Etikete

Pjenušave vedute   |   Mato Pejić   |   30.07.2008.     3717

Etikete

Svaka pivska etiketa ima svoju priču i mnoge od njih zavrijedile su da budu ispričane. Kao, na primjer, ona o jarcu. Naime, kad jedno od poznatijih svjetskih piva, bavarski Löwenbräu kao zaštitni znak uzme lava, kad je na etiketi posebno jakog Carlsbergova Elephant piva narisan slon, kad se agresivno kanadsko pivo zove Red dog, a bocu Holstena krasi konj, sve to nekako možemo shvatiti i zdravo razumski protumačiti, ali kako ćemo opravdati pojavljivanje jarca na i u pivskoj ambalaži?

Legenda kaže da su fratri u njemačkom mjestu Einbecku nekada davno počeli kuhati tamno pivo, a kada se usmenom predajom ime samostana uskoro iskrivilo u Einbock, pa poslije i razdvojilo na dvije riječi – ein (jedan) i bock (jarac), eto ti slijedom te logike uskoro i jarca na etiketi ne samo toga piva, nego i drugih piva iste vrste, pa je s vremenom ta riječ postala i sinonim za ovu pivsku kategoriju. Pa i više od toga. U Češkoj je kozel, a to je opet jarac, je li, ime svih piva koja dolaze iz pivovare Velké Popovice, iako je tamno pivo od svih njih najmlađe i kuha se tek nekoliko godina.
 
S pivskih etiketa možda nećete doznati da su Egipćani izum piva pripisivali svom vrhovnom božanstvu Ra, ili da su Grci posebno cijenili armensko pivo koje je hvalio Ksenofon nakon svojih putovanja tom zemljom, ali hoćete, primjerice, da Španjolci veoma drže do Kristofa Kolumba po kojemu su nazvali čitavu kolekciju piva, kuhanu u čast pola tisućljeća otkrića Amerike, da Kubanci štuju junaka nacionalne legende Hatueja, da se pivom odaje počast svetoj Denisi i Samsonu, pa i jednom strip junaku - Bröselovu Werneru, čiji lik krasi etiketu sjevernonjemačkog piva Bölkstoff. Pa onda i to, da se po velikanima povijesti ne zovu samo mondena jela i prestižna vina, nego i tako obično i jeftino narodno piće, kao što je pivo. Evo vam samo našeg Tomislava, ili bana Jelačića, po kojima se zovu proizvodi Zagrebačke pivovare. O belgijskom vojvodi Ivanu Prvom, počasnom predsjedniku briselskoga sladarskog ceha, da i ne govorimo. To je, naime, onaj čije je ime Ian Primus tijekom vremena prekršteno u Gambrinus i uz koje je dodan pridjevak kralj piva, pa ga puk uglavnom prepoznaje po crtežu na kojem jaše na pivskoj bačvi. To časno ime ponijeli su mnogi hmeljski napici diljem svijeta, pa svojevremeno i jedno od piva Daruvarske pivovare.
Već duže vrijeme, a naročito posljednjih godina, etiketom daruvarskog piva dominira lik ždrala, ptice, sjevernoeuropske selice, velike vivčarice prodorna glasa. Zašto uopće ptica, čiji je lik rijedak u pivskom znakovlju? Primjera, doduše, nije da nema, kao što je divlja patka na O'Keefe pivu, orao na Americanu ili sokol na Falconu, ali ipak.
Onda, zašto baš ždral? Mađari i oni koji znaju njihov jezik u imenu Daruvar lako će prepoznati istu tu pticu, ali tajna ostaje i dalje, jer niti u ovom gradu ima puno Mađara, niti uopće ima ždralova. Rješenje je dakako, posve jednostavno i prozaično – grofovi Jankovići, kada su u drugoj polovici 18. stoljeća pokupovali ovdašnja vlastelinstva, izgradili dvorce i ladanjska zdanja, perivoje i ljekovite kupke, dali su novom naselju, nastalom na mjestu na kojem se živi još od rimskih vremena, ime po ptici iz svoga starog obiteljskog grba. Tako je slavenski naziv Podborje promijenjeno u mađarski Daruvar, jer je glavno imanje Jankovića bio Čepreg u Ugarskoj. Uz tu priču o grofovskoj heraldici ima i druga o samom imenu daruvarskog piva – Staročeško.
Česi su, razumljivo je i poznato, nerazdvojivo povezani s pivom i idu s njim kao Kastor s Poluksom, Ćiril s Metodom i Romul s Remom, ili, kako bi rekao Ranko Marinković, kao Tresić s Pavičićem. U toj zemlji prva je pivovara podignuta još daleke 1088. godine, a američka maksima čovjek je ono što jede promijenjena u narod je ono što pije. Česi još dodaju da im poistovjećivanje s dobrim vojnikom Švejkom uopće ne smeta. Uostalom, političar Vasil Bilak rekao je da je pivo za Čehe kao kruh, pa prema tome nešto bez čega se ne može. Stoga nije daleko od pameti da je uzimanje imena Staročeško za daruvarsko pivo, uz odavanje priznanja češkim doseljenicima u taj kraj, koji su tu i donijeli sklonost kuhanju piva i privrženost tome napitku; pa ga u nekim kućama i danas kuhaju prema receptu svojih djedova i baka; a sudjelovali su i u instaliranju pivovare i gradnji njenih zgrada, da je dakle uz sve to bilo i malo poze i računice. Da se, naime, s pravom vjerovalo da će tako zvučno ime blagotvorno utjecati na prođu piva, asocirajući na kvalitetu i ozbiljnost onoga što je preplavilo čitav svijet.
 
Tada je to možda i bilo tako, no danas, kada Daruvarska pivovara fizički, raspoloživim kapacitetom, teško zadovoljava sve veću potražnju ta, pa i svaka druga, reklama, potpuno je nepotrebna. A nije to, brate, ni primjereno Česima. Eto, Milan Kundera, autor nenadmašnog Žerta, odnosno Šale, živeći dugo i predugo u Parizu, pa zadobivši i to pravo prosudbe, rekao je kako su Francuzi, doduše, dražesni i veseli, ali vole se praviti važni, a Česi  da su, nasuprot njima, tužni i sjetni, ali nikada razmetljivi. Kada je o pivu riječ, na to bi itekako imali pravo, ali nemaju razloga, jer kako kaže nizozemski Heineken, inače tvrtka koja je u vrhu ljestvice najvećih svjetskih giganata u prehrambenoj industriji, u reklamnom sloganu za istoimeno pivo, svoj najznačajniji proizvod – Kad napraviš veliko pivo, ne moraš oko toga praviti veliku buku.
 
Objavljeno na Radio Bjelovaru, 23. lipnja 1995.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svatko je dovoljno star da popije pivo, zar ne Mule?
Jack Nicholson

Nacrtaj mi krigl

chances-by-myles-smutney
chances-by-myles-smutney





Najnovije iz kategorije Pjenušave vedute