Drugačiji dani piva

Reportaže   |   Mato Pejić   |   12.10.2009.     3516

Drugačiji dani piva
Golemi šator na lijevoj obali Drave, kod katakombi, odzvanja tamburaškim hitovima, pozornica dekorirana slovima i pivskom bocom izrađenim od slame, a uz stupove čadorske konstrukcije koče se stogovi kukuruzovine. Na stolovima slasni čvarci, a na meniju grah s kobasicama i svinjska koljenica. Ambijent više nego primjeren slavonskoj metropoli, u kojoj su od srijede do jučer održani Dani prvog hrvatskog piva.
Ova manifestacija priređena je i najavljivana kao prva u nizu, no organizator Osječka pivovara nipošto nije bez iskustva u tom poslu. Do sada je čitav niz godina, bit će šest ili sedam, pripremala priredbu Jesen uz Osječko, od koje je odustala jer se sve svodilo na rock koncerte i opijanja do besvijesti. Tada su na obali Drave bila dva šatora – uz onaj rokerski u kojem se nije služila hrana i nije se moglo sjediti, bio je i tamburaški šator s klupama, poput ovogodišnjeg, i to je zapravo i temelj novog koncepta priredbe. „Jedan od razloga odustajanja od rockera je i neisplativost manifestacije, jer je sve bilo besplatno za posjetitelje, a dobre rock grupe za Pivovaru su bile preskupe,“ doznajemo iz prve ruke. Osobno se smatram „starim olinjalim rokerom“, a dobro staro električno prangijanje moj je omiljeni zvuk; rock glazba s točenjem piva standard je većine od bezbrojnih dana piva po Češkoj i drugdje po svijetu, pa prema tome takvoj priredbi načelno nema zamjerki. Pa ipak, glasam za ovaj kopernikanski obrat, čak unatoč tome što mi tamburaški sastavi poput Ravnice, Šokačke grane, Slavonia banda, Sedam osmina i Hrvatskog sokola, koji su bili glavne zvijezde ovogodišnje manifestacije, ne znače ama baš ništa. Za većinu uostalom nisam ni čuo. Ali, kako sam već natuknuo u uvodu – to je ono što paše uz Slavoniju, što je autohtono, primjereno i što će drčnom Slavoncu, bio on Posavac, Podravac, Šokac, Sremac, Baranjac, Cvelfer, ili koji god, puno bolje razgaliti dušu i osušiti grlo od najboljeg rock'n'rolla. A onda će – štono reče pjesnik – „kao rosa na pašnjak“ leći veliko svijetlo, ili još bolje crno, koje je prvog dana fešte išlo kao ludo. Stoga su dobro došla i kulturno umjetnička društva, koja su svaki dan ispunjavala dva sata večernjeg programa. Dakako, ne samo Slavoncu, već i svakom dođošu, namjerniku i gostu, iako za sada domaćini na njih puno ne računaju. Već i to što su prepolovili broj šatora govori da se projekt oslanja na lokalne pivopije.
Priredba je uzletjela na krilima euforije, koja je u Osječkoj pivovari itekako opravdana. Naime, baš uoči svečanosti otvorenja, stigla je vijest da je redizajn Osječkog piva uvršten na listu najzanimljivijih rješenja dizajna ambalaže internetskog portala Dieline, najposjećenijeg mjesta na webu koje prati to područje. Dizajn je izradila agencija Brandoctor u sklopu šireg projekta nove reklamne kampanje, koja je djelo Brukete i Žinića. I tu dolazimo do početka. Naime, kampanja uključuje i novi slogan a on glasi „Prvo hrvatsko pivo“, pa se tako zove i manifestacija – Dani prvog hrvatskog piva. Zvuči dobro, efektno, atraktivno, cool, no je li i potpuno istinito? „Pivovarska tradicija u Osijeku je vrlo duga,“ piše u svojoj knjizi Pivo, tekuća hrana profesor Vladimir Marić, i dodaje: „Porezne knjige spominju proizvodnju piva u tvrđavici i Varoši (današnjem Osijeku) još davne 1697. godine. Prema pisanim podacima izvjesni gospodin Bauer proizvodio je pivo u Osijeku od godine 1664. Prvi popis stanovništva iz 1697. otkriva postojanje pivovare u predgrađu, te na Otoku, s druge strane Drave. Postoje dokazi da je i Gornji grad imao pivovaru poslovicom 18. stoljeća. pripadala je pivaru Adamu Lechneru, a nalazila se na uglu između Šamačke i Kapucinske ulice. Međutim, preteča današnje Osječke pivovare je pivovara gospodina Kajetana Šepera, koji je pivarski obrt izučio u Češkoj i Austriji.“
