Tema: ”Uloga narodnih pjesama u razvoju komunikacije s osvrtom na socijalnoporodične odnose u patrijahalnim zajednicama” – obrazloženje zahtjeva doktorskom vijeću.
Ko velim, kad može ona mogu i ja.
Nekada je bila prava rijetkost da se netko, po pravilu neki zanesenjak, s debelom dioptrijom, okiti titulom koja se, obično, kratila s dr. ili mr.
Pobliže sam poznavao samo jednog, mada se za njega pričalo da je magistrirao na magistri iz lokalne apoteke..
Danas je, međutim, učestala pojava da visoki studij ima svoj logični nastavak na tzv. master studiju. Sva čast i respekt tisućama mladih sposobnih ljudi koji se istinski žele obrazovati i time podići svoju kompetenciju, da bi bili što konkurentnije na nemilosrdnom tržištu rada.
O njima ovdje nije riječ.
Riječ je o kvazinaučnicima, nerijetko iskompleksiranim političararima, koji ”idu dalje” kako bi pojačali ”autoritativnost” funkcije koja ih je zapala. Takvi za magisterij ili doktorat odaberu temu koja je toliko unikatna da nikom (ili nitkom, kako se već kaže), to nije, do njih, palo na pamet. Tema doktorata jedne ministrice tako je bila ”Geometrija pseudogalilejevih prostora”.
I sam sam, stoga, odlučio počastiti se titulom doktora koju ću pokloniti svojem unuku za deseti rođendan. Problem mi je samo odabrati odgovarajuću katedru.
Namjera mi je da svojim skromnim doprinosom osvijetlim neke aspekte uloge narodnih pjesama u razvoju društva, s osvrtom na komunikaciju i sociologiju porodice. Ovaj termin mogao je zamijeniti i izraz ”obitelj”, ali se meni osobno čini da ”porodica” jasnije oslikava osnovnu ćeliju (ili stanicu) društva, jer, u korijenu, ima pojam ”porod”. Demografskopolitički je, stoga, primjereniji, u ovom kontekstu.
Dakle, prijeđimo na stvar.
Ako, recimo, analiziramo narodnu pjesmu ”Sestra mi je poručila da se udaje” lako ćemo zaključiti da su Crnogorci još odvajkada komunicirali e-poštom. Već u uvodnom stihu ”sestra mi je poručila…” otkrivamo da se radilo o ”poruci”, messenger, dakle pametnim telefonom upućenom tekstu. Dalje, u nastavku, to se samo potvrđuje stihom ”ja joj brzo odgovaram…” Kako bi, inače, odgovorio brzo bez e-pošte.
Iz narodne pjesme ”Danas majko ženiš svoga sina” možemo naučiti nekoliko stvari. Prvo, da su roditelji, već tada, živjeli u odvojenim zajednicama, jer da su živjeli skupa majka bi znala da danas ženi sina i ne bi joj to morali poručivati. No, isto tako, činjenica da joj je to javljeno pokazuje onovremensku brigu za starije i nemoćne osobe. Javnost je, dakle, bila senszibilizirana za specifične odnose roditelja i djece.
Ne zaboravimo da su u to vrijeme osnivane i posebne radio postaje (negdje i stanice), čiji je zadatak bio da prenose korespodenciju građana i sudionika raznih ceremonija; proslava, slava, rođendana, vjenčanja, zaruka, krizmanja, krštenja (ili križenja, kako tko hoće), odlaska u vojsku (novačenja -popunu oružanih snaga novacima), završetka male mature, polaska na zanat, razvoda, pa, zašto ne, i proslavljanja obrane doktorske disertacije.
Skladane su i posebne pjesme za svaku od tih prilika i čestitke se upućivale slavljeniku, a ostalima poželjelo ugodno popodne.
Kao npr. U pjesmi o nesretnoj ljubavi - ”Ti ode na zeleno, ja osta na crveno - rastavi nas semafor”
Ili upozorenje draganu da ne prilazi kući neko vrijeme - ”Bež’, Milane, moja ružo, ćale mi se naoruž’o, u vazduh će sve da digne samo kad te stigne!”
Ili razočaranom zbog neuzvraćene ljubavi - ”Sada vidim da mi nisi bila dorasla, nek se na tvom srcu vije bela zastava!”
Ili podrška dragoj - "Strogo se hraniš na naučnoj bazi, uglavnom ležeš i budiš se rano”
A ponekad se radijska poruka znala poslati i prvoj susjedi - ”Što na kavu zoveš mene, kada nemaš samljevene”.
E, sad. Jel to za političke nauke il neko kulinarstvo, jebemliga.