U čudesnom svijetu kolekcionarstva velik prostor zauzimaju skupljači pivskih suvenira – doslovce svega što ima neke veze s pivom, a na prvom mjestu su skupljači pivskih etiketa. Među njima je i zagrebački povjesničar, latinist informatičar Ivica Buzov, koji uz etikete skuplja i neke druge pivske artefakte.
A kako je to sve počelo? E, kako!
„Bilo je to na Valentinovo jedne godine, našao sam se u Pivoteci u Cvjetnom naselju i tamo ugledao bocu piva ABA, američkog blonde alea iz upravo pokrenute linije Peti element Daruvarske pivovare. To je ona crvena etiketa sa srcem i krilima. Odmah sam rekao, to ću ja uzeti. Kad sam došao kući i pokazao ženi, također joj se to sviđalo, a poslije sam o tome razgovarao s jednim prijateljem koji živi u Voltinom naselju, i on mi je rekao, pa ima ti tamo kod mene Zmajska pivovara. Naravno, otišao sam u Baštijanovu u Zmajsku pivovaru i tako je počelo moje druženje s craftom.“
Tako svoju priču o skupljanju etiketa i drugih pivskih suvenira počinje Ivica Buzov, zagrebački nastavnik informatike, ali po zvanju još i povjesničar i latinist. Zapravo vuče porijeklo s istoka zemlje, pa smo nas dvojica zemljaci, ja iz Cvelferije (Vrbanja), on iz Šokadije (Štitar), te smo tijekom razgovora u daruvarskom City cafeu uz lijepu hladnu točenu ABU, istu onu s kojom je počela njegova kolekcionarska strast, pretresli i zavičajne teme, to kako potječemo iz susjednih sela županjskog kraja i kako smo sada tu di smo, odnosno „odande odakle su nam žene“.
Dodaje kako s obitelji zna ljetovati u Marini kod Trogira i kako je tamošnja poljoprivredna zadruga kod Pufa (Neven Pufnik) u Beer Shopu naručila Marinsko pivo, koje se kuhalo u Daruvaru, u koji, eto, izgleda da vode svi putovi. „Tako su izgledali moji kolekcionarski počeci – uzimao sam boce i spremao u komodu, gdje ih se nakupilo cijelo čudo,“ govori Ivica. U međuvremenu je upoznao i profesora Zdenka Krištafora, najvećeg hrvatskog kolekcionara pivskih etiketa, s kojim je pričao o svemu – kako se dolazi do etiketa, kako se skidaju s boca... „a s obzirom na to da je ženi bilo već preko glave gomila boca koje su napučile stan, počeo sam skidati etikete s boca, prvo s ovih piva koja sam popio, a onda je krenulo dalje.“
Kao što smo to već vidjeli kod predstavljanja drugih kolekcionara, zbirke su prostorno veoma zahtjevne, pa je prelazak s etiketa na bocama na odlijepljene etikete mudar potez. Međutim, Ivica ne skuplja samo etikete, pa eto opet potrebe za većim prostorom. „Skupljam još i pivske čepove, krunske zatvarače, no ni oni ne iziskuju naročito puno prostora – slažu se u registratore, u posebne listove namijenjene baš za to, pa mi to olakšava.“ Dodaje da skuplja i majice s motivima piva i pivovara, magnete za frižider, otvarače...
No, u fokusu njegova kolekcionarskog hobija su etikete, koje skuplja ciljano, usko specijalizirano, a glavne teme su mu hrvatske etikete, potom sportske, posebno nogometne, i etikete božićnog (i uskrsnog) piva. Glavna je i najveća kolekcija domaćih etiketa, kojih ima preko 3.200, a osim etiketa za boce skuplja i etikete limenki i deklaracije od kegova. Od stotinjak hrvatskih pivovara Ivica ima etikete od svih onih koje flaširaju piva, a to je većina njih, jer samo nekoliko ih ima samo točena piva.