Strogo tehnički gledano, današnja Osječka pivovara izgrađena je istom 1979. godine na Zelenom polju (pa tako ove godine puni „tek“ četiri desetljeća postojanja) a ako i prihvatimo da je ona pravni slijednik Šeperove tvornice piva, koja je, nota bene, bila smještena na posve drugom kraju grada i nakon obustave proizvodnje sravnjena sa zemljom, pa od nje nema nikakva traga, ako dakle priznamo pivovari kontinuitet od Šepera naovamo, onda je godina prapočetka njena piva 1856., jer to je godina osnutka Šeperove pivovare, kao prve prave velike parne tvornice piva u gradu na Dravi. Ako pak Osječani polažu pravo na nasljeđe svih prijašnjih gradskih i prigradskih pivovara, zašto kao datum nastanka prvog hrvatskog piva uzimaju 1697., kada vidimo da postoje pismeni dokazi o Bauerovoj pivovari starijoj čak trideset i tri godine. Da skratimo, prema svemu tome izlazi da Osijek uistinu jeste grad prvog hrvatskog piva, ali Osječka pivovara ipak neće biti tvornica prvog hrvatskog piva.
Sve to dakako ni najmanje ne umanjuje efekt uspjele reklamne kampanje, a o rebrandingu ambalaže već su se pohvalno izjasnili i naši čitatelji. U tom paketu je i odabir smeđeg stakla za bocu Osječkog piva, a to nas dovodi do daleko važnije stvari – kvalitete zlatnog soka. Osječka pivovara se naime vraća iskonu, pradavnom tumačenju da od svih boja ambalažnog stakla upravo smeđa najbolje štiti sadržaj od vanjskih utjecaja, poglavito od sunčeve svjetlosti i topline. Naime, na otvaranju Dana prvog hrvatskog piva, direktor Ivan Komak je podsjetio da je prije dvanaest godina, dolazeći u Osijek obećao svojim sugrađanima da će uskoro piti „najbolje pivo na svijetu“, te najavio da pivovara i novom kampanjom, koju su pratile blage intervencije u tehnološkom postupku, ide u tom pravcu. „Želimo naše pivo zaštititi samo prirodnim metodama, ne želimo trovati svoj narod,“ poručio je Komak, aludirajući na „euro-piva“ velikih multinacionalnih kompanija, koje postojanost svog pivskog imidža osiguravaju raznim aditivima.
Na tu kartu igra i slogan „Piva je O.K., al' pivo je super,“ jedan od mnogobrojnih koji krase šator Dana piva. Neki od drugih – a svi završavaju istom „poantom“ – kažu: „Strašna gužva, al' pivo je super,“ „Ostavila me, al' pivo je super,“ i sve tako. Kako su se snalazili posjetitelji tijekom pet dana dravskog pivskog raspašoja, ne znam, ali čujem da su neki prigovarali što se mora čekati u dugačkom redu kako bi se na blagajni kupili žetoni, odnosno „obični“ novac zamijenio za „pivski“, a i na šankovima se nije moglo bez čekanja i nerviranja. To svakako nije ugodno, ali s druge strane sugerira da je stvar uspjela, jer je zanimanje za manifestaciju veliko. Taj sistem s pivskom valutom također se viđa na festivalima piva svugdje po Europi, ali organizatori svakako moraju smisliti način rješavanja uskih grla u napajanju suhih grla. Kako čujem danas od gospodina Mislava Pavoševića iz marketinga Pivovare, u upravi su priredbom veoma zadovoljni, što znači da iduće godine manifestacija ide dalje, vjerojatno s nekim poboljšanjima i proširenjima.
Kakvim, ostavimo organizatorima da nas iznenadi, samo se nadam da to neće biti nikakva kopija Oktoberfesta, iako svi naši pivski festivali teže za takvom usporedbom, pa je i medijski pokrovitelj osječke fešte Glas Slavonije izvještaj s otvaranja nazvao baš tako – Oktoberfest na Dravi. Nuka li na to činjenica da je šator mjesto dešavanja, da su konobarice uniformirane i da to – po uzoru na stilizirani bavarski dirndl – nalikuje narodnoj nošnji, da se gosti dočekuju golemim perecima, baš kao u Münchenu? Možda, ali tome nikako nema mjesta – šator je posve originalno dekoriran, nošnje liče na slavonske, a izrađene su u bojama pivovare, a perec se naprosto dobro slaže s pivom, a uostalom, možda ga slijedećih godina zamijeni kifla, ili štogod drugo. Dakako da u oponašanju i ponavljanju dobrih stvari koje su već napravili drugi nema ničega lošeg, ali nikako ne treba težiti da se nešto što odlično funkcionira negdje drugdje po svaku cijenu ponovi ovdje. Ne trebamo dakle nikakav hrvatski Oktoberfest, ostavimo neka Oktoberfest rade Bavarci i nekoliko stotina drugih, mahom njemačkih i američkih pivovara, a Slavonci neka rade dobre male domaće dane prvog hrvatskog piva. Pivopijama preporučujemo da vjeruju organizatoru i oproste mu dječje bolesti, kako bismo što prije dobili ono što zaslužujemo, a Pivovari želimo da u svom naumu uspije i da opravdaju njihovo povjerenje. 
 
 
 
 
 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Loisel-Tripp - Magasin general 56C
Loisel-Tripp - Magasin general 56C

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže