cestica koja vrluda bespućima vinodolskog krajolika i premda ste odmakli tek četiri, pet kilometara, a zračnom linijom i tri puta manje, brzo shvatite zašto se Vinodol turistima nudi sloganom korak od mora, dva od sniga. Atraktivno umjetno jezero daje mjestu posebnu draž i privlači mnogobrojne ribiče, pa se u Triblju održavaju mnoga natjecanja u pecanju, a poznat je i kao omiljeno odredište zmajara i paraglajdera, biciklista, šetača, lovaca. Uz jezero po kojem crveni odsjaj zalazećeg sunca sijeku divlje patke, na postranom platou uredno poslagani dugački stolovi i klupe, kao u kakvoj vrtnoj pivnici, a takav ugođaj pruža i gusta odrina. Na klimavoj pozornici, sklepanoj od neotesanih dasaka traje zvučna proba, a duž jezerskog nasipa poredani štandovi s točenim pivom i ognjišta s kotlićima i roštiljima, njihova množina i raznovrsnost jasno su ukazivali da se očekuje velika, bučna, duga i masovna narodna svečanost.
No, iako je bila riječ o pravoj volonterski odrađenoj pučkoj fešti, nije bilo razloga da se u nju ne uključi tkogod tko umije s kuhačom, ali ovdje je to izostalo, pa su nespretne muškarčine iz mjesnog ribičkog društva Šaran i lokalne lovačke udruge Medviđak svojim kvrgavim ručerdama ćevape prepekli, luk nasjekli kao sjekirom, gulaš od divljači razvodnili, a fiš paprikaš skuhali po uzoru na Potemkinovo selo. Naime, bojom i žestinom koja je udarala u nos, izdašna porcija fiša puno je obećavala, ali paprika je bila posve bez snage, pa se osjećaj ljutine brzo gubio, ne ostavljajući posljedica ni po usnu šupljinu ni probavni trakt, tako da je i piva potom trebalo daleko manje nego što sam se nadao. No, pivo je popravilo slabašan dojam, bilo je primjereno ohlađeno, i veoma pitko, te mi je prijalo bez obzira na to što je točeno u plastične čaše, koje pivski čistunci preziru, tvrdeći da mijenjaju okus dragocjene tekućine. To je, međutim, samo još jedna u nizu mistifikacija, kakve su u svijetu piva prilično česte. Kasnije sam našao i ovu koja se odnosi upravo na naše Favorit pivo:
    
