John Falstaff poznati je lik iz Shakespearove drame Henrik IV. i komedije Vesele žene windsorske, kao i iz više istoimenih opera raznih autora, među kojima je i Giuseppe Verdi. To je jedan od najpoznatijih humorističnih likova u povijesti književnosti, a karakterizira ga hvalisavost, podrugljivost, snalažljivost, bogat humor i ironija, te sklonost piću i raskalašenost. Pa, može li takav lik proći nezapaženo na pivskoj sceni? Naravno da ne može.
„Sir John Falstaff jedan od najpoznatijih komičnih likova u cjelokupnoj engleskoj književnosti, koji se pojavljuje u četiri drame Williama Shakespearea,“ stoji u virtualnom izdanju enciklopedija Britannica. Falstaff je navodno djelomično oblikovan po uzoru na Sir Johna Oldcastlea, vojnika i vođu sekte Lollard, a Shakespeare je izvorno u prvoj verziji Henrika IV ovaj lik i nazvao Sir John Oldcastle, ali je promijenio ime prije nego što je drama objavljena, nesumnjivo zato što su se pobunili potomci stvarnog Oldcastlea - koji su tada bili istaknuti na dvoru. Odabrao je ime Falstaff dijelom jer je sadržavalo odjeke imena Sir John Fastolf, koje je ranije dao kukavičkom vitezu u Henriku VI., 1. dio. (Stvarni Sir John Fastolf bio je profesionalni vojnik u Stogodišnjem ratu).
U Henriku IV., 1. dijelu, Falstaff je dragi suputnik mladog princa Hala, neka vrsta zamjenskog oca kojeg on naziva časnim porokom.., a kroz cijelu predstavu Falstaff komentira političke makinacije bezobzirnim i egoističnim zdravim razumom.
O Falstaffovoj smrti dirljivo se izvještava u Henriku V., ali on se još jednom pojavljuje u Veselim ženama iz Windsora, komediji koja je, prema (uglavnom nepotkrijepljenoj) legendi, napisana na izričitu zapovijed kraljice Elizabete I., koja je željela vidjeti Falstaffa zaljubljenog. Falstaff iz ove predstave, sada sveden na oportunističkog i komično neuspješnog zavodnika, bio je tema opere Falstaff Giuseppea Verdija (izvedena 1893.) i Die lustigen Weiber von Windsor Otta Nicolaija (izvedena 1849.). Djela posvećena Falstaffu napisali još i A. Salieri i W. Balfe.
Elem, takav jedan lik, takav raskalašeni pijanac, hedonist, epikurejac i bonvivan nije nipošto mogao proći drugačije, nego da ostane zabilježen i u povijesti pivarstva.
Što se tiče marke piva Falstaff, kreirana je u St. Louisu u pivovari Western Brewery, koju je 1840. godine osnovao njemački imigrant Adam Lemp. Ta je pivovara zatvorena 1921. a svoj brend Falstaff prodala je tvrtki Griesedieck Beverage Company. Griesedieck ga je proizvodio u Fort Wayneu i preimenovao kompaniju u Falstaff Brewing Corporation. Griesedieck Beverage je preživio prohibiciju prodajom piva, bezalkoholnih pića i pršuta, sve pod imenom Falstaff.
Sljedeća četiri desetljeća robna marka Falstaff rasla je, a tvrtka je kupila brojne druge pivovare. Do 1960. Falstaff Brewing bio je treći najveći proizvođač piva u Americi, ispred njega su samo Anheuser-Busch i Schlitz. Godine 1961. Falstaff je kupio lokalne tvornice slada Albert Schwill, a proizvodnja piva dosegla je vrhunac 1965. kada je skuhano 7.010.218 barela piva, da bi zatim u sljedećih 10 godina produkcija pala za 70 posto.
Tada je Falstaffovo bogatstvo brzo opadalo. Tako je 1975. Falstaff Brewing Corporation po veličini bila tek jedanaesta američka pivovara, te je prodana tvrtki S&P, koja je posjedovala Pabst, Stroh's i druge brendove. Proizvodnja piva Falstaff u Fort Wayneu okončana je 1990. godine, a naziv marke postao je licencirano vlasništvo Pabsta, koji ga je nastavio proizvoditi u drugim pogonima. Nakon što je 2004. godine prodano samo 1468 barela piva, Pabst je u svibnju 2005. godine prekinuo proizvodnju Falstaffa, „jedinog piva koje je uvijek tako lagano da možete popiti još jedno“, kako je govorila reklama iz njegova zlatnog vremena.
Od tada je prošlo gotovo dvadeset godina i danas na pivo Falstaff podsjećaju jedino arhivski članci i drugi materijali, uključujući i priloženi potpuri televizijskih reklama iz pedesetih godina, te betonski silosi obojani kao limenke Falstaff piva u bivšoj tvornici slada, koja je bila poznata kao Falstaffova tvornica #11, a nalazi se na obali jezera Michigan u blizini granice Indiane i Illinoisa. Ti silosi i dan danas predstavljaju odličan orijentir putnicima za Chicago.
Tog slavnog piva dakle više nema, i nitko ne nastavlja tradicije američke pivovare iz 1840. godine, ali ime Falstaff postoji u svijetu piva i danas. Sada ga nosi jedna britanska craft pivovara, odnosno brewpub u Normantonu, predgrađu engleskog grada Derbyja. Prošle godine ovaj je pub proslavio 20. rođendan i istodobno u izboru CAMRA proglašen najboljim gradskim pubom u Berbyju.
Ime Johna Falstaffa nosi i međunarodni magazin za jelo, piće i putovanja (Falstaff magazin – internationale zeitschrift für essen, trinken und reisen) s centralnom redakcijom u Beču i podružnicama u više europskih zemalja. Uz ostalo, magazin donosi i vijesti iz svijeta pjenušave tekućine i ocjenjuje piva.
Ostaje, dakako i Shakespearovo djelo u kojem možemo pronaći niz mjesta na kojima se spominje Falstaffovo pijančevanje. I samo njegovo.
Sack — riječ i piće — stalno je na usnama Sir Johna Falstaffa u Henryju IV, u 1. i 2. dijelu, piše analitičarka Amanda Herbert i objašnjava: Sack je vrsta slatkog pojačanog vina koje se izvorno proizvodi u Španjolskoj i na Kanarskim otocima. Sack je izašao iz upotrebe u devetnaestom stoljeću i nije dostupan na većini tržišta. Najbliže ranom modernom sacku je moderni šeri. Sack se ponekad pojavljuje u ranim modernim receptima za posset (Posset je izvorno bio popularan britanski topli napitak od mlijeka s vinom ili pivom, obično začinjen, koji se često koristio kao lijek).
A evo i nekoliko citata:
Dao bih svu svoju slavu za vrč piva.
(Henrik V.)
Pa, gospodine, sa svoje strane mogu reći da se gospodin napio iz svih pet osjetila.
(Vesele žene windsorske)
Neka moja jetra radije griju vinom
Nego moje srce hlade umornim jecajima
(Mletački trgovac)
Princ ne bi trebao biti toliko popustljiv da poželi nešto podlo poput malog piva.
(Henrik IV.)
Zar misliš da zato što si čovjek neporočan na svijetu više ne treba da bude kolača i piva?
(Na Tri kralja ili Kako vam drago).
