Ovih mi je dana u ruke dospio novi, siječanjski broj kulturno-društvenog časopisa hrvatskih Slovaka Prameň, a u njemu je članak Novo lice zgrade Slovačkoga kulturnog centra u Našicama, koji govori o obnovi objekta u kojem će Slovaci imati svoj kulturni centar i koji je (članak) ilustriran slikom etikete piva Export Bier.
„Zgradu je izgradila židovska obitelj Drechsler, koja se u Našice doselila iz nedalekih Ostrošinaca početkom druge polovice 19. stoljeća. Obitelj se bavila poduzetništvom u više oblasti - staklarstvu, ugostiteljstvu, pivarstvu, trgovini. Zanimljivo je da je u objektu od 1919. do 1921. godine bilo sjedište prve jugoslavenske tvornice lula i glinenih proizvoda. Informaciju o postojanju pivovare uspjeli smo dokumentirati uz ostalo i tako što smo prilikom rekonstrukcije krovišta pronašli etiketu, koja dokazuje da je obitelj Drechsler određeno vrijeme imala u svojoj kući i privatnu pivovaru," piše u članku, koji opisuje obnovu zgrade, što ju je Savez Slovaka kupio 2010. godine da bi u njoj uredio Kulturni centar.
Slična vijest objavljena je i na stranici Zavičajnog muzeja Našice u prosincu 2015. godine:
„Zanimljivo otkriće ovih dana... Naime, prilikom rekonstrukcije nekadašnje kuće obitelji Drechsler (u današnjoj Radićevoj ulici), na njenom tavanu pronađene su naljepnice za boce piva koje je ta obitelj prodavala u Grazu još u prvoj polovici prošlog stoljeća! Tom prigodom, ponovno ćemo napisati nekoliko riječi o članovima obitelji koje smo spomenuli u devetom Našičkom zborniku.
Na fotografiji naljepnice jasno se vidi natpis S. Drechsler Našice (u kojima je rođen 1867.). Samuel Drechsler bio je sin Josipa i Anne koji su početkom druge polovine 19. st. doselili iz Ostrošinaca u Našice i kupili dvije kuće u Preradovićevoj ulici. Osnovno obrazovanje stekao je u Nižoj pučkoj školi u Našicama. Spominje se kao remenar, krčmar, trgovac i pivar u Našicama, a bavio se i proizvodnjom glinenih proizvoda. S Gezom Gombošom otvorio je Prvu jugoslavensku tvornicu lula i glinenih proizvoda u Našicama. Tvornica se nalazila u dvorištu njegove kuće. Djelovala je kratko (1919. - 1921.), a u njoj su se izrađivale glineno posuđe i lule, od kojih se nekoliko nalazi u fundusu ZMN. Samuel je kao ugledni član židovske zajednice bio 1909. biran za odbornika židovske općine. Aktivno je sudjelovao u radu našičkih građanskih udruga i društava (Obrtničko društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo i Hrvatsko pjevačko društvo Lisinski). Uz aktivan rad, društva je pomagao i financijski, o čemu svjedoče spomen čavli na kopljima zastava društava povodom obljetnica njihova postojanja (1926. proslava 50. obljetnice Obrtničkog društva, 1938. proslava 50. obljetnice DVD-a, 1939. u proslava 50. obljetnice HPD Lisinski, a tada je bio izabran i za počasnog člana Društva). U braku s Florom Färber imao je kćerke Blanku i Hildu te sina Josipa. Njegova obitelj, kao i obitelj njegove kćeri Blanke, udane Mogan, odvedena je 1941. u koncentracijski logor Jasenovac, gdje su i preminuli. Holokaust je preživio jedino njegov sin Josip ."
I tako dalje.
Obadva izvora, dakle, tvrde da je etiketa pronađena na tavanu bivše obiteljske kuće Drechslerovih dokaz da je u toj kući nekad bila pivovara, no taj nam se dokaz čini prilično slabašan i zapravo je potpuno nevjerojatno da u Našicama, čak eto niti u muzeju, nema dokumenata o postojanju industrijskog pogona u tako bliskoj prošlosti. Ta, riječ je o samo stotinu godina.
Nikakvog spomena o našičkoj pivovari nema niti drugdje. Tu, dakako, ne mislimo na kratkotrajni projekt mini pivovare Devald iz 1996. godine, nego na Drechslerovu pivovaru s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Tako u tekstu Mire Kolar Industrijske pivovare u Hrvatskoj do 1945. čitamo da su krajem 19. stoljeća radile pivovare u Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Daruvaru, Požegi (kasnije u Novoj Gradiški), Brodu na Savi (danas Slavonski Brod), Sisku, Križevcima, Otočcu, Gospiću, Vukovaru, Vinkovcima, Rači, kao i Petrovaradinu, Zemunu i Sremskoj Mitrovici koji su tada spadali pod Zemaljsku vladu u Zagrebu. Autorica napominje da se „o radu nekih od tih pivovara zna vrlo malo, odnosno podaci o njima nalaze se u lokalnim novinama koje obavještavaju o promjenama vlasnika, problemima i uspjesima, a tu i tamo se nađe i koja reklama." Ali su zabilježene, jer iako se o njima zna malo, ipak se zna dovoljno da se zabilježi da su postojale.
Stoljeće prije toga, dakle krajem 18. i početkom 19. stoljeća, postojale su još pivovare u Koprivnici, u Varaždinu, u Udbini, Petrinji, Karlovcima i Slankamenu, a još prije, početkom 18. stoljeća u Valpovu... uglavnom, nigdje nema Našica, ni prije Drechslera, ni za vrijeme, ni poslije njega.
A možda je to zato što ta pivovara nije niti postojala.
Naime, kad povećate fotografiju dotične pivske etikete, koliko je to moguće zbog loše kvalitete, na njoj možete pročitati slijedeće: „Erste Grazer Actien Bierbrauerei Puntigam" i još: „Export Bier - Täglich - Frische Fūllung - S. Drexsler Nasiće" To Nasiće dakako treba shvatiti kao štamparsku grešku i složiti se da je riječ o Našicama, no na kraju, moglo bi biti da u Drechslerovoj kući u Našićkoj Radićevoj ulici nije bila pivovara, nego pogon za punjenje piva iz Pivovare Puntigam iz štajerskog Graza, dakle ne proizvodnja, nego punionica.
Ta pivovara (Puntigam), utemeljena još 1478. godine, najstarija je štajerska pivovara. Nalazi se u okrugu Puntigam u Grazu, ali zanimljivo je da pivovara nije dobila ime po mjestu, nego je mjesto dobilo ime po njoj, a riječ je o obiteljskom prezimenu osnivača. Naime, kada je pivovara utemeljena nalazila se nedaleko Feldkirchena kraj Graza, a danas je to, kako vidimo, sastavni dio grada.
U vrijeme kada je u Našicama živjela i dubok trag ostavljala obitelj Drechsler, pivovara Puntigam u Grazu doživljavala je veliku ekspanziju, proširivši svoje tržište na čitavo područje Austro-Ugarske Monarhije i kupujući redom pivovare u Grazu (Japl), Fürstenfeldu, Mürzzuschlagu i Feldbachu. Kupila je udjele i u ljubljanskoj pivovari Union, te u poduzeću Ujedinjene koruške pivovare Vilach. Da li je u toj silnoj ekspanziji Puntigam išao i dalje na jugoistok, pa dio svoga piva punio kod Drechslera u Našicama, nisam uspio otkriti.
No, eto zadatka za povjesničare, za istraživače našičke zavičajne prošlosti.