Ulaz u disko je bio deset kuna i gratis jedno pivo, Favorit. To je pivo pio i moj stari, i moj djed i svi. Pravo radničko pivo, inače proizvodnje BUP Buzet. Šteta što ga ne reklamiraju, i nije tako loše, ako ništa drugo obilježilo je svaki rođendan, Novu Godinu (jebeš šampanjac, rekao bi moj stari), a najviše ga se pilo na baušteli kada zapeče sunce na +40, o sprovodima da i ne govorimo.
Favorit pivo naše generacije! ….. eto, skromno predlažem reklamnu parolu, posve besplatno, ako ništa drugo onda u čast toj legendi od piva. Jebeš ova njemačka, tko ima para ostavit polupraznu pivsku bocu, pa onda piješ nasilu, samo da popiješ, žao ti onih 20 kuna. Starije generacije, ako čitaju, onda znaju da je najveći gušt popit Favorit ispred butige, to je isto kao kad danas popiješ nesicu u onoj njenoj crvenoj šalici. 
Tako eto piše blogerica mlada, valjda je mlada, a možda i nije. A kvaka je u tome što, kad nabraja kako se pivo pije generacijama, kako ga je pio i njen otac i djed, onda sugerira da je to staro pivo s dugom tradicijom, a nije. Buzetska pivovara ove godine puni tek 30 godina postojanja, što je u ovoj branši debeli cvijet mladosti, a ujedno je i najmlađa hrvatska industrijska pivovara. Čak je u ta tri desetljeća bilo podužih razdoblja teških kriza, vrludanja i otimanja iz ruku slovenskog pivarskog koncerna, pa slobodno možemo reći da je ova pivovara zapravo potpuni početnik u hrvatskom pivarskom biznisu. O gradnji pivovare u Istri intenzivno se počelo razmišljati 1975., kada se pokazalo da bi zbog velike potražnje za pivom i njegove enormne potrošnje, poglavito u ljetnim mjesecima, kada Istra vrvi turistima, bilo isplativo imati pivovaru na licu mjesta, a tim se udarcem ubijala još jedna muha, jer je taj kraj gospodarski bio slabo razvijen.
Zapravo, prve su ideje još dva desetljeća starije, jer je već 1958. izrađena prva dokumentacija o gradnji pivovare na sjevernom Jadranu, koju je naručila Skupština općine Rijeka. No, bilo je to vrijeme restrikcija u investicijama, pa je nedostatak novca ovaj projekt gurnuo u ladicu. Desetak godina kasnije priča je obnovljena, a kada je u uži izbor za lokaciju pivovare ušao Buzet, to je mjesto u pivovari vidjelo mogućnost izlaska iz društva nerazvijenih, pa je živo navijalo da projekt prođe. Lokacija je bila ekonomski konkurentna, a dodatni bodovi bili su dostupnost veoma kvalitetne vode i očekivanja da će pivovara na rodnoj grudi zadržati lokalno stanovništvo, te potaknuti razvoj ratarske i stočarske proizvodnje u Buzeštini, pa je početkom 1975. donesena odluka o gradnji upravo u tom gradiću, a 29. travnja položen je i kamen temeljac. Investitor je bila radna organizacija Jadran i komuna Buzet, a koliko je to za njih bio velik zalogaj pokazuje usporedba na Internet stranici Pivovare, koja kaže da je ulaganje u ovaj projekt bilo jednako dvogodišnjem dohotku cijele komune, odnosno jednom i pol ukupnom godišnjem prihodu, ili čak desetogodišnjem dohotku Jadrana. Ipak, projekt je uspješno priveden kraju, te su u svibnju 1977. napunjene prve boce, a 2. srpnja pivovara je svečano otvorena. Posljednjeg dana te godine pokrenut je postupak za konstituiranje pivovare kao samostalne radne organizacije i od 1. siječnja 1978. ona posluje kao Istarska pivovara Buzet.
    
Od samog početka pivovara je bila u teškom položaju zbog velikih anuiteta i žestoke konkurencije već postojećih slovenskih i hrvatskih pivovara, kaže u svojoj knjizi Pivo tekuća hrana profesor Vladimir Marić, dodajući da je pivovara počela proizvoditi dvije vrste piva – Istarsko, 12-postotno svijetlo i Kvarner, 14-postotno tamno. Početkom 1982. asortiman se proširuje markom Favorit, također svijetlim pivom, a uz desetu obljetnicu postojanja na tržište se plasira Club international, specijalno 13-postotno svijetlo pivo. Nedostatak iskustva, financijski problemi i teška borba s konkurencijom brzo su novu pivovaru stjerali u kut, pa je 1990. godine izlaz potražen u pripajanju ljubljanskoj pivovari Union, no to je bila greška, jer Union nije imao namjeru zadržati lokalnu marku, već samo njene prostorne kapacitete, koji su ubrzo postali puko skladište za ljubljansko pivo. Pogon se formalno zatvara, a radnici otpuštaju kao tehnološki višak, no ne mire se sa sudbinom, pa osnivaju novu pivovaru BUP, sklapaju sa županijom ugovor o korištenju pogona bivše Buzetske pivovare i u kolovozu 1993. obnavljaju proizvodnju, koja do kraja te godine dostiže brojku od 26.500 hektolitara. Slijedeće godine proizvodi se sto tisuća hektolitara, ali instalirani kapacitet od 300 tisuća nikada nije dostignut. Sva pitanja oko vlasništva dugo je neuspješno rješavala mješovita hrvatsko-slovenska komisija.
    
