Pivnica.net
Banner

Pivo u stihu i prozi

Donjodravska obala

Drago Hedl   |   04.03.2015.     3259

Donjodravska obala

Uzmi ove dvije flaše i trk po pivo u dućan. I kad se budeš vraćao, svrati kod Laze u Ribarski i reci m u da za braću Bilek zamijeni toplo pivo iz dućana, za ono njegovo s leda. Tutnuo mi je novac u ruke i dodao: A sad kifeli! Jako smo žedni.

Osjetio sam silno olakšanje. Potrčao sam koliko me noge nose, samo što nisam poletio, držeći smeđe pivske boce u rukama. I bio sam nekako važan, kao da obavljam strašno opasnu misiju, zadatak kakav se povjerava samo posebno obučenima. Gospodin Šver, prodavač u dućanu, začudio se kad sam stavio boce na pult. Nikada prije nisam kupovao pivo.

- Dva piva za braću Bilek.

- Oho - rekao je Šver. - Moglo bi opet biti veselja. Ovo im je već treći put danas.

A čika Lazo nije ništa pitao kad sam se pojavio s dvije boce piva u ruci. Uzeo ih je mrzovoljno i gurnuo u led, promrmljavši nešto u bradu i pružio mi dvije ledene boce, toliko hladne da su mi zabridjeli dlanovi.

- Sad su tebe našli. Dojadilo im da sami idu - rekao je. - Skupo im da piju ovdje kod mene, al gospoda ne vole mlako pivo iz dućana. Majku im geliptersku. Jedan luftiguz gori od drugog.

Bio sam ponosan kad sam starijem Bileku pužio dvije mrzle, orošene pivske flaše. Otvorio ih je zubima. Jednu je pružio Laciki, iz druge potegao dug gutljaj i dodao je bratu. Lacika je učinio isto, obrisao dlanom grlo boce i dodao je Marku.

- Slušaj, jebote - rekao je stariji Bilek. - Znam da tamo u Vodeničkoj onaj klipan Vjeko mlati mlađe od sebe. Bude li te samo pipnuo, reći ćeš mi. Od danas si pod zašitom braće Bilek i niko ti ništ ne smije. I slobodno mu reci: takne li te, prebit ćemo ga kao mečku.

Taj Vjeko stvarno je bio strah i trepet u Vodeničkoj i jednom mi je uzeo sve klikere i još mi je udario čvrku. Imati zaštitu braće Bilek bila je velika stvar.

Lacika se zagledao u moje hlače.

- Nećete me uštrojit? - upitao sam bez straha, sada siguran zbog zaštite braće Bilek.

- Jesi li se upišo? Hlače su ti mokre.

- Kad sam kod Laze vadio pivske boce iz ledene vode polio sam se - slagao sam postiđeno.

- No, dobro - nastavio je Lacika. - Sviđa li ti se ovaj blok?

U ruci je držao blokić s narančastim koricama na čijim su listovima bili kvadratići.

- Dobit ćeš ga, al nešto mi moraš napravit. Moraš mi dovest nekog od djece s kojom se igraš, nekog ko ima riđu kosu i pjege na licu. Znaš li takvog?

- Znam Ivku iz mog razreda. Stanuje u Cvjetkovoj, odmah pored kina Slavija.

- Pjegava je i crvenokosa?

- Da.

- Takvu djecu prodajem u Saponiju - rekao je Lacika. - I dobro plaćaju. Od njih se pravi najfiniji sapun. Dovedi je i blok je tvoj.

- Dovest ću je sutra.

S Ivkom se pod odmorima nisam baš često igrao, djeca su je izbjegavala. Rugala su joj se zbog crvene kose i pjega, i govorila da je riđovka. Zbog toga je vječno cmizdrila. Ali imala je drvenog skiru i ponekad mi je dala da se spustim niz blagu padinu od škole do Tvornice koža. Jednom mi je rekla da sam joj jedini prijatelj i zato je meni dopuštala da se vozim njenim romobilom.

- Kad je dovedeš blokić je tvoj - ponovio je Lacika.

Braća Bilek su se pogledala, Lacika je namignuo i otpio gutljaj piva.

(Odlomak)

U rukopisu Donjodravska obala Drago Hedl (1950.) - dosad poznat uglavnom kao novinar - opisuje vrijeme odrastanja u pedesetim godinama 20. stoljeća iz perspektive dječaka koji živi u osječkom radničkom kvartu, u Donjem gradu, daleko od slavne secesijske i modernističke osječke prošlosti. No i Hedlov Osijek tipičan je i po mnogo čemu prepoznatljiv Osijek, a rukopis Donjodravska obala s mnogo suptilnosti i finog humora pripovijeda o licu i naličju jednog naizgled mirnog urbanog vremena. Jer ispod idiličnog oklopa brižljivo su skrivene ratne traume, porodične tajne i politički konflikti, koji u ovom romanu kulminiraju simboličkim požarom u slavnoj donjogradskoj Tvornici kože. Iz rukopisnog se uzorka vidi da Hedl pripovjedački izuzetno, lako i nepretenciozno, opisuje slom djetinjih iluzija, vješto ispreplećući nostalgiju i politiku - koja kao da se jedna u drugoj dijalektički ogledaju, nadopunjuju i „kontroliraju". U rukopisu romana Donjogradska  razabire se nježna i točna priča o jednom vremenu, udaljena od političkog pamfletizma, pojednostavljivanja i izmišljenih emocija, i u tom smislu ovakvo se pripovijedanje ocjenjuje kao veliko osvježenje na hrvatskoj pripovjedačkoj sceni. Drago Hedl u poetičko-romanesknom smislu mnogo toga duguje češkoj literarnoj školi nostalgije, možda više Škvorerckom nego Hrabalu, a njegovo se pripovijedanje nastavlja na raskošnu lepezu klasičnih romana o odrastanju (J. G. Ballard, Elias Canetti, E.L. Doctorow, Czeslav Milosz itd), pri čemu svakako pamti i važnu TV seriju Grlom u jagode Rajka Grlića i Srđana Karanovića.. Ukratko, rukopis romana Donjodravska obala Drage Hedla važan je događaj za suvremenu hrvatsku književnost.

Naslovna fotografija - Drago Hedl (čuči) s obitelji u Donjodravskoj ulici 1959. godine, dakle u vrijeme kada su ga braća Bilek slala po pivo.

Na ostalim fotografijama - promocija Hedlovih knjiga u Češkom domu u Virovitici 19. veljače 2015.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Kad se desi nešto loše, piješ da to zaboraviš, ako se dogodi nešto dobro, piješ da proslaviš, a ako se ništa ne desi, onda piješ da bi se nešto desilo.
Charles Bukowski

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi