Dvorskih je luda bilo od vajkada.
Na svim dvorima koji su držali do sebe krebeljili su se čovječuljci upadljiva ruha i nerijetko neobičnog izgleda. Zajedničko im je bilo što su uživali veću slobodu kritičkog iskaza od običnih poslušnika.
Jednostavno su mogli zajebavati pošalicama, rugalicama, pa i neprimjerenim šalama. I sve to bez posljedica po život, zdravlje i rejting.
Još su u starom vijeku neki istočnjački vladari, pa i makedonski kralj Filip drugi, imali svoje dvorske lude. Spominju se i na dvoru kalifa Haruna Al-Rašida, meksičkoga kralja Montezume i mnogih europskih vladara i feudalaca.
Mnogima je lik dvorske lude poslužio i kao motiv u vrijednim književnim djelima, pa i u slikarstvu, a proslavljen je i u operi Rigoletto, prema Hugoovu „Kralj se zabavlja“.
Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija.
Danas su dvorske lude uobličene u likovima samih vladara koji svojim pošalicama, grotesknim istupima i kičastim doskočicama zabavljaju vlastite građane.
Ako samo pokušate baciti oko na neke od svjetskih lidera, pa i velikih sila, lako ćete uočiti da takvih figura nije bilo ni u mračnom srednjem vijeku.
Em po stajlingu, em po frizurama, em po izrečenim mudrosnicama.
Da ih sad ne redam.
A kod nas?
Koji vam lik prvo padne na pamet kad pomilsite na dvorsku ludu?
A drugi?
Tko prvi izreda deset, plaćam pivu.