Dodjoh - vidjeh - popih sve
Iza nas su prvi daruvarski dani piva. Prespavali smo prvijenac Pivovare Daruvar, koja je svojim sugrađanima i njihovim gostima ponudila pjenušavo osvježenje tijekom najtoplijeg vikenda u godini, i sada s olakšanjem možemo reći - dvodnevna je manifestacija potpuno uspjela. Unatoč svemu.
Zašto unatoč svemu? Pa zato, što je već krajem prvog festivalskog dana nestalo točenog Staročeškog crvenog piva, a nije ga bilo ni u politrenim bocama, pa su svi koji su se, s razlogom, navukli na crveno, morali piti malo pivo. Naime, crvenog nije bilo ni u tankovima, pa će se moći točiti tek nakon kuhanja nove šarže. To je u isto vrijeme bila i dobra i loša vijest. Dobro je to što su pivopije prepoznale kvalitetu ovog odličnog piva, što su potamanile sveukupne zalihe i što je to značilo da dani piva idu najboljim mogućim smjerom i da su zapravo već uspjeli. Loše je bilo to ljubitelji crvenog ne samo da su morali pivi malo pivo, natočeno iz boce, nego su morali piti pivo, koje je filtrirano i pasterizirano, dok je ono u bačvama bilo takozvano živo pivo kojemu filtri i pasterizator nisu oduzeli ono najbolje u njemu. Stoga je drugog dana bolji izbor bilo svijetlo, premda ne treba zaboraviti notornu pivopijsku istinu da je najbolje pivo ono koje ti se sviđa, pa je to na kraju ipak stvar ukusa. A mogli su drugog dana piti s manje straha. Naime, i ako su prethodne večeri malo i zabrazdili, te pretjerali u količini piva, pa je - recimo - broj ispijenih politri bio dvocifren, ujutro su se probudili bez mamurluka, bez teške glave i bez lošeg osjećaja, to je siguran znak da su pili pivo prvorazredne kvalitete.
Imala je daruvarska pivovara i prije sličnih fešta, no onda su to bile svečanosti, koje je pivovara priređivala za puk proslavljajući svoje okrugle rođendane - o 160. godini postojanja organizirana je velika fešta uz besplatno pivo i koncert održan na stadionu malih sportova, a lani se 170. rođendan slavio pod šatorom u samoj pivovari, uz Dan otvorenih vrata, odnosno mogućnost razgledanja proizvodnog pogona. Ovo je, dakle bilo drugačije; bilo je zabave, pjesme i svirke, ali se pivo naplaćivalo. Istina, na popisu izvođača nije bilo posebno zvučnih imena, ali je cijena piva bila doslovce simbolična, pa se s podjednakim osnovama moglo očekivati i da dani piva uspiju i da propadnu. Puk je, naime, čudan svat, nikad ne znaš kad će te iznenaditi ugodno, a kad neugodno. U ovom su gradu, naime, mnogi koncerti odsvirani pred bezobrazno malim brojem posjetitelja, a kad se nešto mora platiti, onda se to zaobilazi u širokom luku, i nema tako niske cijene koja će jamčiti prođu bilo čemu.
Ali, uspjelo je. Očito su organizatori pogodili s cijenom od sedam kuna za pola litre piva i radlera, odnosno pet kuna za malo pivo. Čak i ako se šator punio samo za vrijeme programa, a između toga osoblje je uglavnom hvatalo zjake, bilo je to dovoljno, ne samo da premaši očekivanja organizatora, nego i da pokaže kako su podcijenili žeđ i cug svojih sugrađana. A šator su napunili svi koji su u va dana nastupili na festivalskoj pozornici pod velikim šatorom na parkiralištu Pivovare Daruvar. I rokeri - mlađahnih Pakračana iz grupe Snake Bite i Livio Berak trio iz Valpova, i daruvarska rockabilly grupa Cat Paws, Prežderani, te najzvučnije ime prve večeri - Cota G4 i puhački orkestri Grada Daruvara i Češke besede Doljani i kulturno umjetnička društva Kamen Sirač, Lahor Daruvar i Češka beseda Doljani,pa i lokalna grupa Rubico, i tamburaški sastav Slavonske lole, koji su - upravo tim redom - zabavljali posjetitelje. A zabavljali su ih do takozvanih ranih jutarnjih sati.
Da bi pivo palo na dobru podlogu pobrinule su se Daruvarske toplice, koje su ponudile kobasice i janjetinu, također po prijateljskim cijenama, a nisu izostali ni štandovi sa slatkišima i kojekakvim drangulijama. Sve zajedno sasvim dovoljno da Pivovara već počne razmišljati o slijedećim Danima piva.