„Skupljam i etikete piva koje naše pivovare kuhaju za nekog drugog, recimo za ugostiteljske lokale, sportske klubove i tako, a skupljam i etikete piva koja se uvoze za hrvatsko tržište, dakle one koje imaju deklaraciju na hrvatskom jeziku. Osim toga skupljam etikete na temu Božića i Uskrsa, jer su one jako lijepe, te sportske, jer mi je sport važna zanimacija.“
Sport je, doznajemo, čest na pivskim etiketama, postoje i čitave serije, „Nijemci su znali raditi za velika nogometna prvenstva čepove s oznakama svih reprezentacija koje sudjeluju i izdavali takozvani Spielplan koji je magnetiziran, pa se na njega mogu lijepiti čepovi i pratiti tijek prvenstva, što mi je super ideja,“ kaže Ivica.
U kontaktu je s većim brojem kolega skupljača iz inozemstva (naravno, dobro poznaje i našeg starog znanca Pavela Černog iz češke Dobruške, s kojim se sretne kad god ovaj dolazi u Hrvatsku) kojima šalje hrvatske etikete, a oni mu zauzvrat šalju sportske i božićne. Ima petstotinjak etiketa božićnog piva i dvjestotinjak uskrsnog. A na pitanje ima li sve etikete Božićnog piva Zagrebačke pivovare odgovara da nema. „Imam prvu, a onda slijedi rupa od nekoliko godina.“
Lako se slažemo da etikete često plijene iznimnom ljepotom, sjajnim likovnim rješenjima, da su to mala dizajnerska remek djela, da craft pivovare puno polažu na vizualni identitet, da etikete često pričaju sjajne priče o pivu na kojem se nalaze, da pivovare rade odličan posao tražeći o pronalazeći specifičan likovni izričaj i da angažiraju autore s potpisom, koji rade sve njihove etikete na isti prepoznatljiv način.... Medvedgrad, Nova runda, Pulfer, Mlinarica, zadarski Brlog, bjelovarski Zeppelin, pakračka Slavonica, samo su neke od pivovara čije etikete plijene pozornost.
A što se tiče kolekcionarske scene u Hrvatskoj, kakva je ona?
„Prilično je skromna,“ kaže Ivica. „Mislim da ima manje od deset ljudi koji ozbiljno skupljaju pivske suvenire. Uglavnom se poznajemo, često smo u kontaktu, naročito kad netko od nas dođe do nečega, što može osigurati i za ostale.“ Dodaje da u susjedstvu postoje ozbiljni skupovi, burze kolekcionara, na kojima se razmjenjuje, kupuje, prodaje. Nama najbliži sajam je u Zrenjaninu, a jedan od najvećih je u slovačkom Martinu. U nizu zemalja postoje jake udruge kolekcionara koje izdaju časopise i kataloge, organiziraju razmjene i druženja, no mi smo premali za takve stvari.
„Zato sam ja pokrenuo stranicu na facebooku, koja se zove Breweriana Croatica na kojoj objavljujem fotografije i skenove komada iz svoje zbirke, a i drugi skupljači mogu objavljivati dijelove svojih kolekcija. I to ima smisla, jer mi se javljaju ljudi koji nešto imaju, a osim toga to mi otvara vraga pivovara, kad im se obraćam s molbom da mi pošalju etikete svojih piva. Napokon, nekim ljudima kada nekamo putuju to služi klao vodič iz kojeg vide koja piva tamo postoje i što mogu kušati i kupiti.“
A pivsko tržište u Hrvatskoj sve je bogatije, življe, sve turbulentnije, sve je više craft pivovara i sve više pjenušavih brendova, pa time i sve više posla za skupljače etiketa. „Itekako, itekako... nekad se pojave i deseci novih etiketa tjedno, tako da definitivno nastavljam sa skupljanjem etiketa.“ poentira moj sugovornik. „Samo ne znam kako ću se izboriti za novi prostor, jer su donje ladice ormara, koje je žena odredila za albume s etiketama već dobrano popunjene...“