Po ocjeni profesora Marića iz 1995. godine, Favorit, Birra Fiumana i Žalško Cesarjevo pivo, koje je proizvodila pivovara BUP svijetla su, visoko prevrela 12-postotna piva plzenjskog tipa, moderna i lagana, svijetložute boje, primjerena ukusu turističkog tržišta i mjesnog stanovništva. Danas je proizvodni program sveden na samo jedno pivo, nema više ni Riječkog piva, iako je njegova proizvodnja počela istom u svibnju 2005., pa ostaje jedino Favorit, a on je – kako se hvale u BUP-u, ovjenčan lovorom na prehrambenim sajmovima u Bruxellessu, Londonu, Madridu i Lisabonu. To, dakako, ništa ne mora značiti, ali nakon osobnog bliskog susreta s više komada adekvatno ohlađenih politrenih plastičnih čaša, mogu potvrditi da se Favorit ne mora skrivati pred ostalim hrvatskim pivima, računajući i sva ona koja su postala domaća ulaskom stranih kompanija u vlasničku strukturu naših pivovara. Da ovo pivo tako doživljava i velik broj drugih potvrđuje, pak, podatak o zlatnoj plaketi županijske gospodarske komore u kategoriji srednjih trgovačkih društava, a to se priznanje dodjeljuje temeljem analize poslovnih rezultata.
    
Buzetska pivovara može se pohvaliti s 52,8 milijuna kuna ukupnog prihoda godišnje, neto dobiti 1,8 milijuna kuna, te prosječnom bruto plaćom od 8.973 kuna, navodi službena web stranica Pivovare, i dodaje: Priznanjem je među ostalim vrednovano i prošlogodišnje ulaganje u punionicu vode. BUP od početka poslovanja konstantno ulaže u modernizaciju i unapređenje proizvodnih postrojenja. Tako je lani otvorena punionica gazirane i negazirane vode Vistra. Riječ je o jedinoj istarskoj punionici i ujedno prvom pogonu u Hrvatskoj koji proizvodi stolnu vodu. Ova investicija vrijedna 30 milijuna kuna u velikom postotku financirana je vlastitim sredstvima. Svoje proizvode Buzetska pivovara većim dijelom plasira na području Istre, ali i Primorsko-goranske i Zagrebačke županije, a prisutna je i na drugim područjima Hrvatske. Preokret ne došao kada je Buzetsku pivovaru preuzela Bavaria Adria, krajem 2005. godine.
Krajem rujna prošle godine Buzetska je pivovara priredila Dane piva, koji su započeli otvaranjem novog pogona punionice bačava, i na taj je način pivovara obilježila 30. rođendan. Uz pivo i tartufe – zaštitne znakove Buzeta, posjetiteljima je ponuđen i koncert Gustafa, koji su očito u Trublju na Noći na jezeru uhodavali suradnju. Pivo će na fešti točilo na trideset točionika, za svaku godinu po jedan, a za posjetitelje je pripremljena i atraktivna pivska kobasica - jeger dug 300 metara, kao i poseban vatromet. Pivovara 30. obljetnicu dočekuje s izvanrednim poslovnim rezultatima, rekao je predsjednik Uprave Buzetske pivovare Vjekoslav Čedomil Osvatić: -Otkako je pivovara 2005. godine prešla u vlasništvo Bavaria Adrije, nastupilo je razdoblje intenzivnog razvoja i modernizacije. U protekle dvije godine u razvojni ciklus uloženo je preko 55 milijuna kuna. Prošle godine u prvoj fazi procesa modernizacije otvoren je novi pogon filtracije, jedan od najvažnijih segmenta proizvodnje, a 30. rođendan pivovare dočekujemo s novim pogonom punionice bačava, najmodernijim ne samo u Hrvatskoj, već i u ovom dijelu Europe. Nova punionica je znatno većeg kapaciteta nego stara, i može se napuniti 120 bačava u sat vremena.
S onog ljetovanja, od kojeg je sve krenulo, ponio sam, dakako, nekoliko limenki Favorit piva, radi degustacije o mirnijim okolnostima, i – da ne dužim – ona je potvrdila da je dobro da priča o dramatičnoj borbi Buzetske pivovare za opstanak završava sretno. Favorit vas možda neće baciti u trans, ali neće ni razočarati. To je posve solidno pivo, koje možda nije favorit, ali svakako nije ni autsajder u hrvatskoj pivskoj utakmici.

 

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Olaf Gulbranson_A.jpg
Olaf Gulbranson_A.jpg





Najnovije iz kategorije Reportaže