Dvjesto milijuna boca pjenušavog soka, naslov je koji nas je, naravno, zaintrigirao listajući Jednotu, tjednik češke manjine u Hrvatskoj od prije pola stoljeća, odnosno broj 44 iz 1965. godine. Točno toliko napunila je daruvarska pivovara, koja je tih dana proslavila 125 godina postojanja i provodila investiciju koja će proizvodnju podići na 65 tisuća hektolitara.
Na požutjelim stranicama čeških novina tako čitamo:
Daruvarčani s ponosom ističu da je njihova pivovara po redoslijedu osnutka šesta ili sedma u zemlji. Prije 125 godina utemeljena je naime ovdje privatna pivovara za potrebe grofa Julija Jankovića i njegove obitelji. Kasnije je pivovara promijenila nekoliko vlasnika, a u dosadašnjoj povijesti proizvela je 200 milijuna boca poznatog daruvarskog piva.
Pregledavajući veoma skroman arhiv daruvarske pivovare pronašli smo nekoliko članaka iz predratnih novina. Časopis Jugoslavenski Lloyd u kronici domaćih zbivanja donosi 1. siječnja 1941. kratku informaciju da je „tvornica piva u Daruvaru ovih dana proslavila stotu obljetnicu osnutka" i da je „upravljanje poduzećem, koje je osnovao grof Janković, u rukama Ph.Mr. Teodora Grossa."
U izdanju istih novina od 10. srpnja 1939. godine nepotpisani autor članka Gradjanska pivovara d.d. Daruvar navodi da je „pivovara krajem prošlog stolječa bila u rukama obitelji Polak, koja ju je 1901. godine prodala društvu daruvarskih građana i odselila se iz Daruvara. Značajniji razvoj pivovare počinje godine 1913. i od tog vremena traje njegov kontinuitet. Građanska pivovara danas je opremljena modernim strojevima, koji se neprestano nadopunjuju, prateći napredak tehnike. Zahvaljujući tome, ali i činjenici da se za proizvodnju daruvarskog piva koriste prvorazredne sirovine, daruvarsko pivo ima i prvorazrednu kvalitetu."
Posljednje rečenice ove vijesti mogli bismo gotovo bez ikakvih intervencija upotrijebiti i danas - posljednjih nekoliko godina nižu se u daruvarskoj pivovari različite faze rekonstrukcije i modernizacije, tako daje ova radna organizacija već danas u stanju proizvesti rekordnu količinu od 65 tisuća hektolitara piva.
Napomenimo još da su zagrebačke Novosti od 20. lipnja 1939. godine objavile zanimljivu informaciju pod naslovom Šibenik u privrednom poletu: „Zagrebačka pivovara, koja je još koliko jučer zauzimala dominantnu poziciju u gradu Šibeniku i u sjevernoj Dalmaciji ove je godine uvučena u teški boj. Prvo se na tom tržištu pojavila daruvarska pivovara, a nakon nje i banjalučka pivovara. Predstavite si sada molim to čuđenje koje je zavladalo među ugostiteljima u gradu i u selu! Tri predstavnika različitih pivovara opsjedaju od ranog jutra do kasne večeri kafiće, gostionice i kavane, mameći ih najslađim riječima, nude aparate za točenje piva, uređuju im lokale, daju kredite, a ugostitelji, kojima se ulaguju tri pivovare našli se odjednom u ulozi malog Parisa, oko kojeg se motaju tri ljepotice iz one prastare priče, i ne zna ju za koju bi se odlučili... Šjor Stipe Djovino obukao daruvarski mundir, a s njim tri nimfe, sve jedna ljepša od druge. Izabrao je malo punašniju da bi svijetu pokazao da je daruvarsko pivo izdašnije i da bolje osvježava nego zagrebačko..."
