Laknulo mi je kada sam shvatio da sve priče ne moraju biti izmišljene. Da se i nešto što se skoro dogodilo može sažeti u čitljive retke pa izmamiti, ako ne smijuljak, bar osjećaj gađenja. Nelagode i prezira.
Kao naprimjer drskost i nemar vozača koji svoja usrana vozila parkiraju na dva ili tri obilježena mjesta. Odraz je to, gospodo draga, sebičnosti i nejebanja nikog živog, proizašlih iz kolektivnog mentaliteta države, sada već u godinama u kojima je zrelo doba za potomstvo.
Zamislite kako bi izgledala djevojka od tridesetak da je krase hrvatski državni atributi. Slobodno nižite sve asocijacije koje kod vas izazovu napućene, naperlijane, neuke, prostački implantirane „ljepotice“ ljeta gospodnjeg, pandemijskog.
Da se krene debelo kažnjavati đilkoše za upravljačem bilo bi bar četvrtinu slobodnih parkirnih mjesta više.
Ili priča o, recimo, jednom od naših „jedinih“ velikih trgovačkih lanaca, Plodine se kliče. U kojem možete naći gotovo sve što vam ne treba, poput kineskog češnjaka, plastične rajčice, napumpanih lubenica, stare, žilave teletine uvezene iz Niskozemske, higijenskih artikala koji su tri puta skuplji nego na zapadu i još koječega.
Možete opisati i priču o „kategorizaciji“ naselja, pa upasti u nešto što se zove grad (Vodnjan), koji nema ni jednu banku. Nije mi zbog bankara nego turista i građana koji plaćaju debele turističke naknade, odvoz smeća i vodni doprinos, čak i kada nemaju vodu.
U jednom, tako, gradskom naselju (a ne vjerujem da je to usamljeni primjer) smeće plaćaju samo legalni vlasnici, dok ilegalci nemaju tu povlasticu i ne mogu zadužiti kante na revers, pa kaučima, frižiderima, ljuskama krumpira, i kartonskom ambalažom kite grmiće i šumarke kraj najljepšeg mora na svijetu.
Možete pisati priču i o teledirigiranom kriminalu iz vrhova sudbene vlasti, korupciji koja teče venama državnog tijela, baljezganju prvog čovjeka „mlade Republike“ koji abolira ratne zločince, o lažnim statistikama, o navodno ogrnomnim uspjesima zbrdazdola skrpane vlasti, svemu i svačemu.
I o uspjesima našeg sporta, košarci i nogometu, koji pobijede jedino kada je Bog budan i prati njihove mečeve.
Velim vam, ne morate ni vi, kao u ostalom ni sam, uobražavati, maštariti, sanjariti.
Stvarnost je slikovitija od i jedne fikcije.
Samo se osrvrćite oko sebe i bilježite.
I da!
Ne zaboravite ohladiti pivo.
Nije istina samo u vinu.
